Predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Momir Đurović izjavio je da će se Skupština CANU sastati kada bude proglašen Zakon o CANU, kojim je predviđeno da članovi Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, uz poštovanje odgovarajuće procedure, mogu postati članovi CANU.
Đurović je, u razgovoru za “Vijesti” izjavio da pretpostavlja da će se Skupština CANU opredijeliti da poštuje Zakon: “Iako Zakon nije u skladu sa poznatim zakonskim rješenjima evropskih akademija zato što utvrđuje mnogo toga što nije poznato i primjenjivo u akademijama nauka, kao i zbog toga što vrši selekciju onih koji, u ovom trenutku, imaju pravo da konkurišu za članstvo u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti.”
Na što mislite?
Zadato je Zakonom, na primjer, da jedna od glavnih aktivnosti Akademije bude priprema Enciklopedije Crne Gore. Možete prebrojati na prstima jedne ruke koliko akademija u svijetu radi na izradi enciklopedija.
Da ne govorim o izgubljenom značaju enciklopedija u današnjem svijetu, naročito poslije pojave interneta. Za razliku od, na primjer, posla mnogih akademija, a što mi već radimo - izrada rječnika svoga, crnogorskoga, jezika. To nije uvaženo ovim Zakonom. Da ne pominjem da se Zakonom od CANU želi stvoriti izdavačka kuća opštega tipa.
Da ne govorim o izgubljenom značaju enciklopedija u današnjem svijetu, naročito poslije pojave interneta
Poseban primjer besmislenosti je uvođenje norme po kojoj se valorizacija naučnog i umjetničkog rada može raditi samo sa crnogorskim ekspertima (sic!) kada se čitava svjetska naučna i umjetnička, a i politička zajednica zalaže za međunarodnu evaluaciju svih ljudskih aktivnosti.
Suština zakona je u mnogim elementima neuka i naopaka, teško primjenjiva i mislim da on neće biti dugog vijeka.
Da li dozvoljavate mogućnost da neko ko je član Dukljanske akademije ne postane član CANU?
Sve su opcije otvorene. O tome bih radije govorio poslije okončane procedure jer nijesam kvalifikovan da cijenim ljude u različitim profesijama. U vrednovanju naučnog i umjetničkog rada postoje vrlo stroge norme.
Svako ima svoje ime i prezime, svako ima svoj rad iza sebe i to ga jedino može kvalifikovati u članstvo CANU.
Vi ste bili oštar protivnik plana Vlade da donese Zakon o CANU. Kako sada izgledaju vaši odnosi sa Vladom i Ministarstvom nauke?
Meni je lično čitav ovaj i ovakav proces donošenja Zakona nejasan i u mnogo čemu nerazumljiv.
Bio je praćen, ne znam zašto, sa puno neistina, podmetanja i obmanjivanja javnosti. Bio sam pod utiskom kao da neko želi da nam sudi.
Zašto bi vam se sudilo?
Odgovor ćete naći kod onih koji su to radili, kod onih koji su željeli da nam sude politički, pa i kod pojedinih poslanika koji su uzeli za pravo da nam sude čak i moralno. Ispalo je, u čitavom ovom procesu, da najgore što Crna Gora ima jeste CANU i ljudi u njoj.
Dobro je da smo uopšte preživjeli, da pojedini nijesu došli čak i da nas strijeljaju
Dobro je da smo uopšte preživjeli, da pojedini nijesu došli čak i da nas strijeljaju. Nije mi poznato da se i u jednoj zemlji na svijetu omalovažavala svoja intelektualna elita na način kako se to dešavalo ovoga puta u Crnoj Gori. I što je najgore, ja ne vidim i ne mogu Vam reći razlog za to.
Lako je pokazati da je mnogo toga što se tiče CANU potpuno suprotno od onoga sa čim se zabavljala naša javnost ovoga puta.
Nije, na primjer, teško dokazati da je, čak, i u teškim vremenima sankcija nad Srbijom i Crnom Gorom, CANU u mnogim segmentima, a naročito u međunarodnom prepoznavanju Crne Gore, učinila više nego i tadašnja Vlada. Da ne pominjem druge fakte kojima je lako pobiti sve te “činjenice” iznošene od naših “obožavalaca” ovoga puta.
Ali, CANU nije javno nikada osudila, recimo ratnu politiku i sve to što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije, a bila je prepoznatljiva po nekim članovima koji su bili zagovornici velikosrpske, odnosno anticrnogorske politike?
U Vašem pitanju ima dosta neistine. Morate razumjeti i uvažiti da je pravo svakog čovjeka, pa i akademika, da misli kako misli sve dok ne ugrožava druge. Ne možete Vi mene osuđivati što volim i Maleziju, i što je, uostalom, pojedinačni stav.
To što je tolerancija daleko od našeg mentaliteta i što svaki naš građanin želi da pravi svijet po svojoj mjeri, to je valjda, već prepoznato kao naš veliki društveni problem.
A nemojte ni da tvrdite da se u CANU nije raspravljalo o napadu na Dubrovnik, da nije bilo žučnih rasprava i osude tog čina
Što se, pak, tiče Vašeg pitanja u pogledu ratne politike i “političke” aktivnosti CANU, ne mislite valjda da Akademija treba da bude glasnogovornik bilo koje partije. A nemojte ni da tvrdite da se u CANU nije raspravljalo o napadu na Dubrovnik, da nije bilo žučnih rasprava i osude tog čina.
Takođe, ne znam odakle tvrdnja da je članstvo CANU bilo protiv nezavisne Crne Gore. Činjenice govore da se u tom vremenu podijeljenosti više članova CANU aktivno angažovalo za nezavisnu Crnu Goru nego za bilo koju drugu opciju.
Valjda niko ne očekuje da državna Akademija uzima ulogu i ima mandat političkog aktera, a naročito ne na dnevnom nivou. Akademija treba da stvara vrijednosti u nauci i umjetnosti, a sredina u kojoj ona postoji, kao i međunarodna, da ih valorizuju ili ne.
Teško se mogu prisjetiti da su mnogi od onih koji nas kritikuju tada bili uopšte na javnoj sceni.
Saopštili ste u jednom momentu da ste imali podršku predsjednika Vujanovića i da vam je on obećao da on neće potpisati zakon, da bi on poslije toga objavio da ipak hoće. O čemu se radi?
Ne znam kakvu podršku! U našem razgovoru, predsjednik Vujanović se apsolutno zalagao za evropske standarde, što nije u suštini poštovao u čitavom ovom procesu.
Ukazao sam mu na pisma 29 inostranih akademija, od francuske do ruske, koje su podržavale našu argumentaciju. Izrazio je, u jednom trenutku, rezervisanost u pogledu primjenjivosti Zakona, ali mi nije rekao da ga neće potpisati, niti sam ja to rekao.
To je bilo, u medijima, pogrešno interpretirano. Ali, jeste ukazao da je moguće da taj zakon bude povučen. Uostalom, predsjednik Vujanović je sada u prilici da potpiše ili ne ovaj zakon, a naročito da to uradi kao iskusni pravnik. Ne bih želio da se stekne utisak da je predsjednik Vujanović jedno govorio, a drugo radio.
Što kažu evropske norme na koje se pozivate?
Prvo, akademije na pripadaju pravnim normama EU, niti su one sastavni dio evropskog istraživačkog prostora, niti ostalih evropskih naučnih institucija. Akademije su specifične institucije koje imaju ustanovljene svoje višestoljećne norme, po kojima se međusobno prepoznaju.
Jedna od takvih normi jeste naučna samostalnost i naučni integritet, druga izbor u doživotno članstvo, zatim postajanje članom akademije jedino izborom na osnovu naučne ili umjetničke afirmacije kandidata.
Vi ste imali dosta plodnu saradnju sa Vladom u zadnjih nekoliko godina. Plašite li se da će ta saradnja biti zakočena i da ćete ostati bez podrške Vlade za projekte koje radite, a koje Vlada plaća?
Ne vidim razloga zašto bi bila zakočena ili zašto bi bila drugačija nego do sada. Iako se nijesmo slagali i ne slažemo se o validnosti pomenutog Zakona, mi smo podjednako obavezni da izgrađujemo Crnu Goru.
Tu ne smije niti može biti inata, omraženosti, netolerancije i bilo čega sličnoga. I ja ne očekujem da će toga biti. Ta “podrška”, inače, nama je uskraćena odavno sa budžetom od 1.400.000 eura, a od toga je nekih 300.000 eura za sve naše aktivnosti.
Od tih para uspijemo da objavimo 40-ak izdanja godišnje, od kojih su neka vrlo luksuzna, organizujemo više velikih međunarodnih konferencija, naučnih tribina itd. Kada bi sa ovoliko novaca i drugi bili podjednako uspješni kao CANU, u Crnoj Gori bi sve cvjetalo.
Postoji li neko ograničenje broja akademika u Crnoj Gori?
Akademikom se po dosadašnjem, a i po novom zakonu, ima pravom zvati samo redovni član CANU, svi ostali su samo članovi. U “velikoj” Jugoslaviji Savjet jugoslovenskih akademija nauka i umjetnosti je sugerisao da CANU ima oko 40 članova. Mi smo, uglavnom, poštovali to i nikada nijesmo imali više od 45 članova.
Koliko ima trenutno članova CANU?
Imamo ukupno 44 u radnom sastavu i 32 van radnog sastava (inostrana), a među njima nobelovce i nosioce Fildsove medalje. Na to smo i mi, a uvjereni smo i Crna Gora, veoma ponosni.
Sada očekujete još minimum 10-ak akademika?
Ne znam što očekujem, ne mogu Vam ništa reći! Kada imate pred sobom CV kandidata iz disciplina koje nijesu bliske vašoj profesiji, u dilemi ste kako profesionalno da reagujete, ali, ne zaboravite, imate obavezu da glasate.
Nijesam prorok da kažem šta će se desiti. Među potencijalnim kandidatima sigurno da ima ljudi koji zaslužuju da budu članovi CANU, ali Zakon je predvidio proceduru koju morate poštovati, pošto je sav naš život u procedurama i statistici.
U tim procedurama neko prođe, a neko ne prođe. Uostalom, ne postoji sredina u kojoj svako dobije ono što zaslužuje, a izgubi ono što ne zaslužuje. I zbog toga ova planeta neće prestati da se okreće, a ova država neće nestati.
Ovdje caruje neznanje, a svako se ponaša kao da zna sve o svemu
Da li mislite da akademija treba da učestvuje intenzivnije u javnom životu? Sami ste rekli da je u CANU intelektualna elita, a intelektualci valjda treba da upozoravaju na loše odluke vlasti?
Svi mi različito razumijemo što je javni život. CANU i te kako učestvuje u javnom životu Crne Gore, ali ne, na sreću, kako bi to mnogi htjeli, angažujući se satno i dnevno kao “savjest” ovoga društva. To ne radi nijedna akademija u svijetu.
Mi smo se u mnogim prilikama jasno odredili prema izazovima sa kojima se susrijeće naše društvo, kao i kvalifikovali mnoge pojave u našem društvu. Na primjer, u studiji za koju nas mnogi napadaju, vjerovatno zato što je nijesu ni pročitali, između ostalog je konstatovano da je Crna Gora partitokratska država. Teško se ne složiti da je to jedan od najvećih problema Crne Gore.
Nije valjda da se očekuje od CANU da raspravlja o zakonitim i nezakonitim radnjama u KAP-u, Željezari, o uspješnim i neuspješnih privatizacijama…
I mnogo drugoga smo mi konstatovali i sugerisali. Nije valjda da se očekuje od CANU da raspravlja o zakonitim i nezakonitim radnjama u KAP-u, Željezari, o uspješnim i neuspješnih privatizacijama… Valjda je svima jasno da to nije predmet rada Akademije.
Da li, na primjer, možete dati bolju poruku našem društvu, od one koju smo mi dali da je potrebno Crnu Goru graditi kao “društvo znanja uz očuvanje crnogorskog kulturnog prostora” i kao “koherentno društvo tolerancije”.
Svakako, oni koji nas bombarduju svakakvim epitetima nijesu to ni pročitali, a cijeneći po njihovim javnim istupima, teško da bi bili spremni da to razumiju i prihvate. U Crnoj Gori je veliki problem što se malo čita i što caruje veliko neznanje, a sa druge strane, postoji velika spremnost da svako uzme slobodu da zna sve o svemu.
Vlast misli da su oni država, a ne servis narodu
Da li mislite da je možda cilj Vlade bio i da se obezbijedi članovima DANU sigurno utočište, pošto svi članovi CANU primaju za to članstvo akademijske nagrade. Redovni članovi imaju po 950, a dopisni po 760 eura?
Najveći broj akademija nauka i umjetnosti u svijetu svojim članovima obezbjeđuju akademijske nagrade i naše ne odstupaju od onih u okruženju. Uopšte nijesam razmišljao o tome da li nekoga treba “obezbijediti”, ili “ne obezbijediti”, već o tome da li kandidat za prijem u Akademiju, ima naučni i umjetnički kvalitet da postane njen član.
Što se pak tiče tumačenja u javnosti u toku donošenja ovog Zakona, prije, a i sada, svačega ste se mogli naslušati. Naročito, besomučne propagande od strane javnih servisa, koja je počivala na neistinama i podvalama, i naravno, prije svega, želji da povrijede i omalovaže članove CANU.
Naša je dužnost u Akademiji da takvima opraštamo znajući da oni to rade, najčešće iz ljudske sujete, zavisti, a svakako i iz crnogorske “pizme”.
I gdje je sada rješenje?
Ovih dana me je zvao predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH izražavajući lično zadovoljstvo, upoznavši se sa novim Zakonom o CANU, što je BiH dobila konkurenciju u apsurdima.
Oni zaboravljaju da ministri dolaze i odlaze, da se partije formiraju i nestaju, a da narodi i države ostaju
Mi živimo u vremenu kada se političke partije, a naročito vlast žele da identifikuju sa državom, a ne kao servis narodu. Oni zaboravljaju da ministri dolaze i odlaze, da se partije formiraju i nestaju, a da narodi i države ostaju.
U ovome procesu, umjesto da su oni koji odlučuju prihvatili našu pruženu ruku, ispoljili su nevjerovatnu netoleranciju. Bili smo potpuno eliminisani iz procesa donošenja ovog zakona.
U ovom procesu postojali su oni koji su bili eksponenti političke volje, a oni iza scene su se dobro sačuvali, niko ih, čak, i ne prepoznaje u ovom procesu. O aktuelnom Ministarstvu nauke ne želim da pričam.
Oni imaju mnogo više problema od našeg Zakona, naročito kada su u pitanju naučna dostignuća i njihova afirmacija. I dalje mislim da je za Crnu Goru mnogo bolje da ima fond za nauku, nego Ministarstvo za nauku. To bih mogao lako dokazati.
Umjesto da dobijemo nagradu, proglašavaju nas antidržavnim elementom
Što je, po Vama, CANU uradila za Crnu Goru?
Teško bi to bilo nabrojati u jednom intervjuu. Da nijesmo ništa drugo uradili sem što smo objavili oko 500 posebnih izdanja, uglavnom tematski usmjerenih na Crnu Goru, to bi bilo dovoljno.
Ne treba zaboraviti stotine naučnih tribina i rasprava, desetine veoma značajnih međunarodnih konferencija, stotine naučnih projekata, mnoge analize značajnih državnih dokumenata i zakona, bilateralnu saradnju sa tridesetak nacionalnih akademija i njihovih asocijacija u svijetu, razmjenu izložbi radova likovnih stvaralaca, dugogodišnje predsjedavanje Asocijacijom nacionalnih akademija jugoistočne Evrope i mnogo toga još.
Mnoge naše publikacije služe kao najbolji reprezent Crne Gore i nalaze se u svim referentnim bibliotekama u svijetu, kao i u mnogim privatnim kolekcijama. Mnogo toga smo sugerisali Vladi u vezi sa različitim pitanjima razvoja Crne Gore.
Prije čak šest godina, kada smo saznali da Italijani žele da grade nuklearnu elektranu u Albaniji ili u Crnoj Gori, tražili smo od tadašnje Vlade da razmotri mogućnost njene gradnje u Crnoj Gori ili zajedno sa Albanijom, uvažavajući bezbjednosne, ekonomske i energetske razloge.
Veoma aktivno smo učestvovali u mnogim velikim studijama i strategijama koje su rađene za Crnu Goru. I mogao bih nabrajati jako dugo mnogo toga još.
Da li je uopšte postojala potreba za promjenom Zakona o CANU?
Sigurno, ali ne iz razloga koji se sad navode, već iz drugih. U jednom trenutku sugerisao sam sadašnjem premijeru da razgovaramo o tome da li je Crnoj Gori potrebna radna ili reprezentativna akademija.
Obje opcije su prisutne u svijetu. Da razmotrimo kako da istraživanja koja rade državne institucije objedinimo u CANU, kako da naučne institute čiji je status nedefinisan, uključimo u CANU, na koji način da akademija koordinira važne projekte za Crnu Goru…
To je trebalo da bude suština novoga Zakona, no očigledno nije bilo spremnosti za to. Mi stalno plaćamo našu nespremnost da razgovaramo i saznamo istinu.
Tako, zbog prethodno rečenog i težnje da se nađemo u evropskom društvu, mi se proglašavamo antidržavnim elementom, umjesto da dobijemo nagradu za to. Oni koji to promovišu izgleda ne žele da dijele evropske vrijednosti, i to u trenutku kada su svi naši napori usmjereni ka evropskim integracijama.
Bonus video:
