Nakon nevoljnog prihvatanja Briselskog plana koji su predložile Demokrate uz podršku međunarodne zajednice, DPS se juče na Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore potpuno povukao u ćošak formalizujući svoju kapitulaciju. Od juče Odbor koji je formirao DPS, a podržao DF više ne postoji, a na snazi je novi Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu po mjeri iskrene opozicije. Prvi put od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori, DPS se povlači i nalazi se u pasivnom položaju, dok Demokrate preuzimaju inicijativu.
Ulaskom dva člana iz redova Demokrata, DPS dobija opozicionu protivtežu bez koje izborne reforme nemaju smisla. Ovo će, naročito, dobiti na težini u korist opozicije, ako se uzme u obzir da su Demokrate beskompromisno i potpuno dosljedno istrajavale na svim postavljenim uslovima i bojkotu Parlamenta. Upravo iz straha za očuvanje dosadašnjih monopola i pozicija u izbornim kampanjama koje mu omogućavaju zloupotrebe, DPS se grčevito borio protiv Briselskog plana i Demokratske Crne Gore.
Poslanici Demokratske Crne Gore ostaće u bojkotu Parlamenta sve do stvaranja uslova za prve, fer i poštene izbore i pored činjenice što im je DPS ukinuo poslaničke plate, nakon što su ih Demokrate zajedno sa međunarodnom zajednicom natjerale da prihvate Briselski plan. DPS je navedeni Plan morao da prepiše doslovice. Ovakva odluka DPS-a prema mišljenju brojnih aktera društveno-političke scene Crne Gore okvalifikovana je kao neprimjerena i politički nedostojna. Uz to, ovo je nedvosmileno izraz političke nemoći, jer se po prvi put u istoriji crnogorskog parlamentarizma desilo da je dio poslanika i to opozicionih ostalo bez svojih poslaničkih plata.
Đukanović namjeravao da sa DF-om izglasa kozmetičke izmjene po modelu iz 2014. godine
DPS i Milo Đukanović dobro znaju da nakon ulaska Demokrata u Odbor, više nema kozmetičkih intervencija i fingiranja refomi, pa otuda i čitava lepeza osmišljenih napada koji su imali za cilj pokušaj obesmišljavanja i bacanje sjenke na čitavi proces. Da se DPS pod pritiskom međunarodne zajednice prvi put osjeća potpuno ugroženo vidi se iz ponašanja DF-a.
Važno je podsjetiti da je prvobitna zamisao DPS-a bila formiranje Odbora sa DF-om i izglasavanje novog – starog izbornog zakonodavstva, koje bi samo, javnosti radi, imalo kozmetičke promjene, a suštinski bi ostalo isto. Takav model Đukanović je primjenio 2014. godine, kada je zajedno sa DF-om izglasao izborni zakon. Glasajući za takav zakon sa DPS-om, lideri DF-a su se opozicionoj javnosti obratili slavljenički, proglašavajući uspjeh i veliku pobjedu, iako se i tada znalo da je u pitanju rezultat dogovora.
Da je sve bila farsa i prodaja opozicionih interesa potvrdili su naredni pokradeni lokalni, parlamentarni i predsjednički izbori 2014., 2016., 2017. i 2018. godine od strane DPS-a. Isti model za naredne izborne cikluse, Đukanović je imao namjeru da primjeni i 2019. godine, sa DF-om, čuvajući njih u opoziciji, a sebe u vlasti. Upravo ove činjenice objašnjavaju nelogične korake DF-a, da prihvate plan DPS-a, a odbiju opozicioni, potom da uđu u odbor sa DPS-om, a izađu kada je ušla opozicija. Tako su i prethodno učvrstili DPS rušenjem opozicionog dogovora i prekidom bojkota, ali i glasanjem svojevremeno za Ustav Crne Gore iza leđa opozicije, kao i bojkotom izbora u Nikšiću u trenucima kada je opozicija imala izvjesnu pobjedu nad DPS-om.
Demokrate tražile da se DPS-u oduzme jedno mjesto u Odboru i dodijeli nezavisnim poslanicima
Imajući u vidu praksu iz prethodnog saziva Skupštine Crne Gore da Klub nezavisnih poslanika mogu činiti poslanici iz reda opozicije i iz reda vladajuće većine, postoji pravna mogućnost da predstavnik iz reda nezavisnih poslanika ne uđe isključivo sa kvote opozicije, već i sa kvote vlasti. Slijedeći takav princip Demokrate insistiraju da se DPS-u oduzme jedno mjesto u odboru i dodijeli posebnom, Klubu nezavisnih poslanika. Time se obezbjeđuje princip pariteta i legaliteta. Nije prirodno da Demokrate kao najjača opoziicona partija imaju jednog od 14 članova, a DPS i DF, četiri, odnosno tri.
