Rok u kome treba da bude poznato na koji način će se postupiti sa 10.500 tona pšenice, koju je prethodna Vlada uvezla iz Francuske početkom maja prošle godine i koja se više od godinu nalazi u silosima Luke Bar ističe danas.
Taj posao, kako je definisano na sjednici Vlade 20. maja, kada je usvojena posljednja informacija o nabavci pšenice koju je uradilo Ministarstvo ekonomskog razvoja (MER) treba da završi radna grupa do 3. juna. Radnu grupu čine predstavnici ministarstava finansija, ekonomskog razvoja i poljoprivrede i Uprave za katastar i državnu imovinu.
Tri su opcije za postupanje sa pšenicom - prodaja stranoj kompaniji, prodaja domaćim mlinovima ili da se samelje i dio poroda, a dio podijeli privrednicima.
Za najpovoljniju opciju Vlada navodi prodaju stranoj kompaniji jer bi budžet zaradio oko dva miliona eura (190 eura po toni). Pšenica je prošle godine plaćena 2,4 miliona eura (ili 229,23 eura po toni), pa ako bi se prodala strancima, to bi bio gubitak od 400.000 eura u odnosu na cijenu kada je kupljena prošle godine.
Vladinom odlukom pšenica će uskoro biti upisana kao nefinansijska državna imovina, jer nije puštena u promet shodno prvobitnoj namjeni u vrijeme mandata prethodne Vlade, a opštine i snabdjevači sa njihovih teritorija nijesu iskazali potrebu za intervenciju na tržištu.
Prema prvom scenariju prodaje, pojavilo se interesovanje strane kompanije za kupovinu pšenice koja raspolaže brodskim kapacitetima za prevoz i ima mogućnost trgovine s inostranim partnerima.
“Interesovanje na tržištu je u ovom dijelu godine najveće, ali se očekuje da će i Srbija pustiti svoje rezerve veoma brzo, jer cijena počinje neznatno da pada, pa su očekivanja da će se pad nastaviti”, konstatovao je MER.
Ocjena je da je ova opcija najbolja za državni budžet, jer bi se od prodaje pšenice zaradilo dva miliona eura (190 eura po toni). Uz to, kako je izvršna vlast procijenila, eliminisaće se troškovi carine od 180.000 eura, prevoza od oko 50.000 eura i skladištenja od oko 40.000 eura tokom šest mjeseci.
“Ako ne bude interesovanja ili ne bude prihvatljiva ponuđena cijena na tenderu, prema planu, onda preostaje mogućnost direktnog dogovora”, objašnjava MER.
Prema drugom modelu pšenica bi se prodala postepeno kroz direktni dogovor sa mlinovima u Crnoj Gori. To bi značilo, kako su iz MER-a naveli, da berzanska cijene nije prihvatljiva, te da nema ozbiljnih ponuđača za kupovinu pšenice.
“Postoje dva mlina u Crnoj Gori koji imaju kapacitete za mljevenje većih količina pšenice. Iskazano je njihovo interesovanje za pšenicu u količini od 600 tona (mlin “Šajo”, Spuž) za potrebe mljevenja u ovom mlinu, što je dovoljna količina za njihov rad u narednim mjesecima. Moguća je pogodba i za svu količinu, ali bi morala da podrazumijeva rabat i vjerovatno neki vid odgođenog plaćanja”, piše u dokumentu.
Objašnjeno je da je prednost ovog modela u tome što se indirektno kroz angažovanje kapaciteta mlinova dobija dodatni porez kroz uposlenost i promet brašna. Očekuju da se prema ovom modelu može ostvariti prodaja do 1,5 miliona eura.
“Nepovoljne okolnosti kod ovakvog scenarija su moguće ponude, prije svega iz Srbije, radi toga što je potražnja u regionu sve manja u očekivanju nove žetve, kao i činjenica da se ne bi prodala ukupna količina odjednom, već bi se pšenica prodavala sukcesivno po 2.000 tona mjesečno, što bi u narednim mjesecima moglo dovesti do niže cijene zbog predstojeće žetve”, navodi se u dokumentu.
Treći scenario podrazumijeva da se pšenica preveze u silose u Spužu i izmelje u brašno. Na aktivnosti carinjenja, transporta željeznice, skladištenja i mljevenja u periodu za četiri mjeseca bi se utrošilo 732 hiljade eura.
Pošto brašno ima rok upotrebe od godinu važno je da se ono melje u skladu sa njegovim ugovorenim prometom.
“Dio pšenice koji nije prodat može da se samelje u stočno brašno pa da se dodijeli poljoprivrednicima za stočnu hranu kroz agrobudžet, a dio ostaje u brašnu za ljudsku ishranu koje bi moralo da se nudi na prodaju u narednih nekoliko mjeseci, jer će i brašno izgubiti kvalitet za ljudsku ishranu”, piše u dokumentu.
Koliko bi se novca od ovog modela prihodovalo je neizvjesno, ali bi svakako ta suma, kako se zaključuje u dokumentu, bila znatno manja nego da se pšenica proda stranoj kompaniji ili domaćim mlinovima.
Pšenica je prošle godine plaćena 2,4 miliona eura (ili 229,23 eura po toni), pa ako bi se prodala strancima to bi bio gubitak od 400.000 eura u odnosu na cijenu kada je kupljena prošle godine.
Bonus video:
