Troje članova komisije za grantove Zavoda za zapošljavanje iz perioda od februara 2016. do februara 2018. godine tužbom traže da im se za članstvo u toj komisiji za period od dvije godine isplate naknade od po 200 hiljada eura. Prema mišljenju vještaka rad u ovoj komisiji mjesečno je vrijedio i 15.921,23 eura (novembar 2017), kada je mjesečna plata ovih službenika bio oko 500 eura.
Tu tužbu su pokrenuli Stanko Laković, Gracijela Rakonjac i Nevena Šuković.
Ove komisije 2016. godine formirala je tadašnja direktorica Zavoda Vukica Jelić, a problem je nastao što samom odlukom nisu bili precizirani iznosi naknada za članove, što je ostavilo prostor za slobodno tumačenje. Tako da su vještaci iznos naknade množili sa brojem obrađenih aplikacija - zahtjeva i dobijali cifre od preko deset hiljada eura mjesečno. Članovi komisija su za taj rad tada dobijali varijabile na zaradu.
Nakon političkih promjena iz 2020. godine nova uprava i direktor Goran Folić su takođe formirali iste komisije, ali sa precizno utvrđenom mjesečnom naknadom od 120 eura. Isti članovi komisija koji sada traže mjesečne naknade od preko deset hiljada eura za period od 2016. do 2018. godine, nakon 2020. su prihvatali da isti posao u komisiji rade za 120 eura.
Već plaćeni kroz varijabile
Pred Osnovnim sudom sudom juče je nastavljeno ročište, koje je na momente bilo na ivici incidenta.
Zastupnik Zavoda advokat Nebojša Batrićević je zatražio da se vještaku ekonomsko-finansijske struke Jovanu Varajiću da novi nalog kako bi obavio dopunsko vještačenje u skladu sa odlukom Vlade o iznosima naknada u komisijama, gdje mjesečna naknada iznosi 120 eura. On je to tražio jer se u samoj tužbi tužioci pozivaju na nju, a ni jedan dosadašnji vještak nije tu odluku uzeo u obzir. Batrićević je odbacio mogućnost da tužioci imaju pravo na bilo koju naknadu, jer su kroz varijabile već plaćeni za taj posao.
Sutkinja Jelena Adžić je prihvatila njegov zahtjev za dopunskim vještačenjem, dok se advokat tužilaca Nikola Vukčević tome protivio navodeći da je tokom tri godine ovog spora pred Agencijom za mirno rješavanje radničkih sporova i Sudom vještačenje obavila dva vještaka sa osam varijenti nalaza i da će novo voditi odugovlačenju postupka.
Batrićević je naveo da bi se tek ovim vještačenjem konačno utvrdio relevantan i pravi iznos naknade koja bi eventualno pripala tužiocima ukoliko dokažu pravni osnov da uopšte imaju pravo na naknadu.
Prihvaćen zahtjev da buduća presuda ne bi pala
Sutkinja Adžić je, obraćajući se tužiocima, kazala da prihvata i ovaj zahtjev odbrane kako njegovo odbijanje ne bi bio razlog da njena buduća presuda bude zbog toga osporena na višoj sudskoj istanci.
Na početku rasprave Batrićević je pitao vještaka da li je izvršio uvid u spise predmeta, na što je on odgovorio da jeste. Batrićević ga je zatim pitao da li je pročitao tužbeni predlog u kojem se tužioci pozivaju upravo na odluku Vlade o komisijama, i da je trebalo da donese nalaz o potencijalnom obeštećenju u odnosu na nju jer “vještak ne treba da bude samo digitron”.
Sutkinja Adžić nije dopustila takvo pitanje navodeći da punomoćnik vrijeđa vještaka jer ga naziva digitronom.
Vještak Varajić je odgovorio da je on napravio nalaz na osnovu onoga što je Sud tražio od njega i da će ga uraditi i ako se zatraži da obračun uradi u skladu sa tom Vladinom odlukom o komisijama.
Kazao je da je sudu predao više mogućih varijanti za obračun tih naknada, kao i da se obeštećenja odnose od tri do 200 hiljada po članu, zavisno od metodologije i da će sud odlučiti o tome.
“Ja sam nalaz i mišljenje uradio u skladu sa zadatkom suda i prema odluci tuženog i moje nije da ja tumačim odluku tuženog (Zavoda), a zadatak suda mi nije bio da nalaz uradim prema odluci Vlade. Ukoliko sud naloži da se takav nalaz uradi, u veoma kratkom roku ću isti uraditi prema preciznom zadatku suda”, kazao je Varajić.
Sutkinja Adžić je nastavak ročišta zakazala za 22. januar.
Komisije bile podložne mahinacijama
Obje strane u sporu “Vijestima” su dostavile dokumentaciju o ovim i sličnim slučajevima iz kojih se vidi da formiranje raznih komisija sa funkcionerima i zaposlenima, kao i isplate naknada za članove, u proteklim decenijama uopšte nije bilo uređeno. To je vodilo ogromnom broju sporova i tadašnjim velikim gubicima za Zavod i državni budžet koji je nadoknađivao te troškove.
U posljednjih godinu dana Zavod je prvostepeno dobio četiri spora za isplate naknada u ranijim komisijama, u kojima su neki tužbeni zahtjevi, slični kao što je ovaj od Laković, Rakonjac i Šuković, vrijedili oko 150 hiljada eura, pa očekuju da potpunim odbacivanjem tužbe bude i ovaj okončan kod Osnovnog suda ili više sudske istance.
U dokumentaciji Zavoda se navodi da je saglasnost za projekat zapošljavanja lica sa invaliditetom (grant - šeme) dalo tadašnje Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Vlada, koja je ovlastila Ministarstvo finansija da obezbijedi novac za njegovo sprovođenje kao i za isplatu nanada komisijama. Zbog toga smatraju da je jedini mogući i ispravni način obračuna eventualnih naknada u skladu sa Vladinom odlukom kojom je visina definisana na 120 eura, ukoliko se dokaže pravni osnov.
U podnescima Zavoda se navodi da su Laković i Rakonjac kasnije pristali da rade u istim komisijama isti posao za 120 eura mjesečno, a da u ovom sporu za prethodnu komisiju naknadu za isti posao ne žele da spuste ispod 10.000 eura mjesečno, tražeći da im “vještak obračuna i još koji euro preko, što ovom vještaku - kao i onom prije njega, nije nikakav problem”.
Sedam članova 2020. tražilo 780 hiljada
Iz dijela dokumentacije koju je “Vijestima” poslao Laković, vidi se da je grupa od sedam članova komisije 29. septembra 2020. godine pred Agencijom za mirno rješavanje sporova pokrenula spor kojim je tražila isplatu naknada za rad u komisiji za mandat od dvije godine od februara 2016. do februara 2018. godine.
Pojedinačni zahtjevi iznose od 55 do 180 hiljada eura, zavisno od perioda rada u komisiji, odnosno za njih sedam u ukupnom iznosu od 780 hiljada eura. Navodi se i da su oni nudili upravi Zavoda, tokom pokušaja mirnog rješenja, da smanje zahtjev za deset odsto, kao i da se odreknu dodatnih kamata, kako bi uštedjeli Zavodu i kako bi ga poštedjeli sudskih troškova.
Navode i da su se na tužbu odlučili kada su saznali da je Zavod izgubio sudski spor kod Osnovnog suda u martu 2020. godine zbog neisplaćivanja naknada za članstvo u komisijama, kao i da je tu presudu potvrdio Viši sud u junu iste godine, čime je ona postala pravosnažna. Nije naveden iznos dosuđenog obeštećenja niti osnov tužbe, već samo broj presude.
Prema internet pretrazi presuda Višeg suda, ova presuda se odnosi na tužbu radnice B. V. kao i da je iznos dosuđenog obeštećenja 10.928 eura za rad u komisiji koja je kontrolisala 13 različitih projekata Zavoda u periodu od marta 2016. godine. Sud je tada konstatovao da njoj pripada naknada po projektu a ne jedna ukupno, jer je “za svaki projekat pojedinačno dostavljala izvještaje, pa istoj u skladu sa citiranim odredbama navedene odluke pripada pravo na naknadu za svaki projekat pojedinačno”.
Međutim, ovom novom tužbom tužioci smatraju da imaju pravo na naknadu po svakom obrađenom zahtjevu unutar istog projekta.
Vojvodić: Potrebno da se uključi SDT, prijetnje nas neće uplašiti
Predsjednik Upravnog odbora Zavoda Dejan Vojvodić, koji je ovlašćeni predstavnik te institucije u ovom sporu, kazao je juče “Vijestima” da je obaveza UO da vodi računa o državnoj imovini i na koji način se troši novac kojim raspolaže Zavod.
U konkretnom slučaju kada su u pitanju skoro milionska potraživanja nekoliko zaposlenih u Zavodu za period od 2016. do 2018, Vojvodić navodi da nije sporno da zaposleni dobiju naknade za rad u komisijama ako ih zakonski sljeduju.
“Sporno je da su zaposleni imali mjesečne zarade za sporni period od dvije godine, u neto iznosima od 480 do 550 eura na mjesečnom nivou, a da je Osnovni sud dao nalog za vještačenje gdje su iznosi naknade na mjesečnom nivou vještačeni na iznos od 10 do 15 hiljada eura sa zateznim kamatama, što je po mom mišljenju apsurdno i suprotno je Odluci Vlade koja visinu naknade za rad u komisijama određuje u skladu sa svojim propisima i uz svoju izričitu saglasnost. Kao predsjednik UO imao sam potrebu da se pojavim na par ročišta jer je nelogično da zaposleni potražuju po 200.000 eura za rad u komisiji koja je oročena na dvije godine, a plate su iznosile mjesečno 480-550 eura po članu komisije”, kazao je Vojvodić.
On navodi da je apsurdno i što je sud odbio predlog njihovog zastupnika da se kao svjedoci saslušaju donosioce spornih odluka - bivši direktori Zavoda.
“Očigledno je da će morati i Specijalno tužilaštvo da se pozabavi ovakvim anomalijama u našem društvu”, kazao je Vojvodić.
On je kazao da su pojedinci koji su tužili Zavod radili u periodu nakon 2013. godine, za koji je novi upravni odbor otkrio više nezakonitosti koje se odnose na isplate novca namijenjenog za profesionalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom osobama koje na njega nisu imale pravo.
“Postavlja se pitanje kako su isti zaposleni nezakonito donosili rješenja i isplaćivali novčanu pomoć invalidnim licima iz radnog odnosa suprotno zakonu. Ovo su samo neke od stvari kojima će se morati pozabaviti nadležni organi, jer je državni novac nezakonito dodjeljivan licima koja na to nemaju pravo”, kazao je Vojvodić.
On navodi da prijeteća pisma i pozivi koje je dobio neće uticati na njega da prestane da posao predsjednika UO obavlja u skladu sa zakonom i u interesu države.
Bonus video:
