Naša velika nada je spremnost EU da nam na svaki način pomognu u borbi protiv organizovanog kriminala, prevashodno ekspertski, iznalaženjem najboljeg modela za Crnu Goru - kaže u intervjuu za “Vijesti” crnogorski premijer Zdravko Krivokapić
- Zašto najboljeg modela? Zato što je Crna Gora mala i zbog mnogobrojnih naših veza: rodbinskih, prijateljskih, kumovskih, komšijskih, vrlo često informacije cure. Ako jedna informacija koja se tiče ove oblasti dođe do onog do koga ne treba, onda znate da se svi nalazimo u problemu. Zbog toga taj model mora biti specifičan samo za Crnu Goru - ocijenio je Krivokapić.
Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji je nakon susreta sa Vama rekao da očekuje progres, da li su tu iznijeta neka konkretna očekivanja u vezi sa trećim mandati sudija i tužilaca, rezultata u vezi sa borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala, medija... Kad Vi očekujete konkretne rezultate?
Prikazali smo presjek stanja koji je komesaru bio vrlo jasan, dok smo sa druge strane govorili o našim zatečenim aktivnostima i radu koji smo sproveli po pitanjima obveznica, pripreme izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i našeg stava o odlaganju nacrta budžeta do marta 2021. godine. Sve tri teme su elaborirane i apsolvirane i mislim da smo naišli na potpuno razumijevanje od strane gospodina Varheljija. Ono što je veoma značajno jeste zainteresovanost Evropske komisije da Crna Gora riješi problem u poglavljima 23 i 24. Insistirao sam, pošto te privremene mjere meni kao inženjeru nijesu jasne, da ih prevedemo u jasne ciljeve što je izgleda nemoguće, ali u svakom slučaju naše nastojanje na brzim aktivnostima, koje se tiče upravo borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije formiranjem Nacionalnog savjeta za borbu protiv ovih aktivnosti su pozdravljene od EK, ne samo komesara, i nadam se da će to u dogledno vrijeme dati i adekvatne rezultate.
Opozicija tvrdi da su odluke Skupštine u noći između 28. i 29. decembra nelegalne i nelegitimne, kako to komentarišete?
Ja znam da je opozicija krenula u jedan proces čiste opstrukcije i to je još jedan atak na Ustav Crne Gore, što nije prvi put da se dešava na ovim prostorima. To doživljavam kao vid političke korupcije, koji je takvog karaktera da je trebalo napraviti pat poziciju u funkcionisanju Skupštine. Ustav je najviši akt koji morate poštovati i tehničko je pitanje kad se neko nalazi kao sljedeći kandidat, bez obzira o kojoj partiji pričamo, da on samo formalno biva potvrđen od Državne izborne komisije. Ovo je prvi put u istoriji da je napravljena jedna sinhronizovana i vrlo dobro planirana igra koja je trebalo da rezultira time da DIK bude iznad Ustava i da onemogući rad parlamenta. Kada se te stvari dešavaju, imate dvije opcije: prva, da čekate odluke Ustavnog suda, koje nijesu takve, kako bi svi očekivali, da pritisnete taster i dobijete odgovor i druga, da vi pokušate u tom ustavnom pristupu da iznađete rješenje koje opravdava vaš osnov, i mislim da smo mi to uradili, jer je volja građana jasna - kada jedan poslanik ne želi više da bude član Skupštine iz raznih objektivnih ili subjektivnih razloga, tada ga prirodno nasljeđuje sljedeći sa te liste koji je biran i nalazi se na njoj. Do sada se nije desilo da takav zahtjev nije poštovan. Pošto se radilo o tehničkoj kategoriji, mislim da je Skupština donijela najbolju odluku da prihvati volju naroda, te da ta volja naroda bude sprovedena u parlamentu. Očigledno da je Demokratska partija socijalista iznenađena takvim stavom i to se vidjelo na pres konferenciji koji su organizovali. Svakako, Ustavni sud treba da radi svoj posao, ne samo u ovom slučaju nego u mnogobrojnim slučajevima, u onim zahtjevima koji su vrlo specifična zakonska rješenja, a koja su vrlo često diskriminatorska i zabrinjava me što ta najviša institucija u Crnoj Gori do sada nije blagovremeno reagovala. U razgovorima sa pravnicima koji imaju više saznanja o tome, jer ja sam ipak inženjer, pa konsultujem struku, zaključio sam da je najbolji način djelovanja nekog Ustavnog suda za malu državu kao što je Crna Gora da se, možda, uvede neka nova praksa koja nije specifična za druge političke i pravne sisteme, a to je da reaguju prije usvajanja, ukoliko prilikom kretanja nekog zakona u proceduru već postoje naznake da se radi o kršenju Ustava. To bi značilo jedan novi pristup preventivnog djelovanja. Ova Vlada želi da djeluje preventivno, ali neki put naša prevencija nije moguća.
Doživljavate li ove događaje kao kraj perioda koji se do sada mogao nazvati mirnom predajom vlasti?
Očekivao sam i uvijek vjerujem ljudima da će vlast ipak da bude vlast, a da će opozicija pokušavati na demokratski način da dođe do rješenja. Imam određena saznanja kako je to rađeno, pošto su ta saznanja isključivo u vezi sa insajderskim informacijama bilo bi neozbiljno da bilo šta komentarišem u tom dijelu. Prepustio bih nadležnim organima da rade svoj posao, svako u svom domenu i da napokon naš esencijalni poziv koji je nekoliko puta ponovljen u ekspozeu, bude afirmisan u životu - pravda za sve. Ako doživimo taj trenutak, doživjećemo i trenutak pomirenja. Pomirenje je potrebno Crnoj Gori. Zašto tog pomirenja nema, zato što lični interesi nadvladavaju opšte.
Opozicija je najavila da će se žaliti međunarodnoj zajednici, jeste li Vi u međuvremenu ili ranije, imali neke kontakte?
Nijesam imao nikakve kontakte sa međunarodnom zajednicom, jer nekako je vrijeme preticalo aktivnosti. Nadam se da ćemo brzo imati prve kontakte po tom pitanju, jer treba uzeti u obzir da su ovo najčešće praznici koji se u Evropi spajaju, te nije adekvatan period za komunikaciju.
Prethodna vlast Vas napada da vršite čistke, dio nove parlamentarne većine da zadržavate kadar DPS-a.
U ovo vremenskom periodu nijesam mogao čudom da se načudim kakve sve infomacije u vezi sa aktivnostima ove vlade kolaju. Volio bih da neko to konkretizuje, jer činjenicu su te koje govore o odnosu prema nekom. Ako je stvarno DPS kadar prisutan na bilo kojoj funkciji u okviru ove Vlade, volio bih da imam saznanja i dokaze. Znate koji je načešći dokaz u Crnoj Gori, tvrdnja - on je glasao za DPS. Mi sad imamo prozirnu kutiju u kojoj vidite kako je Zdravko Krivokapić glasao. Ja mislim da je to najporaznija stvar u vezi sa Crnom Gorom. Ta priča o sigurnom glasu, ni ovoga puta, bez obzira na mnogobrojne sigurne glasove DPS-a, nije bila tačna. A ne za neki prethodni vremenski epriod. To doživljavam kao spinovanje i jedne i druge strane, jer su obje strane nezadovoljne, jer se prvi put dešava ovakva situacija. To je bila i jedna od tema mog razgovora sa predsjednicom parlamenta Belgije, koja me je pitala: Kako to može meritokratska vlada da bude prihvaćena na tako malom prostoru? Rekao sam da to jeste neobično, ali je činjenica da ovu Vladu ne podržava nijedna politika, formalno da, ali neformalno ne. Ovu Vladu štiti narod, i kad narod stane iza nekoga, to je jače od bilo koje partijske volje. Zato smo svi mi ubijeđeni da će ova prva demokratska tranzicija stvarno dovesti Crnu Goru na startnu poziciju, gdje ćemo zaboraviti siguran glas, gdje ćemo zaboraviti da je “jedno radno mjesto četiri glasa”, zaboraviti da koverte utiču na rješenje problema. Ukoliko to uspijemo, napravili smo prvi iskorak u kome bih volio da direktna demokratija bude dominantnija u odnosu na parlamentarnu.
Kažete jedna i druga strana, na koga mislite?
Rekao bih i pozicija i opozicija.
Vaša Vlada je obećala transparentnost u radu. Mi imamo situaciju već sada da se ne odgovara na rutinska novinarska pitanja, ne objašnjavaju se odluke, javnost saznaje za neka krucijalna pitanja i promjene odluka koje se tiču svakog građanina Crne Gore uvidom u “Službeni list”. Je li to dobra komunikaciona strategija, je li to ozbiljno?
Ova Vlada radi tek 20 dana i ako vi očekujete da smo mogli odmah napraviti drugačiji sistem od onoga koji postoji, to je Sizifov posao. U ovom trenutku želimo da prema našim principima, ne samo zato što je to u ekspozeu, nego što je to stav svakog ministra, da budemo u potpunosti transparentni. Nadam se da ćemo skinuti veo interne tajne sa određenog broja dokumenata do kojih smo došli. Međutim, u ovom trenutku imamo problem da kad nešto tražimo to ne možemo tako lako dobiti. I ove informacije do kojih smo došli bile su zaključane u sefu. Po meni, tajnost se odnosi na bezbjednosnu problematiku, za neke politike sa eventualnim implikacijama poremećaja i slično. Listajući tu dokumentaciju, kod sebe nijesam mogao naći makar jedan razlog za to. Znam šta je u zakonu propisano, ali kad gledate taj nivo tajnosti, on nije kvantifikovan jer je zakon, namjerno ili ne, ostavio prostor za različita tumačenja. Pitao sam da li je moguće nekim pravnim aktom nižeg ranga sprovesti preciznije kvantifikovanje, međutim, niži pravni akt ne može biti važniji od višeg pravnog akta. Jer kada ostavljate na slobodu meni ili bilo kome bilo šta, to može biti iskorišćeno na različite načine. Nadam se da će ubrzo neka ključna interna dokumenta, koja su bila državna tajna, ugledati svjetlo dana.
Kao mandatar ste iznosili podatke da su iznošene pare iz države, jeste li došli do tih podataka, jeste li upoznali istražne organe?
Do konkretnih dokaza još nijesam došao, riječ je o određenim nagovještajima i saznanjima. Čak sam se raspitivao kako je to tehnički moguće, jer znate da u svakoj aktivnosti, pogotovo kada su u pitanju pare, mora da ostane trag. Zbog toga smo odlučili da tražimo ekspertsku pomoć koja će stići od Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, kako bi te probleme rješavali forenzičari koji u ovom trenutku ne postoje u Crnoj Gori. Da ne bi to vezivali za kontekst kome ne pripada, nijesmo tražili pomoć iz regiona, već smo se odlučili za ovu nezavisnu i nepristrasnu aktivnost. Kada će ona biti sprovedena ne mogu precizirati, ali ćemo tu proceduru ubrzati prosljeđivanjem adekvatne dokumentacije.
Kako odgovarate na kritike da Vlada ide putem prethodne Vlade, koju je predvodio DPS i izbjegava dolazak u Skupštinu?
Lično ne izbjegavam ništa i nemam problem sa tim. Imam problem da u periodu od 20 dana rada, kada svi mi bukvalno nijesmo spavali, treba da odemo u Skupštinu da bi neko pravio politički marketing u toj komunikaciji. Odlučili smo da je korisnije da radimo svoj posao do kraja, a da premijerski sat odložimo za januar. To se nije dešavalo tako nečesto. Imamo mnogobrojne primjere koji svjedoče ovu praksu, koju smo htjeli da na neki način zadržimo, da prvi premijerski sat bude u januaru.
Očekujete li da će se izglasavanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti smanjiti snažna politička eksponiranost crkve?
Razumijem opterećenje koje je prirodno, pogotovo kada je riječ o istinskom vjerniku i zato mislim da je usvajanje izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti prvi potez ka ključnom koraku, a to je da stvarno pokažemo da smo sekularna država, što podrazumijeva odvojenost crkve od države. Kao što je insistiranje jednog amandmana bilo, a to je potpuno prirodno, potrebno je da sve vjerske zajednice budu isključivo i samo u pravnom sistemu Crne Gore. Ja to nijesam mogao da shvatim drugačije. To je taj prvi korak koji će preokrenuti čitavu situaciju. Moram da se vratim na pitanje o posjeti Briselu. Komesar Varhelji me je pitao kako doživljavam date izmjene, na šta sam mu rekao da je, pošto ja nijesam pravnik, problematizovano imovinsko pitanje i ta tri člana zakona koja su vrijeđala logiku bilo kog građanina upućivali na jednu činjenicu - da je neko težio da vam preuzme imovinu, a da vi potom dokazujete da je to vaše. Opet je tražio pojašnjenje i rekao sam mu da je vrlo jednostavno: vi imate svoj plac, gradili ste svoju kuću i znate da ste ulagali u nju i znate da je to vaša kuća, neko donese odluku ovo više nije vaše, pa vi dokazujte na sudu. Samo je odgovorio: pa to je nemoguće.
U jednom ranijem intervjuu rekli ste, citiram, da vjera može da pomjera planine i da se to stvarno desilo. Jeste li svjesni težine svojih riječi, na koji način se to može razumjeti. Vaši postupci koji odražavaju Vaša intimna uvjerenja koja bi po logici stvari trebalo da ostanu intimna, prelivaju se na javni prostor i ostavljaju utisak podrivanja sekularnog karaktera države…
Moram to da pojasnim. Ako čitate određenu literaturu i znate da se to desilo u nekom vremenskom periodu, to je jedan čin koji govori o tome šta znači snaga vjere i on je samo pogrešno interpretiran u javnosti. Jer, vi znate, kao i u životu, hajde da zaboravimo vjeru u Boga, sve se svodi na tri ključne riječi - vjera, nada i ljubav. Ako vjerujete da ćete nešto da ostvarite, vi ćete svu snagu i energiju usmjeriti ka tome, ako se ne nadate da to možete uraditi, koliko god imali vjere nećete vam to biti ostvarivo, a ako to ne volite, to traje taman toliko koliko ste voljeli.
Na sjednici Odbora za ljudska prava nije bilo predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve. Bez obzira na kanon, radi se o registrovanoj vjerskoj zajednici, koja treba da uživa sva zakonska prava. Kakav je Vaš odnos prema tome?
Liberalan, i objasniću vam kako je liberalan. Jedan moj poznanik u Americi je osnovao crkvu, ta crkva njemu predstavlja najprofitniji dio njegovih aktivnosti, na godišnjem nivou preko crkve zarađuje milion dolara, a mi imamo različite poglede na određene aktivnosti… Svi oni koji znaju šta je kanonsko pravo, neka podliježu kanonskom pravu. Svi drugi koji ne poštuju kanonsko pravo, neka budu dio te liberalne organizacije u kojoj će svako da nađe svoje mjesto. Ja nemam taj problem. Pravo svakog čovjeka je pravo na slobodu vjeroispovijesti i može da radi to bilo gdje u skladu sa svojim uvjerenjima. Svako može da ide u crkvu u koju želi. Kao čovjek koji je tako vaspitan, isključivo i samo tako, lično podržavam ono što je kanonsko pravo crkve. To sam proučavao i znam šta znači i znam istoriju tog dešavanja, pa me to znanje obavezuje. Nekad preispitujem da li mi to stvarno radimo dobronamjerno ili radimo da stvaramo određene tenzije. Ako bi svi prihvatili da je u Crnoj Gori u pitanju pravoslavna crkva, mislim da niko ne bi spominjao Crnogorsku pravoslavnu crkvu. I ateistima i agnosticima i vjernicima njima smeta samo prefiks srpski i sada zbog jednog prefiksa i opterećenja koje mi lično imamo, pravimo jedan vrlo specifičan odnos prema crkvi. Crkva ne zavisi od toga kako se zove, nego šta je njeno utemeljenje i šta je ono što je kanonsko ustrojstvo te crkve. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne želim bilo koga da vrijeđam. Ali evo, da postavimo sljedeće pitanje - da li bi se Zdravko Krivokapić osjećao jednako dobro kad biste mu rekli: “Vi ste formalno premijer, ali postoji drugi premijer”, da li je to u političkom smislu izvodljivo? Naravno, moguće je da postoji ta formalna i neformalna vlada i onda se postavlja pitanje građanske percepcije, da li je iko pomislio da bi ta neformalna vlada trebalo da ima ikakav uticaj u Crnoj Gori? Mislim da su to pitanja koja treba da predstavljaju neku analogiju u relaciji.
Saglasili ste se da svaki građanin ima pravo na vjeroispovijest, hoćete li Vi zaštiti to pravo u slučaju da ono bude ugroženo?
Čime je to pravo ugroženo osim ovog što se dešavalo od istog dana prošle godine do ovog dana, čije je to pravo bilo ugroženo? Kako su se osjećali ti vjernici koji istinski pripadaju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj? Ja sam jednom prilikom rekao, nađite mi dokaz da je postojala bilo koja krštenica koju je izdala Crnogorska pravoslavna crkva, ja ću prvi stati i reći: ljudi mi smo živjeli u obmani, to ne postoji, to je neko nametnuo kao dualitet da bi nas svađao. Pravo svakog čovjeka je da ide u crkvu koju želi. Ovo što se kod nas dešava kao da je bazirano na binarnom principu, postoji jedan i nula, pa biraj šta ti više odgovara. A ako napravite takav ishod da svako od nas ima izbor po nekom svom opredjeljenju, to onda treba da bude tako, a ne da se nameće, nego da to bude prirodno.
Goran Đurović, Jovana Marović, Vladimir Dobričanin - je li zbog tih slučajeva došlo do narušavanja povjerenja između Vas i onih koji Vam daju podršku?
Mnoga imena su medijski korišćena, jer sam razgovarao ne samo sa jednim čovjekom, nego je tu bilo od tri do pet kandidata za svaki resor. Sva tri imena koja ste naveli su izuzetne ličnosti i dokazani u svojim profesijama. Moram da kažem da sam u određenom vremenskom periodu imao nepotpune informacije, a u jednom potpune, i one su me preodredile da donesem takvu odluku. Samo u jednom slučaju, mi je baš žao, što je ime Gorana Đurovića na taj način upotrijebljeno. Radi se o izuzetnom čovjeku, dobrotvoru, dokazanom biznismenu, i ja se kao čovjek osjećam ružno, ali sam siguran da je pravi izbor bila Olivera Injac.
Poslije svega što se dešavalo u Skupštini, imate li više razumijevanja za nestrpljenje DF-a za brzim promjenama, prije svega u pravosudnim i bezbjednosnim institucijama. Imate li trajna rješenja za te pozicije?
Da razdvojimo ta dva dijela. Jedan dio pravosuđa aposlutno je nezavisan i želim da bude još nezavisniji. Što se tiče bezbjednosnog sektora, sada rješavamo ključni problem koji je u Upravi policije. To je jedna monolitna struktura, koja je sve što je radila prethodna vlast čuvala do kraja kao mjeru sigurnosti. Razmišljajući o pravosuđu mogu da kažem da smatram da je to, ne mogu reći zarobljena, ali institucija u kojoj dominira partijski interes. Ako nađemo model, a tražimo ga, kako da obezbijedimo finansijsku nezavisnost pravosuđa, mi ćemo početi da rješavamo taj ključni problem nezavisnosti. Ne može se to dokazati, ali sve što kola u narodu, ima određeni nivo tačnosti. Da neko može da nazove telefonom ili da pošalje cjeduljicu da taj sudija po tome sudi, to je porazno. Druga karakteristika - nepristrasnost, ne može se odvojiti i to je problem male sredine. Kako zaštititi sudiju da njegova odluka bude apsolutno po zakonu, a ne po volji i želji pojedinca, bilo okrivljenog, bilo onog koji tuži. Ti modeli su već razrađeni i mi ih možemo preslikati kao dobre modele u našem zakonodavastvu, ali zakoni u našoj državi ne vrijede mnogo sami po sebi. Još uvijek važi ona “ove gore ne trpe regule”. To znači da mi imamo i dobre zakone, ali se oni selektivno primjenjuju. Ta selektivnost je nešto što vrijeđa inteligenciju svih naših građana i to je toliko vidljivo da svi zajedno moramo napraviti napore da uspostavimo taj koncept, pravda za sve.
Šta će Vlada konkretno da uradi - da popravi ekonomiju kojoj se prognozira najveći pad u regionu, imate li prostora za neku konkretnu pomoć, osim najave razgovora s privredom?
Privreda mora da očekuje konkretne korake i vi znate da smo mi, iako nevoljno, produžili ovaj paket mjera odlukom na Vladi do 31. decembra. Ima jedan interesantan podatak, ministar Jakov Milatović je rekao da je Investiciono-razvojni fond, imamo podatke za to, najveći dio pomoći opredijelio za četiri velika subjekta. Jedan od tih je “Savana”, koja 24. decembra odbija odobrena sredstva, kaže nećemo ih. Princip kojim se rukovodila prethodna Vlada je princip sve za velike, a ono malo ili ništa za male. Mi želimo da imamo uravnotežen pristup prema svima i da na osnovu konkretnih pokazatelja projektujemo određene mjere. Te mjere su trojake. Prva mjera je finansijska i ta mjera će biti pravednija i neselektivnija u odnosu na prethodne mjere. Druga mjera će biti nefinansijska, koja će da pokrene po nama drugačije procese nego ove koje smo do sada imali. I naravno, treća osnovna karakteristika je ta koju pokušavamo da afirmišemo i koja će biti moto naše Vlade - za sve jednako. Dakle, želimo da stvorimo društvo jednakih šansi.
Niste u ekspozeu naveli šta ćete uraditi u borbi protiv sive ekonomije, šta ćete uraditi za bolju naplatu poreza, ima još nekih ekonomskih pitanja koje niste naveli. Koje će biti prve razvojne i reformske odluke?
Problem sive ekonomije je upravo ona priča koju smo pričali o Vladi, formalnoj i neformalnoj. Vi imate formalna i neformalna preduzeća. I to je skoro nemoguće da nemate taj neformalni dio. Taj neformalni dio, to je ono što se tiče sive ekonomije. Tako da je naš plan da ambijentom preokrenemo situaciju i da je što je moguće manje bude neformalnih organizacija, odnosno da podstaknemo njih da postanu formalni dio sistema. Jedna dobra stvar, a čovjek mora da hvali sve što je dobro, to je Zakon o fiskalizaciji. Taj Zakon je trebalo da startuje 01. 01. 2020. godine. Postojali su mali sistemi koji iz tehničkih razloga nijesu mogli 01. 01. da ispoštuju te obaveze. I onda smo napravili to pomijeranje, naravno zakon startuje 01. 01, ali ostavljena je sloboda da se svi prilagode u tom vremenskom periodu od pet mjeseci. To je priča koja se uklapa u ovaj naš koncept koji je vezan za tu formu. Ako se uspostavi takav dobar ambijent i poštuje zakon, onda slijedi taj drugi korak koji ja ne volim da izgovorim, ali prirodno mora da postoji. To je kaznena politika koja mora biti vrlo jasna. I ta kaznena politika mora da bude okrenuta tako da mali ne stradaju. Zašto stalno udarati na te male? Nego treba naći neku pristojnu mjeru i podstaći svakoga da svojim doprinosom kroz porez iskaže patriotizam prema državi. Tako se iskazuje patriotizam, ne barjačenjem, nego plaćanjem poreza. I ako to napravimo, svi će građani shvatiti da oni kroz to doprinose svojoj državi. Imamo još neke ideje koje su vezane za taj dio, ali pošto od ideje do realizacije treba određeno vrijeme, ne bih da ispadne da je premijer nešto obećao pa ne može da ispuni.
Imate li Vi razumijevanja za građane koji su protestovali ispred Skupštine? Ako možda Vi ili dio javnosti ne smatra da su razlozi za njihov strah opravdani, ne možete smatrati da ne postoji strah. Pominjali ste pomirenje…
Apsolutno imam razumijevanja za svaki protest. Ali, ako je taj protest organizovan partijski, uz podršku odgovarajućih drugih struktura, i ako imate takva saznanja, onda se postavlja pitanje zašto je sve to tako? Pravo protesta treba da postoji i nema razloga za strah. Ja sam doživio od svog jednog velikog prijatelja malo iznenađenje, kad me je pitao da li je ugrožena nezavisnost Crne Gore? Ja sam bio začuđen, kako to može neko da pita, kao da je prethodna vlast bila garant te nezavisnosti. Garant svega su građani i narod. Ne želim da vjerujem da ovdje postoji čovjek, naravno uvijek ima izuzetaka, koji više voli neku drugu državu od Crne Gore. I ako je samo to odrednica, onda je patriotizam svih nas isti. Ako to doživljavamo kao ljubav prema Crnoj Gori, onda se mi ne razlikujemo. Ali ako to neko zloupotrebljava u bilo kom smislu, onda se moramo razlikovati. Ako je taj patriotizam prešao u nacionalizam, onda je isto to velika opasnost za sve nas. Nijedan nacionalizam nije nikome donio dobro.
Hajde da izuzmemo partijski instruisane. Pitam Vas za ljude koji vjeruju da je ugrožena nezavisnost, da sada crkvena imovina pripada državi Srbiji… Subjektivan osjećaj jeste objektivna činjenica. Rekli ste da ste premijer svih građana i da ne pravite razliku između onih koji su Vas glasali i nisu, koji Vas podržavaju i ne podržavaju, koji se slažu sa Vašim politikama i ne slažu. Kako Vi planirate da komunicirate sa tim ljudima?
Kao i do sada. Spreman sam i to je naš zajednički plan. Ovih 20 radnih dana, bilo je takvo da bukvalno nijesmo imali prostora za bilo kakvu jaču komunikaciju sa građanima. Namjera nas u Vladi je da napravimo jednu, da se tako izrazim, građansku priču, time što ćemo otići u bilo koji grad u Crnoj Gori, porazgovarati sa bilo kojim građanom i pojasniti da mi niti dajemo kome šta niti uzimamo kome šta. Mi želimo da budemo takvi da ta priča o uzimanju i davanju biti zanemarena, a da će mjera svega da bude rad, stručnost i odgovornost. I ako se toga posla latimo, a okrenemo sve u ekonomsku priču, zaboravimo ovu nametnutu priču o identitetu, onda ćemo svi biti zadovoljni. Da bi se to desilo, mi već pregovaramo sa određenim investitorima koji bi prevashodno zadržali naše stanovništvo na sjeveru i obezbijedili tu početnu ekonomsku sigurnost da niko više ne razmišlja da ide samo u Podgoricu, ili ide do primorja.
Šta ćete uraditi kada je u pitanju sloboda medija?
Mediji treba da nas oslobode, a kod nas su mediji jako podijeljeni. Mi smo oslobođeni poslije 30. avgusta. Ali da bi ta sloboda bila jača, utemeljenija i dala veću snagu svima nama, osnovna karakteristika je uloga i medija i nevladinih organizacija. I ja sam negdje imao prilike da razgovaram davno sa jednim novinarom na jednom savjetovanju i pitao ga šta je to najveća zasluga medija. On je meni rekao samo jednu rečenicu - dajte im činjenice, a oni neka o njima razmišljaju. Vrlo često gledajući ova tri mjeseca iza mene samo na ličnom planu ja sam bio svjedok da 90 odsto iznesenih konstatacija nigdje nijesu utemeljene niti u jednoj jedinoj činjenici. E sad zamislite u kakvom haosu mi živimo. Ja govorim o haosu informacija. Vi imate brojne informacije koje se interpretiraju kroz lične stavove pojedinih novinara. Ako je to svijet u kome mi danas živimo, dajte da ga preobrazimo da bude u funkciji svih nas. Ne da zabranimo bilo kome šta. Naša obaveza je preventivno djelovanje, šta će nam naknadno djelovanje? Ako se nešto desilo, onda je to samo korektivno djelovanje.
Samo neki od problema medija u Crnoj Gori su opšti uslovi u kojima mediji rade, ugrožena bezbjednost novinara, nikad riješeni slučajevi, nekažnjivost napadača na novinare…
Stav ove Vlade je da novinari moraju da budu zaštićeni, bukvalno kao funkcioneri.
Hoćete li povući neke zakonske korake u tom pravcu?
Naša ministarka Tamara Srznetić radi već na tome, vjerujte, ona ima jedno bogato iskustvo iz Amerike koje treba da prenese ovdje i nadam se da će to biti plodonosno i dobro rješenje. Svi slučajevi koji nisu istraženi, predstavljaju jedno upozorenje za sve nas. U Crnoj Gori osnovne karakteristike djelovanja bile su nekažnjivost i neodgovornost. Želimo da promijenimo stvari na bolje i nećemo dozvoliti da krivci budu nekažnjeni.
Da nije bilo sporazuma, ne bih bio ovdje, razmišljao sam da odustanem
Neki smatraju da vodite politiku svršenog čina. Lideri DF-a su kazali da su preko medija saznali za sporazum koji ste potpisali sa Aleksom Bečićem i Dritanom Abazovićem. Objasnili ste u vezi sa gospodinom Đurovićem koji je deset minuta prije presa saznao da neće biti ministar. Prema Vašim riječima, zaduživanje je bilo tajno, pa onda je ministar objašnjavao da se radi interno, kako to objašnjavate?
Izborna pobjeda je ovjerena 31. avgusta. Da nije bilo sporazuma koji su lideri koalicije potpisali, vjerujte mi da danas ne bi pričali sa mnom u ovom kabinetu, nego sa nekim drugim. Do trenutka potpisivanja tog sporazuma, nijesmo mogli bukvalno da priđemo nijednoj ambasadi, iako smo svakodnevno pokušavali, naši pokušaji su bili bez uspjeha, do potpisivanja sporazuma koji je javno prezentovan. Tačno je da su u 20 do 11 obaviješteni lideri DF-a da je sporazum pripremljen i da ću ga ja potpisati. Da taj sporazum nije potpisan, ponovo bi se desilo isto. Ako želite da budete ozbiljni, prva premisa je poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Sporazum određenim političkim strukturama sigurno nije prijao. Ali, ja ne pripadam nijednoj partiji i to je jedna opasnost, jer mi smo naučili da je politika sve. Teško je preobratiti to na pristup - struka je sve. To mi želimo da napravimo i zato je na kraju došlo do meritokratske vlade. Moram da kažem i da sa mnom nijesu htjeli da razgovaraju politički lideri dok ne postanem mandatar. Zamislite taj proces od mjesec dana, vi ne znate gdje ste, ni na nebu ni na zemlji. Ja jesam radio, imao sam određene eksperte, ali nisam mogao njihovu snagu i umjeće da upotrijebim do tog trenutka. Ako neko misli da se mi nismo pripremali za ovo, to je pogrešno. Ako ste odgovorni prema bilo kojoj aktivnosti, odgovornost mora uvijek da bude uz vas. Ako imate tu latentnu opstrukciju, onda sebe preispitujete šta će vam sve to. Postojale su dvije vodilje koje su mi davale snagu da istrajem, a to je Zakon o slobodi vjeroispovijesti i odgvornost prema narodu.
Da li to znači da ste razmišljali da odustanete od svega?
Naravno. Ko ne bi razmišljao? Moja najveća ljubav je profesija, ja sam profesor i ja to radim sa najvećim uživanjem. Ali, pored toga što imate takvu ljubav, veća ljubav je prema narodu i pravdi. U našoj porodici postoje tri oslonca, a četvrti sam ja dodao. Prvi je da imate poštovanje, pa poštenje, zatim pravičnost. Četvrti koji sam naučio, bavljenjem strukom, jeste istinoljubivost. Danas me kritikuju što sam otvoren, ali kada kažete istinu, ona oslobodi vas i vašeg sagovornika.
Ja lično neću osnovati nijednu političku partiju
Jeste li se Vi odrekli ideje da napravite partiju? Svaki građanin ima pravo da bude biran i da bira. Je li postavljao Vama neko uslov da budete izglasani kao premijer, a da se Vi tog prava odreknete?
Taj uslov je postavljen. Rekao sam - pričate o demokratiji, a mene uslovljavate nedemokratskim pristupom. Ali sam rekao - da bi vi bili relaksirani, tvrdim vam da ja lično neću osnovati nijednu političku partiju. Onda je bio novi zahtjev – da ni ministri to ne mogu. Ja sam kazao, pa ljudi, vi mene uslovljavate da ja kršim pravo slobode pojedinca i rekao im da to moraju sa njima da vide. Insistirali su da to, ipak, ja uradim. Nevoljno sam morao da pitam ministre: ja vas pitam nemojte mi zamjeriti, moram vam postaviti pitanje koje meni postavljaju. Oni su rekli - neko se od nas nekada bavio politikom, ali to nikome više ne pada na pamet.
Ali vi ste u Vladi, samim tim se bavite politikom
Ja se bavim politikama raznim, ali se ne bavim političkim partijama, jer mislim da premijer treba da se odrekne toga, “part” da pređe u “holos”, i to je priča koju mi želimo da nametnemo. U budućnosti bi trebalo da i premijer i predsjednik države zamrznu status. Kako ja mogu da budem premijer i član partije, a da ne budem onda subjektivan. Ta subjektivnost je vezana i za izvore i moramo se osloboditi toga, jer ako ste premijer, vi ste premijer svih građana. Niste premijer onih koji su vas samo birali nego i onih koji vas nijesu birali. Jer vodite računa o svim građanima Crne Gore, bez obzira na vjeru, naciju ili bilo kakvu drugu slobodu ispoljavanja.
Ko Vam je postavio taj uslov?
Ne bih konkretno, ali medijski je praćeno i iznošeno.
Poruka za kraj razgovora?
Crna Gora je svetinja za ovu Vladu, a njeni građani najveća vrijednost.
Bonus video:
