U vrijeme ekonomske euforije i rasta cijena nekretnina, kada su Rusi kupovali po crnogorskom primorju sve što im se dalo kupiti, dva Rusa su "zalutala" na sjever, investirajući u nekretnine u Beranama.
Alan Alikov kupio je ski-centar “Lokve”, a izvjesni Nikolaj Šehovcov hotel “Jelovicu” na istoimenoj planini. Jedan, petnaest kilometara od grada prema Rožajama, drugi, petnest u suprotnom pravcu, lokalnim putem prema Kolašinu. O prvom na internetu ima nekoliko novinskih tekstova iz vremena početka investicije, o drugom - ništa.
Umjesto milionskih investicija po jugu, ova dva Rusa su za znatno manje iznose postali vlasnici ugostiteljskih i turističkih objekata u Beranama, na izuzetnim lokacijama.
Kada je Alikov platio nešto preko 500 hiljada eura za hotel “Lokve”, sa ski-terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao golemo ulaganje. Posebno još kada je Rus taj svoj potez ocijenio kao „mini biznis“, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.
Odmah je obećao da će u ski-centar “Lokve” do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, te da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu i narednu 1997. godinu. Najavljivao je da će biti izgrađen zatvoreni bazen, fitnes centar i svi drugi prateći sadržaji koji će garantovati visok kvalitet usluge.
“Računamo da ćemo moći da ovom hotelskom kompleksu obezbijedimo četiri zvjedice”, obećavao je Alikov.
Na osiromašenom sjeveru, njegove riječi su djelovale bajkovito, a u bajku su se poslije šest godina, nažalost, i pretvorile. Na hotelu “Lokve” rađena je određena rekonstrukcija, ali još nije počeo da radi. Od najavljenih milionskih ulaganja do sada nije bilo ni starih, ni novih ski-liftova. Ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena. Ni upošljavanja lokalnog stanovništva.
Alan Alikov
Alikov se sve manje pojavljivao u Beranama, mada je u međuvremenu kupio preduzeće Klanica AD, na dobroj lokaciji, i porušio zgradu u namjeri da napravi manji hotel i u gradu. Onda su, kako se priča, iskrsli problemi sa bivšim vlasnicima zemljišta i sve je ostalo kako jeste. Porušeno. Za utjehu je to da ovaj Rus nije u Beranama makar ostao dužan nikom ništa.
Ruska bajkovitost i zagonetnost mnogo više su pratili i prate ime drugog zalutalog biznismena na sjever Crne Gore, Nikolaja Šehovcova. Ovaj mladić je hotel „Jelovica“ kupio od poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića. I ovaj Rus se pokazao vrlo uspješan u krečenju, iako je obećavao da će od ove planine, koja čini ogranak Bjelasice, napraviti „crnogorski Zlatibor“.
Tako je i preduzeće nazvao „Jelovica banja“. A ova „banja“, to je očigledno nekoliko godina bila samo za njega. Čudno je bilo, ali se niko tada nije zapitao, zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu, sa djevojkom koju je predstavljao kao suprugu Anželu, i zbog čega skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana. Istina je da je tu stekao mnoga poznastava.
Agilan i u stalnoj „borbenoj gotovosti“, sa gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide.
Tek kada se krajem 2009. godine izgubio, iznenada, kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, navodno, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija sa visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor“.
Safet Kalić (Foto: Boris Pejović)
Prodavac hotela Radomir Raičević danas tvrdi da mu ovaj „strateški investitor“, osim kapare, nije dao novac.
„Ne zanima me ko je, šta je, i čime se bavi. Ne zanima me gdje je sada. Da li je promijenio lični opis i da li je još uvijek u Crnoj Gori. To su pitanja i posao za nekog drugog. Kupoprodajni ugovor je nevažeći jer nije ispoštovan“, kaže Raičević.
On se prisjeća kako je došlo do poznanstva sa Nikolajem, i šta je prethodilo trgovini hotela “Jelovica”.
„Najprije je došao u Srbiju sa namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, vrijednosti nekoliko stotina miliona. Tada je ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Primio sam ga u kuću. Dao mu vozača. I na kraju mu samo uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na sebe. Ja sam mu lično osnovao preduzeće u Podgorici, “Jelovica banja”. Sve bi bilo u redu da sam ja vidio i dobio ostatak novca, ali nijesam nikada“, priča Raičević.
Danas za Nikolajem tragaju i desetine drugih prevarenih Beranaca koji su u poslovanju sa njim ostali „kratkih rukava“. Nezvanično, za njim traga i međunarodna policija na osnovu potjernice Kazahstana, zbog poslovnih prevara u toj zemlji.
Ruski investitori u Beranama, uprkos očekivanjima, nijesu nadomjestili beransko hotelsko-turističko preduzeće koje su prije toga privatizovali i rasturili domaći likovi i njihovi neuhvatljivi pomagači.
Veliki planovi za turističku valorizaciju planina na sjeveru ostali su zasada slovo na papiru. Sa Rusima i bez zalutalih Rusa.
Lokve će biti ponuđene na prodaju
Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma “Vijestima nedjeljom” je rečeno da će dva sporna hotela u Beranama, “Lokve” i “Jelovica” biti stavljeni u funkciju, ali nijesu precizirali kad i kako. Iz Ministarstva podsjećaju da je hotel „Lokve“ u Beranama sa skijalištem ranije je bio jedna od okosnica zimskog turizma, ali da nije u funkciji od 2005. godine.
“Kao rezultat napora Ministarstva da se hotel i skijalište stave u funkciju, skijalište je u zimskoj sezoni 2012/2013. bilo dato u zakup kompaniji „Nord Travel“ iz Berana i bilježilo veoma dobru posjećenost. Ministarstvo i dalje ulaže aktivne napore kako bi se navedeni kapaciteti trajno stavili u funkciju, a kroz komunikaciju sa vlasnikom najavljeno je da će hotel biti ponuđen na prodaju”, navodi su odgovoru ministarstva na pitanje sudbine hotela “Lokve”.
Dio sporne imovine: Rožaje (Foto: Arhiva "Vijesti")
Dodaje se da je Vlada Crne Gore je na sjednici od 24. januara donijela Odluku o planu privatizacije za 2013. godinu. “Prema ovom planu, na listi lokaliteta koji će se privatizovati putem javno-privatnog partnerstva, nalazi se i turistička valorizacija lokaliteta obuhvaćenih Prostornim planom posebne namjene „Bjelasica i Komovi“.
Planina Jelovica, na kojoj se nalazi istoimeni hotel, je na južnoj strani Bjelasice, pa će samim tim biti predmet valorizacije u okviru spomenutog lokaliteta. Prostornim planom posebne namjene „Bjelasica i Komovi“ predviđena je gradnja ski resorta “Jelovica” sa ski-stazama i ski-naseljem koje će činiti hotel, hostel, kao i veliki broj privatnih smještajnih kapaciteta, sa oko 2918 kreveta.
Ono što je posebno važno naglasiti je da Ministarstvo održivog razvoja i turizma priprema predlog izmjena i dopuna Odluke o utvrđivanju prioritetnih turističkih lokaliteta, pa će se na listi lokaliteta naći i hotel „Jelovica“ Berane. Cilj je da se na ovaj način obavežu vlasnici da aktiviraju neaktivne hotelsko-turističke kapacitete i stave ih u funkciju turizma, ali i unaprijede nivo usluge u postojećim i time upotpune turističku ponudu Crne Gore”, kažu u resornom Ministarstvu.
Burazeri krivi za ruine
Diljem sjevera Crne Gore i dalje zjape prazni sumnjivo privatizovani hoteli, kapaciteta između hiljadu i dvije hiljade ležajeva. U Beranama, osim “Lokvi” i “Jelovice”, tužnu sudbinu doživljava hotel “Berane”, sa najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore, koji je sada, onako ruiniran, kao stvoren za snimanje horora.
Od ovakve žalosne sudbine hotel “Komovi” u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom HTP “Berane”, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice. Nepodijeljeno je mišljenje da su partijska pripadnost i burazerski odnosi glavni razlog katastrofalnih privatizacija nekoliko preduzeća, ski-centara, hotela i motela, kojima su se ponosili turistički poslenici i u drugim sjevernim gradovima.
Hotel Komovi: Andrijevica (Foto: andrijevica.me)
U Kolašinu, na primjer, ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – “Babljak” i “Manastir Morača”, dok je motel “Crkvine” tek nedavno proradio. U Bijelom Polju propada hotel “Bijela rada”, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište “Kisjele vode”.
Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP “Brskovo”, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Rožajsko hotelsko-turističko preduzeće “Turjak” privatizovao je Safet Kalić, preko preduzeća “M-petrol” koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre.
Kalići su od hotala “Rožaje” u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat, ali je on pod ključem i prepušten propadanju od kada je Safet u bjekstvu, a imovina zvanično oduzeta. Kalići nijesu stigli da završe rekonstrukciju hotela “Turjak” na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski-lifta preko puta.
Plav bez hotelskog kreveta
Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa “Plavsko jezero” ostao je bez i jednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela “Jezero”, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju sa vlasnikom oko potraživanja.
Hotel “Sjekirica” u Murini, nekad poznato odmorište na frekventnom putu Murino – Čakor – Peć, zapušten i oronuo, do temelja je srušen u NATO bombardovanju. Uprkos “čvrstim i sigurnim” obećanjima tadašnje savezne vlade, ali i sadašnjih čelnika Crne Gore, njegova gradnja do danas nije započeta.
Galerija
Bonus video:
