Kako odrastamo, kvalitet vazduha, ishrana, stres u porodici – sve to utiče na naše gene i zdravlje.
Dosadašnja istraživanja su pokazala da su djeca iz socijalno ugroženih porodica češće izložena nepovoljnim životnim uslovima, kao što su lošija ishrana ili veći stres u porodici. Oni nose povećan rizik od gojaznosti, bolesti i lošijeg učinka u obrazovanju.
„Interakciju između životne sredine i gena možemo vidjeti kao fundamentalni mehanizam kroz koji društvena nejednakost utiče na razvoj djece i dovodi do dugoročnih razlika u obrazovanju, zdravlju i blagostanju“, kaže razvojna psihološkinja Lorel Rafington sa Instituta „Maks Plank“ u Berlinu.
Društvena nejednakost u genima
U svojim studijama, Rafington je pronašla dokaze da se društvena nejednakost može „vidjeti“ u genima koristeći takozvane epigenetske profile.
Oni kod djece iz socijalno ugroženih porodica izgledaju gore, i u poređenju sa drugim studijama ukazuju na lošije zdravlje u odraslom dobu. Na primjer, povećava se rizik od razvoja dijabetesa ili bržeg starenja.
„Naši rezultati pokazuju da su rane životne okolnosti, na primjer kada se djeca rađaju u siromaštvu, posebno važne za epigenetske profile“, objašnjava Rafington.
Teoretski, ovi profili djece bi se mogli koristiti da se napravi neka vrsta predviđanja o njihovim zdravstvenim rizicima u odraslom dobu, ali to još nije empirijski ispitano.
Stres, bolest ili dijeta mogu igrati ulogu
Epigenetika pruža važne informacije koje određuju stanje aktivnosti gena. Radi se o tome koji geni se u ćelijama čitaju ili čak isključuju. Spoljni faktori kao što su stres, bolest ili ishrana mogu uticati na epigenetski program ćelija.
Pušenje, na primjer, mijenja epigenom ćelija pluća, tako da geni mogu da steknu svojstva pokretanja bolesti: „Na primjer, iz studija znamo da kada osoba puši i prestane da puši, to je takođe vidljivo u pojedinačnim regulatorima gena“, objašnjava Rafington.
Za svoju studiju, ova psihološkinja nije posmatrala pojedinačne gene, već kompletan genom djece, pošto uticaji okoline često utiču na nekoliko gena i efekti mogu biti vidljiviji.
Da bi to uradili, Rafington i drugi istraživači su prikupili uzorke pljuvačke više od 3.200 djece i adolescenata između osam i osamnaest godina i koristili ih za kreiranje epigenetičkog profila za svako dijete. Za procjenu naučnica koristi i rezultate prethodnih studija koje su već pokazale zapanjujuće stvari.
„Jedan zaključak iz ovog rada je da bi intervencije za poboljšanje zdravlja i dugovečnosti možda trebalo planirati decenijama prije pojave bolesti povezanih sa starenjem“, kaže ona.
Uticati na naše gene
Ovo je dobra vijest istraživanja: možete promijeniti epigenetski profil. Jer, on nije fiksiran zauvijek – uprkos možda težim početnim uslovima u djetinjstvu, objašnjava istraživačica Instituta „Maks Plank“.
Međutim, ovde je još mnogo toga neistraženo. Još uvijek je nejasno koliko na kraju možete napraviti pozitivne promjene ako, na primjer, počnete da se hranite zdravije ili više vježbate kao odrasla osoba.
„Neki istraživači starenja takođe vjeruju da ljekovi koji mogu postati dostupni u budućnosti, a koji su dizajnirani da uspore ili preokrenu biološko starenje, mogu biti u stanju da preokrenu negativne efekte u ranom životu. Ali, trenutno je to samo lijepa želja“, kaže Rafington.
Novčani pokloni za majke
U takozvanoj interventnoj studiji u SAD, razvojna psihološkinja Rafington će sada dalje istražiti u kojoj mjeri se može uticati na ove epigenetske profile.
U tu svrhu majke koje žive na ili blizu granice siromaštva dobijaju novčane poklone na šest godina kako bi minimalizovale određene faktore stresa i istražile da li i kako to utiče na epigenetske profile djece.
Jer, to je psihološkinji Rafington glavni istraživački cilj: da njen rad može rezultirati i mjerama socijalne politike i tako doprinijeti boljem razvoju djece.
Bonus video:
