Crna Gora ima veoma izražen nedostatak radne snage naročito u hotelijerstvu, ugostiteljstvu i građevinarstvo zbog čega godišnje legalni radni odnos zasnuje oko 20 hiljada stranaca, većinom tokom sezone. To je oko deset odsto od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori.
Zavod za zapošljavanje je u decembru objavio studiju Istraživanje deficitarnih zanimanja u Crnoj Gori, koja se odnosi na 2021. godinu.
Najveće razlike između tražnje poslodavaca i ponude na domaćoj berzi rada odnosi se na nekvalifikovane ili polukvalifikovana zanimanja, najviše u ugostiteljstvu i građevini. Tražnja za ovim profilima je bila 24 hiljade a zaposleno je 18 hiljada.
U izvještaju se navodi da poslodavci za ova zanimanja radnike većinom nalaze u drugim državama, kao i da ih zapošljavaju bez obaveze oglašavanja slobodnih radnih mjesta na evidenciji Zavoda. Tako se iz ovih podataka može vidjeti da je tokom 2021. godine zvanično raspisano 300 slobodnih radnih mjesta za zanimanje sobarice, a da su na osnovu tih oglasa zaposlene svega tri. Poslodavci su preko Zavoda tražili i 104 pomoćna građevinska radnika, ali na osnovu tih oglasa nisu uspjeli nikoga da zaposle.
Tako da iako su raspisivana slobodna radna mjesta poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta - spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir...
Član Udruženja ugostitelja Budve, vlasnik starogradskog restorana “Mozzart” Luka Vučković kazao je da je situacija iz godine u godinu sve teža sa zapošljavanje kvalifikovane radne snage, iako su značajno povećane zarade.
“Svi pričaju da su male plate, a to nije istina. Istina je da je ogroman deficit sa kvalifikovanom radnom snagom. Crna Gora jednostavno nema dovoljno kvalifikovane radne snage iz oblasti ugostiteljstva i hotelijerstva”, kazao je Vučković.
Menadžerka za korporativne relacije u kompaniji Luštica Development Maša Radulović kazala je da ta kompanija, u namjeri da zapošljava u što je većoj mjeri domaću radnu snagu, duži niz godina ulaže velike napore u animiranju radne snage sa ovih prostora.
“Na sezonskim i dugoročnim pozicijama tražimo radnu snagu sa i bez iskustva. Ono što nesumnjivo pružamo jesu konkurentne plate, smještaj i obroci za radnike koji nisu sa područja Boke, te mogućnost sticanja iskustva u internacionalnom okruženju i po najboljim globalnim standardima”, navela je Radulović.
Podaci zavoda pokazuju da postoje da postoji zabrinjavajući nedostatak medicinskog kadra. Tako je u 2021. godini traženo 414 medicinskih sestara, a da ih je zaposleno 108, slično je i sa medicinskim tehničarima: traženo je 390, zaposlena su 133.
Raspisano je 437 oglasa za doktore medicina, a na osnovu njih zaposleno je 47.
Nije bolja situacija ni u prosvjeti, na primjer raspisivana su 453 oglasa za nastavnike prirodno-matematičkog smjera a zaposleno je njih 70.
Vrlo su izražene regionalne razlike u potrebama radne snage, odnosno u Podgorici i na primorju ima nezaposlenih sa zanimanjima koja su deficitarna na sjeveru Crne Gore, ali se ne javljaju na te oglase.
“U 2021. godini, u sjevernom regionu, u 60 škola raspisano je 172 oglasa za profesora matematike, od kojih se, prema dobijenim povratnim informacijama, realizovano njih 27”, navedeno je u studiji.
Srbija: Nezaposlenih ima, a nema ko da radi
Iz godine u godine u Srbiji se, prema podacima zvanične statistike, smanjuje nezaposlenost, ona je krajem prošle godine bila 9,2 odsto. U Srbiji sa 6,8 miliona stanovnika njih 2,8 miliona ima posao, pokazuju podaci RZS, a stopa nezaposlenosti je krajem prošle godine bila za nijansu (0,6 odsto) manja nego godinu ranije.
Tačan broj nezaposlenih se ne zna, jer nisu svi zvanično prijavljeni, a posljednji podatak Nacionalne službe zapošljavanja je 427.594 onih koji traže-čekaju posao. To nije alarmantno, ali dobar dio čine teže zapošljive kategorije, a i mladi kao da su višak, pošto rijetko ko stigne do prvog posla za manje od dvije godine.
Uprkos tome što brojke govore da se situacija popravlja, u praksi ne djeluje tako. Sindikati u posljednje vrijeme upozoravaju na loše uslove rada i tretiranje zaposlenih. Posljednji slučaj u firmi Aerodrom ketering u kojoj je preko noći bez posla ostalo na desetine radnika, koji će biti zamijenjeni radnom snagom iz inostranstva - samo je jedan od primjera kako to u praksi izgleda.
Stručni i obrazovani i dalje odlaze iz Srbije, što nije novost, ali i oni sa manje formalnog obrazovanja, a zanatom u rukama odavno su tražena roba na tržištima EU što ostavlja ogromnu prazninu na srpskom tržištu rada.
Tako je, prema analizi Infostuda, najveći deficit radne snage prošle godine bio je na pozicijima magacionera, konobara, kuvara, mesara, higijeničara, ali su u velikoj mjeri nedostajali i građevinski radnici, vozači i zanatlije, poput automehaničara i vodoinstalatera, pokazala je analiza Infostuda, najposjećenijeg sajta za zapošljavanje u Srbiji.
Sa manjkom kadrova na tržištu susreli su se i poslodavci koji su bili u potrazi za elektroinženjerima, diplomiranim farmaceutima, ali i advokatskim pripravnicima. U istraživanju Infostuda se napominje i da je pored opštepoznatog deficita koji vlada u IT sektoru već godinama unazad, prethodne godine u prvi plan izbio deficit zanatskih zanimanja i uvoz radnika iz istočnih zemalja.
Upravo je ovo posljednje goruća tema u Srbiji. Uvoz radnika i njihov status, što bi, kako je država namjerila, mogao da reguliše, između ostalog, zakon o zapošljavanju stranaca.
Rasprava o njemu završena je 1. marta, a o tome da li je dolazak stranih radnika damping praksa, koja snižava cijenu domaćeg rada ili realna potreba jer naši radnici odlaze, debatovalo se u petak u Beogradu.
”Kada pogledamo kakav je položaj stranih radnika u Srbiji možemo da podvučemo znak jednakosti sa domaćim. Oni se u različitim nesigurnim oblicima rada angažuju. Nedavno sam čuo podatak da 20 odsto od ukupnog broja stranih radnika radi na crno, što korespondira sa tim da i domaćih ima 20 odsto”, rekao je Mario Reljanović, predsjednik Centra za dostojanstven rad.
Strani radnici, kako je rekao, dolaze u Srbiju, ne poznajući jezik i pravo i nisu sigurni ni u kakav pravni režim dolaze i kakav će ugovor imati.
Izmjene zakona koje se pripremaju Reljanović posmatra kao prvi korak ka nečemu ozbiljnijem. “Kakav će biti kvalitet radnika je pitanje koje se postavlja. Pune su nam glave tržišne logike da je sve tržište i rad postaje roba i to je super funkcionisalo dok smo imali veliki broj nezaposlenih. Sada kada imamo deficit radne snage, ponašamo se netržišno i umjesto da radna snaga poskupi, kod nas se dampinguje”, rekao je Reljanović na konferenciji Fondacije Centra za demokratiju.
Unija poslodavaca Srbije podržala je izmjene, jer su njihovi zahtjevi bili da se procedura boravišne dozvole ubrza. “Sada, strani radnik kada dođe u Srbiju mora da čeka 30 dana za boravišnu i još toliko za radnu dozvolu”, rekla je Jelena Jevtović iz UPS, a Dragan Todorović iz Saveza samostalnih sindikata Beograda smatra da je u Srbiji veliki raskorak između onogo šta piše u zakonu i šta se dešava, između realnosti i želja: “Na pitanje kakav će biti položaj stranih radnika, treba prvo da vidimo kakav je položaj naših radnika”.
Todorović je ispričao više o posljednjem javnosti poznatom slučaju u firmi Aerodrom ketering.
”Strana kompanija Aerodrom ketering, sa 260 do 270 radnika, dala je oglas u Nju Delhiju da traži radnike, koje imaju već u Srbiji. Obučavaju ih, obezbjeđuju smeštaj, i u prošli petak otpuštaju radnike koje imaju, da bi poslije nekoliko dana više od 60 ljudi iz Indije počelo da radi. Naši su imali plate 47.000 do 48.000 dinara, strani radnici će raditi za 40.000 dinara, uzeće im još 10.000 dinara za smještaj i radiće šest dana u nedjelji za tu platu”, istakao je Todorović.
Sa tekstom novog zakona koji je u formi nacrta problem će praviti, kako je rekao, kretanja kroz privredna društva, a njegova bojazan je da će se sa ovom liberalizacijom rad na crno povećati.
Analiza Infostuda o kretanjima na tržištu rada prošle godine pokazala je i da su oblasti u kojima je bilo najviše mogućnosti za zaposlenje bile trgovina, prodaja, IT, mašinstvo, administracija i ugostiteljstvo, a da su poslodavci najviše raspisivali oglase za prodavce, vozače, magacionere, administrativne radnike, kao i radnike u proizvodnji.
BiH: Potraga za kuvarima
Zbog velikog odliva stanovništva tržištu rada u BiH, prema riječima poslodavaca, sve više nedostaje stručne, kvalifikovane radne snage. Posljednjih godina stalni su apeli poslodavaca prema roditeljima da djecu usmjeravaju i na zanate, u stručne škole jer tog kadra najviše nedostaje.
Kako su nam kazali poslodavci neophodno je uskladiti obrazovanje sa potrebama tržišta rada kako bismo školovali kadar koji tržište traži, a ne da školujemo kadar za zavode za zapošljavanje.
Djeca koja završe zanat ne budu nijedan dan na birou, međutim nije baš prevelika zainteresovanost za stručnim školama u BiH. Tome u prilog ide i činjenica da u pojedinim bh. kantonima danas imate škole koje su školovale kadar za industriju koja je bila razvijena u bivšoj Jugoslaviji, a od koje danas nema ni traga. Što znači da se djeca školuju za zanimanja koja toj sredini u tolikom obimu nisu potrebna. S druge strane, imamo i pozitivnih primjera, uvođenja dualnog obrazovanja i pripremanja učenika za posao koji će raditi.
Prema istraživanju tržišta rada koje je proveo Federalni zavod za zapošljavanje u saradnji sa kantonalnim službama za zapošljavanje najtraženija zanimanja III i IV stepena srednje stručne spreme u 2023. godini biće: prodavač - trgovac, konobar, šivač, bravar, zavarivač - varilac, telefonist - call centar operater, kuhar, vozač kamiona, zidar, CNC operater, stolar, tesar, krojač, armirač, elektrotehničar i mašinski tehničar. Iskazana je i značajna potražnja za pomoćnim radnicima u proizvodnji i radnicima za jednostavne poslove.
Kada su u pitanju zanimanja sa fakultetskim obrazovanjem, najveća potražnja prema prognozama poslodavaca u ovoj godini će biti iskazana za radnicima iz IT sektora (inžinjeri elektrotehnike, sistem inžinjeri, programeri, IT developeri i dr.), zatim ekonomistima, magistrima farmacije, te mašinskim i građevinskim inžinjerima.
S ovim istraživanjima slažu se i na portalu Mojposao.ba
“Kada govorimo o količini objavljenih oglasa u protekloj godini među prvih deset najtraženijih zanimanja našla su se IT zanimanja, odnosno najčešće oglašena pozicija je programer/software developer, zatim računovođa/finansijski službenik/knjigovođa, ali i pozicija komercijalista/unapređivač prodaje, kazala nam je Amila Jažić, marketing menadžer u MojPosao.ba.
Dodala je da su među traženim zanimanjima i agent u pozivnom centru, prodavač, vozač, konobar/šanker, radnik u proizvodnji, komercijalista/unapređivač prodaje, skladištar, voditelj ili menadžer prodaje, bravar/cjevar/zavarivač, kuvar...
Poslodavci, kako su nam kazali u FZZZ-u, raspoloženi su za organizovanje obuke za konkretne poslove u okviru radnog mjesta, za sprovođenje obuka za rad na računaru, za dokvalifikacijom i prekvalifikacijom, ali i za primanje učenika na praktičnu nastavu.
S druge strane, kako nam je kazala Jažićeva, nezaposleni i nisu baš raspoloženi za programe prekvalifikacije.
“U posljednje vrijeme poslodavci nastoje da ponude više besplatnih obuka koje će omogućiti prekvalifikaciju radnika i u konačnom zaposlenje. Međutim, prema iskustvima sa terena gdje kroz projekte podrške nezaposlenim osobama (finansirane od ambasade Švedske), a koje Kolektiv/MojPosao.ba implementira uz podršku Svjetske banke, susrećemo se sa većim brojem nezaposlenih osoba koje nisu zainteresovane za prekvalifikaciju, pa čak ni kada je jasno da njihovo zanimanje ne može odgovoriti trenutnim potrebama tržišta rada i da je izvjesno da zaposlenje u struci neće moći biti sada ostvarivo, kaže Jažić.
Hrvatska: Povratak penzionera na tržište rada
Godina je donijela dinamičan početak na hrvatskom tržištu rada, te je u manje od mjesec dana broj nezaposlenih pao za oko 15.000, broj otvorenih i nepopunjenih radnih mjesta stalno raste i sad je zastao na oko 28.000. Posljednji je put u ranim 80-im godinama prošlog stoljeća broj nezaposlenih bio ovako nizak (113.000 nezaposlenih). Prosječna mjesečna neto plata za mjesec januar porasla je u mjesec dana 48 eura te je nadomak iznosa od 1 100 eura. Bruto plata je 1 500 eura!
Hrvatska ima oko 1,61 miliona zaposlenih, a ta je brojka posljednji put zabilježena uoči velike finansijske krize 2008. godine, nakon koje je nestalo 200.000 radnih mjesta. Trebalo je 15 godina da se taj gubitak nadoknadi. Potražnja za radnicima posebno je snažna u sektoru usluga, turizmu, na sezonskim poslovima te u građevini koja ima posla preko glave na infrastrukturnim projektima koji se finansiraju iz evropskih fondova, ali i na obnovi zgrada uništenima u potresu. Hrvatski je rezervoar radne snage sve tanji, tako da se manjkovi popunjavaju uvozom radne snage. Lani je u Hrvatskoj radilo oko 110.000 stranaca, ove godine vjerovatno će ih biti više. Novost je da u zemlju pristiže sve više radnika iz Dalekog istoka. Lani su tako radne dozvole izdane za oko 37 hiljada državljana Bosne i Hercegovine, 20 hiljada državljana Srbije, 12 hiljada radnika stiglo je iz Nepala, oko 10 hiljada iz Sjeverne Makedonije, oko 9 hiljada iz Kosova, 8 hiljada iz Indije, 6 hiljada sa Filipina, nešto više od po četiri hiljada iz Bangladeša i Albanije te oko 3600 iz Turske.
Za godinu prosječna je plata porasla 115 eura, ali najviše je rastao minimalac koji od početka januara 2023. godine iznosi 700 eura bruto ili 560 eura neto. K tome, ministar rada je u dogovoru sa poslodavcima i sindikatima iskoristio svoje zakonsko pravo i prenio važenje dvaju granskih kolektivnih ugovora – u građevini i turizmu - na sve zaposlene i poslodavce u tim sektorima. Plate su u turizmu proteklih godinu dana porasle 10 do 15 posto, slično kao i u graditeljstvu no svejedno svi se žale da ne mogu naći radnike, te spominju plate koje su znatno iznad minimalnih nivoa propisanih kolektivnim ugovorima za pojedinu grupu zanimanja. Ovih dana hrvatski su mediji prenijeli izjavu neimenovanog ugostitelja iz Istre koji se požalio da ne može naći kuvara za platu od 2000 eura, niti konobara za hiljadu eura, te da ljudi koje mu šalje berza rada dolaze na razgovor samo pro forme.
Zavod za zapošljavanje navodi da su u prva dva mjeseca 2023. dali pozitivno mišljenje za zapošljavanje oko 20 hiljada stranih radnika. Listu po broju izdanih dozvola predvodi 2 400 radnika u visokogradnji čija će bruto plata ugovorena na 750 eura. Zidarima je ugovorena bruto plata od 823 eura, konobarima 865 eura, kuvarima 886 eura, što je ujedno i najveća ugovorena plata nekom stranom radniku zaposlenom u prva dva mjeseca 2023. godine. Najnižu ugovorenu platu dobilo je 400 dostavljača – i to 705 eura što je samo pet eura iznad propisanog minimalca. Prve nove dozvole većinom su izdavane za poslove u građevini, turizmu, prometu i dostavi. Ugovoreni bruto, od kojega se onda oduzima 20 posto penzionih doprinosa, te eventualno 20 posto poreza na dohodak ako šta ostane kad se iskoristi 530 eura neoporezivog ličnog odbitka, ne osigurava platu koju spominju poslodavci kad se žale da niko ne želi raditi. No pored plate isplaćuju se i razne neoporezive naknade s kojim se pokrivaju troškovi smještaja, hrane, prevoza, nagrade i slično.
Januarske plate pokazuju da je svaki treći zaposleni radnik zaradio manje od 752 eura neto, s tim što je oko 160 hiljada ili 10 posto najslabije plaćenih radnika imalo neto platu do 627 eura. Četvoro od deset zaposlenih, odnosno negdje oko 640 hiljada radnika, imalo je više od hiljada eura prosječne neto plate, dok je deset posto najbolje plaćenih zaradilo više od 1677 eura.
Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj iznosi 70,5 za populaciju u dobi od 20 do 64 godine, pet posto manje od EU stope zaposlenosti. Kako se zbog iseljavanja i pada broja novorođene djece osipa broj mladih u zemlji, značajno se povećava udio starije populacije među zaposlenima. Novost je i povratak penzionera na tržište rada pa sada na pola radnog vremena radi oko 24 hiljade penzionisanih. Od ove godine iz penzije se povlače i državni službenici i namještenici jer mladi neće u upravu. Prije deset godina Hrvatska je imala samo 55 hiljada starijih od 60 godina u radnom odnosu, a danas ih je više od 110.000.
Bonus video:
