Teško da je ijedna istorijska ličnost toliko i na taj način uvijena u veo legende i mita kao što je to Isus iz Nazareta.
Osim jevanđelja koja se ne mogu uzeti kao toliko činjenična dokumenta , skoro da ne postoji trag o ovom vrlo jednostavnom čovjeku koji je ujedno inspiracija najveće svjetske religije.
Opet, postoji dovoljno biblijskih svjedočenja o isusu koja mogu poslužiti kao osnova u pitanjima koja bi možda i dovela u pitanje neke mitove koji su kružili proteklih 2.000 godina, piše Vošington Post.
1. Isus je rođen u Vitlejemu
Hrišćani prvih godina nisu pokazivali preveliko interesovanje za prvi period Isusvog života. Detalji o njegovom rođenju i detinjstvu nedostaju u najranijim pisanim dokumentima. Vremenom, kako je interesovanje raslo hrišćanska zajednica je pokušala je da popuni praznine iz mladosti i poravna ih sa njegovim životom i misijom sa brojnim, često konfliktnim, proročanstvima u vezi sa mesijom u Hebrejskim spisima.
Jedno od svjedočanstava tako zahtijeva da mesija, kao potomak kralja Davida, bude rođen u Davidovom gradu: Vitlejemu. Sa druge strane, Isus je povezan sa Nazaretom, gradom za koji većina učenjaka vjeruje da je njegovo mjesto rođenja.
Tadašnjim hrišćanima bilo je potrebno kreativno rješenje da dovedu Isusove roditelje u Vitlejem kako bi bio rođen u istom gradu kao i David.
Za evangelistu Luku, odgovor je ležao u popisu koji je donio Rim i koji je zahtijevao da svaka osoba mora da otputuje u dom svojih predaka kako bi bila prebrojana. S obzirom na to da je Isusov otac Jozef iz Vitlejema, on i njegova žena Marija napustili su Nazaret za Davidov grad, gdje je Isus rođen. I tako je proročanstvo bilo ispunjeno.
Međutim, ovaj cenzus Rima odnosio se samo na Judeju, Samariju i Idumeju – a ne Galileju, gde je živjela Isusova porodica. S obzirom na to da je svrha popisa bila oporezivanje, rimski zakon gledao je imovinu osobe u mjestu stanovanja, a ne rođenja.
Prosto rečeno, Luka stavlja rođenje Isusa u Vitlejem ne zato što se ono tamo odigralo, već zato što ta priča ispunjava reči proroka Miheja: „Ali ti Betlejeme, iz tebe će doći vladar Izraela".
2. Isus je bio jedinac
Suprotno katoličkom učenju da je Marija, isusova majka, bila djevica, možemo prilično biti sigurni da Isus potiče iz mnogobrojne porodice sa najmanje četiri brata koja su imenovana u jevanđeljima – Jakov, Josija, Simon i Juda, i nepoznatog broja sestara.
Katolički teolozi vjerovali su da je grčka riječ koju su jevanđelja koristila da opišu Isusovu braću - „adelphos“ - mogla značiti i "rođaci", kao i da bi to mogla biti djeca iz Jozefovog prethodnog braka.
Iako moguće značenje, ova riječ u Novom zavjetu nigdje nema drugačije značenje od „brata“.
3. Isus je imao 12 apostola
Mit o 12 apostola je baziran na nepoznavanju tri vrste, odnosno, kategorije, Isusovih pratilaca. Prvu grupu pratilaca činile su osobe koje su dolazile da slušaju Isusa, odnosno osobe koje su od njega očekivale izliječenje svaki put kada bi ovaj posjetio neki grad ili selo. Jevanđelja ove grupe nazivaju „masom“.
Drugu kategoriju činile su osobe koje su ga pratile od grada do grada, sela do sela. Oni su se nazivali učenjacima i bilo ih je oko 70.
Treću kategoriju činili su apostoli. Ovih 12 muškaraca nisu bili obični učenjaci pošto nisu jednostavno pratili Isusa od mjesta do mesta. Oni su imali dozvolu da idu kuda žele i šire njegovu poruku nezavisno i bez nadzora. Ove osobe su, zapravo, bile misionari isusovih putovanja.
4. Isus je imao suđenje pred Pontijem Pilatom
Pontije Pilat, kako ga jevanđelja prikazuju, važio je za guvernera ne tako snažne volje koji je na insistiranje jevrejskih vlasti poslao nevinog čovjeka na krst.
Istorijski Pilat, sa druge strane, bio je poznat po tome što je slao trupe na ulice Jerusalima da ubijaju jevreje svaki put kada se ne bi slagali sa njegovim odlukama.
Pilat je, tokom desetogodišnjeg guvernadurstva, poslao hiljade ljudi na krst bez suđenja. Jevreji su se, međutim, kako svjedočanstva kažu, Rimu žalili na njegovo ophođenje.
Jevreji generalno nisu imali rimska suđenja, a kamoli jevreji koji su optuženi za pobunu. Zato pomisao da je Pilat proveo čak i momenat razmišljajući o sudbini još jednog jevreja koji je izazivao nevolje, ili čak odlučio da ga primi, izgleda nevjerovatno.
5. Isus je sahranjen u grobnici
Po javanđelju, Isusovo tijelo je po skidanju sa krsta smješteno u grobnocu. Ako bi to bilo tačno, takvo nešto bi se moglo protumačiti kao rijedan akt rimske dobre volje.
Stavljanje na krst za Rim nije bilo samo kazna. Zapravo, pojedini kriminalci prvo su bili pogubljeni prije stavljanja na krst. Primarna svrha ovoga bilo je da spriječi svaku pobunu i zato je stavljanje na krst obavljano javno.
Osobe koje bi završile na krstovima veoma, veoma rijetko bi bile pokopane.
Malo je vjerovatno, ali opet moguće, da je Isus ipak stavljen u grobnicu predviđenu za viđenije ljude Judeje.
Bonus video:
