Ministarstvo pokušava da bez obeštećenja vlasnika riješi pitanja oko zemljišta Aerodroma Tivat

Podaci katastra pokazuju da su prethodna dva mjeseca, sa nekretnina na kojima se nalazi Aerodrom Tivat, izbrisani tereti/zabilježbe brojnih sudskih sporova koje su privatni vlasnici pokrenuli protiv države, tražeći pravedno obeštećenje za imovinu koja im je izuzeta 50-tih i 60-tih godina prošlog vijeka.
10767 pregleda 13 komentar(a)
Nurković, Foto: Boris Pejović
Nurković, Foto: Boris Pejović

Ministarstvo saobraćaja i pomorstva pokušava da administrativnim metodama i bez obeštećenja vlasnika riješi sporna imovinska pitanja oko zemljišta Aerodroma Tivat.

Resor ministra Osmana Nurkovića čini to ubrzano, pokušavajući da otkloni jednu od zamjerki kritičara vladine namjere da aerodrome da pod koncesiju - neriješena svojinska pitanja nad nekretninama.

Takođe, prema nezvaničnim informacijama Ministarstvo je takav nalog dobilo od premijera Duška Markovića - da riješi sporna imovinska pitanja prije nego Vlada razmatra koncesioni akt.

Podaci katastra pokazuju da su prethodna dva mjeseca, sa nekretnina na kojima se nalazi Aerodrom Tivat, izbrisani tereti/zabilježbe brojnih sudskih sporova koje su privatni vlasnici pokrenuli protiv države, tražeći pravedno obeštećenje za imovinu koja im je izuzeta 50-tih i 60-tih godina prošlog vijeka.

Aerodrom TivatAerodrom Tivat

“Odradili smo veliki dio toga posla. Nažalost, to je trebalo da radi rukovodstvo ACG, kao i mnoge druge stvari jer su imali na računu oko 25 miliona eura“, rekao je 3. februara, na RTCG, ministar saobraćaja Osman Nurković (BS).

On i njegovi saradnici ni nakon više od 15 dana, nisu odgovorili na pitanja o skidanju tereta sa zemljišta oko 544.601 kvadrata u KO Mrčevac u Tivtu. To je sva zemlja i objekti tivatskog aerodrome. U evidenciji Uprave za nekretnine piše da je to učinjeno na osnovu „pravosnažnog rješenja Osnovnog suda u Kotoru, čiji portparol Špiro Pavićević je objasnio: „Obavještavamo vas da je rješenjem ovog suda utvrđeno da je tužba povučena i da je to rješenje pravosnažno 22. 11. 2013.

Iz MSP do danas međutim, nisu objasnili zašto su tereti iz katastarske evidencije izbrisani pet godina nakon što je sud donio rješenje. Iz Opštine Tivat rekli su da je “brisanje zabilježbi sudskih sporova u nadležnosti katastra”. Zakon o državnom premjeru i katastru nepokretnosti propisuje da se zabilježba spora briše po službenoj dužnosti istekom roka od 10 godina od dana upisa, pa sagovornik iz Opštine ne isključuje mogućnost da je to urađeno po službenoj dužnosti.

Oko koncesije se godinu i po dana lome koplja u javnosti, ali i među koalicionim partnerima u vlasti – DPS, BS i Socijaldemokratama čiji kadrovi upravljaju ACG. Davanje vazdušnih luka u Tivtu i Podgorici u dugoročni zakup prvi put je u maju 2017. najavio premijer Duško Marković (DPS) koji je aktuelno stanje na aerodromima nazvao “zastiđem” i poručio da se kroz koncesiju oni mogu najbrže i najefikasnije “valorizovati” i dovesti na standard adekvatan namjerama Crne Gore da postane regionalna turistička velesila.

Iz DPS-a kojeg je podržao BS, čiji je resorni ministar i kadar, tvrde da ACG ne upravlja dobro vazdušnim lukama, da je ta firma primjer nepotizma i partijskog zapošljavanja SD, i da Crna Gora “nema znanja ni novca” da adekvatno vodi i razvija aerodrome.

SD međutim tvrdnje odbacuje, navodeći da su ACG najuspješnija firma u državnom vlasništvu, koja posluje sa profitom iako na leđima praktično nosi hroničnog gubitaša – državnu aviokompaniju Montenegro Airlines. Oni navode da ACG ima performanse da iz profita i povoljnih kredita koje mu je nudila EBRD, može razvijati aerodrome.

Takve stavove dijeli i opozicija ali i jedan dio stručne ekonomske javnosti u Crnoj Gori i regionu koji upozoravaju crnogorsku Vladu da “ne ide grlom u jagode”, već bude vrlo oprezna jer se koncesioni aranžmani sa aerodromima u okruženju do sada baš i nisu dobro pokazali, te da iza privatnih firmi koje uzimaju u zakup ovdašnje aerodrome, zapravo stoje preduzeća moćnih zapadnih država.

Oni nemaju interesa da razvijaju kompaniju i brinu o njenom doprinosu turizmu, navodi analitičar civilnog vazduhplovstva Alen Šćuric iz Zagreba i vlasnik firme koja se bavi tim poslom. On to ilustruje statističkim podacima:

„ACG su ekstremno uspješni. U kontekstu veličine Crne Gore i okruženja, ACG je apsolutno najuspješniji operater aerodroma u regiji i imaju odličnu budućnost jer se mogu sami razvijati. Oni su ekstremno bitni za Crnu Goru koja je izrazita aviodestinacija i za čiju je turističku privredu aviodostupnost conditio sina qua non“, kaže sagovornik.

Sagovornik navodi da je „koncesionar ogromna opasnost, jer želi profit“.

„Njega se ne tiče interes domicilne države ili grada, strategija razvoja zračnog prometa ili cjelokupne ekonomije. Njemu je svejedno hoće li Crna Gora biti povezana, hoće li se smanjiti broj turista, hoće li to izazvati lančanu reakciju negativnih efekata po cjelokupno gospodarstvo. Njega interesuje samo ogromna zarada. On neće raditi sa pozitivnom nulom. I upravo zato svi koncesionari prvo povećaju takse za 100 i više posto, krenu naplaćivati niz usluga korisnicima koje su do tada bile besplatne, poticajna strategija samo je u ulozi većeg prihoda, a ne važnosti pokrivanja letova izvan sezone ili pojedinih za državu važnih destinacija i turističkih tržišta“, upozorava Šćuric preporučujući vlastima u Podgorici da se zapitaju „zašto zapadne države ne daju svoje aerodrome u koncesiju, već to rade istočne“.

Vlada do sada nije odustala od namjere da aerodrome da u koncesiju, ali zbog neslaganja SD-a, modifikovani i u određenoj mjeri sa kritikama usaglašeni koncesioni akt i predlog ugovora, još se nisu našli na sjednici Vlade.

Ministar Osman Nurković je još od sredine januara ponavlja da će se to desiti “već ovog četvrtka”(tim danima su sjednice Vlade). Kritičari ovog aranžmana naveli su da on ne ispunjava ni osnovne uslove po Zakonu o koncesiji koji nalaže da ugovor mora biti bilateralan, a na trilateralan kako planira MSP, uvodeći u ugovoru prostor za “sponzore”. Navedeno je i da nije urađena procjena vrijednoti imovine ali i samog biznisa koji država želi dati u koncesiju, kao i da nisu riješena imovinska pitanja, prvenstveno u Tivtu.

I pored brisanja tereta sa dijela zemljišta Aerodoroma Tivat, i dalje traje više sudskih postupaka koje su pokrenuli privatni vlasnici.

Jedan od Krtoljana koji je već godinama u sporu sa državom oko imovine njegove porodice koju je država oduzela bez naknade, kaže da im je sada ponuđeno duplo više nego prije par godina - 37 centi, ali da su vještaci tokom sudskog postupka za takvu parcelu, tik pored piste, procijenili 109 eura.

Toliko je, navodi sagovornik, prije nekoliko godina mještanima plaćana zemlja što im je eksproprisana za proširenje obližnje kotorske raskrnice.

Iz Ministarstva nisu htjeli da komentarišu razliku između procjene vještaka i ponude države. Nije odgovoreno ni na koji način i iz kojih sredstava država namjerava da obešteti vlasnike zemlje koju ona namjerava dati u koncesiju.

Prema nezvaničnim informacijama, Nurković je u neformalnim razgovorima sa koalicionim partnerima, iznio procjenu da će to državu koštati do 9 miliona eura.

Vladi je u katastru ostao upisan još teret restitucije na najvećoj, katastarskoj parceli od 291.848 kvadrata.

Tivat uporno ostaje bez imovine

Opština Tivat, u kojoj je na vlasti koalicija DPS-SD-HGI, prethodno je na sličan način 2017. neposredno nakon što je premijer Marković najavio koncesije, ostala bez milion kvadrata - svojih 486 hiljada na aerodromu i još 44.700 kvadata na kojima je Opština bila suvlasnik sa privatnim licima. Sve je to prepisano na državu, a lokalna uprava Tivta u međuvremenu nije preduzela ništa da pokuša da zaštiti svoju, na desetine miliona eura vrijednu imovinu.

Problem se u međuvremenu, dodatno usložio jer je lokalna uprava Tivta sudeći prema katastarskoj evidenciji, u protekla dva mjeseca ostala i bez dalje svoje imovine - preko 118.000 kvadrata zemlje, a koja se „naslanja“ na ogradu aktuelnog aerodromskog kompleksa i koja je, po Državnoj studiji lokacije Aerodrom Tivat, predviđena za dalje širenje kapaciteta vazdušne luke. Opštinskih šest parcela ukupne površine 118.200 kvadrata iz LN 152 KO Mrčevac, prepisani su na državu kao vlasnika, a Opštini je ostalo pravo raspolaganja tom imovinom.

Čelnici Uprave za nekretnine, vladini i lokalni DPS funkcioneri, tvrdili su da je to legalno jer po Zakonu o državnoj imovini, aerodromi mogu biti samo u državnoj svojini. Iako su čelnici katastra tada objasnili da Opština navodno nikada nije bila upisana kao vlasnik, demantuje ih dokument koji je prije 19 godina izdao isti organ.

U odgovoru na odborničko pitanje Petra Samardžića (SNP) 20. aprila 2000. tadašnji načelnik Odjeljenja za katastar Direkcije nekretnina Vladimir Grgurović naveo je da je Opština bila vlasnik preko milion kvadrata u ovom dijelu države, što obuhvata aerodrom sa svojim zaštitnim pojasom.

Aerodromi najprofitabilniji u regionu

Koncesije su štetne ako se radi o strateški bitnim zračnim lukama, što zračne luke glavnih gradova, ali i velikih turističkih resortova, svakako jesu.

Koncesije imaju smisla u manjim zračnim lukama i onima koje ne mogu biti profitabilne, pa veliki sistemi uspijevaju tako neprofitabilne luke učiniti pozitivnim, sinergijom u sistemu više zračnih luka, kao i racionalizacijom poslovanja rezultiranom zajedničkim službama i isplativijim poslovanjem temeljem velikih narudžbi i brojeva.

U Crnoj Gori to nije slučaj i ona mora biti vrlo oprezna“, procjena je Alena Šćurica, koji važi ze najvećeg stručnjaka u regionu za analize kretanja u industriji civilnog vazduhoplovnog transporta.

On navodi da su ACG vrlo uspješna firma koja po mnogim parametrima prednjači među operaterima aerodroma u bivšoj Jugoslaviji. Na Tivat i Podgoricu tako su lani slijetali avioni čak 43 prevoznika i sedmično su ACG imali 100 linija prema državama Evrope i Bliskog istoka. To je isti broj prevoznika i neznatno manji broj nedjeljnih linija nego na mnogo većem i turistički prometnijem aerodromu u Dubrovniku. I ostali aerodoromi u okruženju lošije stoje, naveo je on. Tako je Tirana imala 28 prevoznika i 79 linija, Skoplje 19 prevoznika i 47 linija, Priština -14 kompanija i 46 linija.

Crnogorski aerodromi imaju čak 12 kompanija koje za njih lete tokom cijele godine dok Dubrovnik ima samo 5, a imaju i gotovo idealan - skoro jednak udio u ukupnom prometu između tzv. legacy, leisure i low cost kompanija.

Crnogorski aerodromi po analizi Šćurica, imaju i neke od najvećih stopa rasta prometa u regionu i prednjače po broju novootvorenih linija. Tako je za posljednje dvije godine otvoreno čak 30, dok je istovremeno mnogo veća Srbija uspjela da otvori samo 7 novih linija.

Crna Gora sa prometom ACG od 2,2 miliona putnika i posjetom od oko 2 miliona tuirista ima najbolji odnos od 1:1 putnika i turista, boljim čak i od regionalne turističke velesile kakva je Hrvatska gdje on iznosi 1:2.

Po broju putnika na aerodromima u odnosu na broj stanovnika, Crna Gora je sa koeficijentom 3,7 daleko najuspješnija u regionu bivše Jugoslavije.

Tekst je preuzet sa sajta Društva profesionalnih novinara/dpncg.me/

Bonus video: