Socijaldemokratska partija posljednjih 14 godina svojevoljno se nalazi u začaranom krugu. Njeni čelnici tvrde da znaju više od svih koliko je koji funkcioner DPS-a grešan i umješan i koliko su ovom sistemu potrebne promjene, ali sebe ne mogu da zamisle u savezu sa opozicijom “koja se ne miri sa crnogorskom nezavisnošću”.
Pet godina nakon obnove državnosti, kada je Crna Gora kandidat za člansto u EU i blizu ulaska u NATO, izlaz iz tog kruga čini se jednostavnim. SDP bez bojazni može izaći iz Vlade i možda izazvati preraspodjelu moći na političkoj sceni, ako ne bude mogao da utiče na jačeg partnera da donese odluke o privatizaciji, borbi protiv korupcije i kriminala ili kadrovskim postavljenjima koja će ići u korist snaženja države na račun uskog kruga ljudi iz okruženja predsjednika DPS-a Mila Đukanovića.
Ako ne može u ovim pitanjima da se izbori sa DPS-om onda teze iz vrha SDP-a da ostaju u Vladi zbog straha da dio čelnika DPS-a može, pod uticajem Beograda, od Crne Gore napraviti novu Republiku Srpsku, zvuči samo kao opravdanje za goli opstanak u vlasti i privilegije koje ona donosi.
Malo protiv DPS-a, malo više uz njih
Danas, kada na Kongresu bude podvlačilo crtu ispod rezultata koje su ostvarili od jula 2007. godine, kada je održan posljednji najviši partijski skup, rukovodstvo SDP-a može da bude zadovoljno partijskim rejtingom, ali ne i situacijom u kojoj se Crna Gora nalazi.
Nakon što su 2006. godine ostvarili osnovni programski cilj – obnovu državnosti Crne Gore – socijaldemokrate se dijelu javnosti, u nedostatku jake opozicije, pokušavaju nametnuti kao korektor vlasti i čuvar nezavisnosti. Za to je, prije svega, zaslužan dio DPS-a predvođen Filipom Vujanovićem koji se udvarao Beogradu i prosrpskim biračima u Crnoj Gori čime je unosio zabunu u redove suverenističkog biračkog tijela, što je Krivokapić često koristio.
Za ovo prvo, socijaldemokrate zasluge mogu pripisati nekompromitovanim mlađim kadrovima koji još nijesu punim nepcima okusili ukus privilegija vlasti, pa su ulazili u političku bitku sa DPS-om u parlamentu i u javnosti. Imidžu korektora vlasti moguće da je doprinijela i činjenica da se SDP u Kotoru, po nalogu Ranka Krivokapića, sukobio sa lokalnim DPS-om koji je u opštinskom parlamentu donosio odluke o zakupu nepokretnosti u korist kotorskog klana, koji je dio kartela Darka Šarića.
Zbog takve politike, SDP je bilježio konstantan rast koji je krunisao lokalnim izborima u Podgorici, maja prošle godine.
Egzekutori odluka Mila Đukanovića
U sjenci ovih događaja ostali su autogolovi - sukob Krivokapića sa dijelom civilnog sektora sa kojim socijaldemokrate ponovo uspostavljaju partnerski odnos, njegova odluka da se ponovi izjašnjavanje kada je opozicija preglasala vladajuću koaliciju jer u skupštinskoj sali nije bio dovoljan broj poslanika vlasti... Aminovali su i skoro svako kadrovsko rješenje koje je predložio DPS, uz obrazloženje da se ne miješaju u 80 odsto vlasti za koje je odgovoran jači partner.
Uprkos tome, dio birača koji imaju svijest o devijacijama u koje je direktno umiješana ili ih je pothranjivala vlast oličena u Miomiru Mugoši odlučilo je da ukaže povjerenje SDP-u prošle godine na lokalnim izborima u Podgorici.
Opširnije u štampanom izdanju
Galerija
Bonus video:
