Crna Gora hitno mora da prevaziđe identitetske podjele koje samo mogu da dovedu do sukoba i da najzad počne da razmišlja o budućnosti, poručio je princ Nikola Petrović Njegoš.
”Svi dijelimo istu zemlju i imamo ista fundamentalna prava koja treba da dođu do izražaja u poštovanju različitosti”, rekao je prestolonasljednik dinastije Petrović u intervjuu “Vijestima”.
On je kazao da su u Crnoj Gori polarizacije gotovo u potpunosti usredsređene na identitetska pitanja i samo istinski demokratske i nezavisne institucije mogu da održe ravnotežu među svojim različitim populacijama i zaštite zemlju od devijacija vezanih za političke i finansijske interese.
Princ Nikola Petrović Njegoš je praunuk kralja Nikole, unuk vojvode Mirka. Rođen je u Francuskoj. Po profesiji je arhitekta i u Francuskoj gdje i dalje živi, autor je više arhitektonskih projekata. Crnu Goru je zvanično posjetio 2011. godine nakon što je usvojen Zakon o istorijskoj i moralnoj rehabilitaciji dinastije Petrović.
Da li ste zadovoljni mjestom dinastije Petrović Njegoš u današnjoj Crnoj Gori? Jeste li riješili imovinska pitanja?
Građani i institucije Crne Gore su kroz dva snažna i simbolična gesta omogućili našoj porodici da nakon 70 godina izgnanstva bude ponovo prisutna u Crnoj Gori. To je, prije svega, bio dirljivi prenos posmrtnih ostataka kralja Nikole i kraljice Milene i princeza Vjere i Ksenije u oktobru 1989. godine. A 22 godine kasnije, 2011. godine, je, velikom većinom, u crnogorskoj Skupštini usvojen Zakon o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš.
Najvažniji član, prvi član tog Zakona, koji se odnosi na moralnu i istorijsku rehabilitaciju dinastije, je u potpunosti dao smisao mojim angažmanima u prethodne dvije decenije, a posebno i iznad svega je odgovorio željama i očekivanjima većine građana Crne Gore. Zahvalan sam i državi Crnoj Gori što mi je omogućila da osnivanjem Fondacije budem prisutan i koristan u zemlji mojih predaka.
No, moram da priznam da, uprkos određenim pokušajima i iz meni nejasnih razloga, odredbe koje se tiču rezidencije naše porodice nisu nikada implementirane. Naime, ni nakon 11 godina od usvajanja Zakona mi još nemamo porodičnu rezidenciju koja bi nam, mojoj djeci, unucima i meni samom, omogućila da trajnije pustimo korijene u zemlji naših predaka. Od sveg srca se nadam da će nova Vlada biti u mogućnosti da ovo pitanje upiše u svoju agendu.
Budući da ste odgojeni u duhu demokratske i kulturne Francuske, kako ocjenjujete trenutnu situaciju u Crnoj Gori (izražena polarizacija u društvu, kriminal i korupcija...), kako vidite budućnost Crne Gore?
Znate, u svakom društvu postoje etničke, geopolitičke ili kulturne polarizacije. U Crnoj Gori su, nažalost, te polarizacije gotovo u potpunosti usredsređene na identitetska pitanja. Samo istinski demokratske i nezavisne institucije mogu da održe ravnotežu među svojim različitim populacijama i zaštite zemlju od devijacija vezanih za političke i finansijske interese.
Crna Gora danas prolazi kroz jednu promjenu kroz koju su prošle sve demokratske zemlje. Nadam se da će ona pomoći u smirivanju sukoba, vraćanju svijesti o zajedničkoj sudbini, ali i povratku povjerenja u naše institucije i u budućnost naše zemlje. Ta bi budućnost trebala i mogla da bude jednostavna, ona je upisana u Ustavu Crne Gore: Ekološka država koja tek treba da se izgradi.
Od 1918. godine do danas nije postignut konsenzus - da li je Crna Gora anektirana ili se dobrovoljno ujedinila sa Kraljevinom Srbijom. Kakav je Vaš stav o tome?
U turbulentnom periodu Prvog svjetskog rata, kontroverzni uslovi ove aneksije kako smatraju jedni, ili pripajanje, ujedinjenje, kako smatraju drugi, su beskrajni izvor praznih polemika. Glasovi i stavovi ovlašćenih istoričara i zvaničnika (uključujući i ovaj prethodno pomenuti govor) idu u pravcu žrtvovanja Kraljevine Crne Gore kroz nasilnu aneksiju, što ne znači da nije bilo tada građana Crne Gore koji su iskreno željeli stvaranje zajedničke države, stvaranje zemlje Južnih Slovena, Jugoslavije.
Danas Jugoslavija više ne postoji i krajnje je vrijeme da prevaziđemo ovu vjekovnu raspravu koja nas dijeli, a koja stavlja pod hipoteku našu budućnost i zagađuje bratske odnose koje smo uvijek imali ne samo sa Srbijom, već i sa svim ostalim zemljama u regionu. Postaje hitno da prevaziđemo identitetske podjele koje samo mogu da dovedu do sukoba i da najzad počnemo da razmišljamo o zajedničkoj budućnosti, budućnosti naše djece. Svi dijelimo istu zemlju i imamo ista fundamentalna prava koja treba da dođu do izražaja u poštovanju različitosti.
Smatrate li da je Crnoj Gori mjesto u EU i očekujete li da će se to brzo desiti? Da li kao princ i s obzirom na vaše veze u Francuskoj, možete doprinijeti ubrzanju evropskog puta Crne Gore?
Po meni je očigledno da ekološka Crna Gora ima svoje mjesto u Evropi, čak bih rekao da ona može postati evropska laboratorija ekološke tranzicije i tako odigrati aktivnu ulogu u Evropi. Zapravo će jedna mala zemlja brže i lakše proći kroz ovu tranziciju od velikih industrijskih zemalja koje su suočene sa kontradiktornim interesima globalizacije.
Uvijek govorimo o tome što Evropa može da nam donese, sada treba govoriti o tome šta mi možemo da damo Evropi i na koji način možemo da doprinesemo evropskim izazovima vezanim za životnu sredinu i regionalnu stabilnost. Upravo se to trudim da objasnim u različitim kontaktima koje već godinama održavam u Francuskoj. No, prije svega su potrebni snažni signali od strane zvanične Crne Gore, koja treba da pokaže svoju odlučnost da krene tim putem. A danas su nam svima djela potrebnija od riječi.
Da li će članstvo Crne Gore u EU, od kojeg se očekuje da će poboljšati standard crnogorskih građana, smanjiti podjele na Crnogorce, Srbe, komite, četnike, partizane...?
Pristupanjem Evropskoj uniji će se pristupiti vrijednostima i pravima koja garantuju demokratiju, mir, socijalnu pravdu, jednakost između muškaraca i žena, slobodu izražavanja, održivi razvoj. Jasno je da će se tim pristupanjem osjetno poboljšati životni uslovi svih nasih sugrađana. Evropa za sve predstavlja perspektivu otvorenosti koja će omogućiti relativizaciju naših unutrašnjih rivaliteta, kao i rivaliteta sa našim susjedima.
Crna Gora je prije 30 godina proglašena ekološkom državom. Koliko je, prema Vašem mišljenju, Crna Gora zaista ekološka država?
Istina je da Crna Gora ima potencijal i izuzetne uslove da postane ekološka država. Ona je kao ekološka upisana u Ustav prije 30 godina, i u to vrijeme se činilo da je ovo jedna lijepa utopijska ideja, ali danas, s obzirom na klimatske promjene, to postaje nužnost. Za mene je ovo jedini projekat koji može da nas okupi oko jedne poželjne i održive budućnosti. Svaki građanin Crne Gore ima pravo i da traži primjenu tog člana Ustava.
Budući da ste po profesiji arhitekta, šta biste pohvalili, a šta biste kritikovali kada je u pitanju gradnja i planiranje u crnogorskim gradovima, posebno na primorju?
Ne morate biti arhitekta da konstatujete da su brojna prirodna ili istorijska mjesta Crne Gore žrtvovana zarad promocije nepokretnosti. Neproporcionalne građevine koje su loše integrisane u svoje okruženje su učinile banalnim mnoge turističke znamenitosti. Najgore je što mnoge od njih nisu dovršene i ove napuštene betonske strukture kvare izgled naše obale. U brojnim gradovima je promocija nepokretnosti nadmašila planiranje, stvarajući na taj način nejednakost između sjevera i juga zemlje, koju će biti teško ispraviti, za šta će trebati i dosta vremena.
S obzirom na to Vaš umjetnički angažman i ekološki aktivizam, kako biste u Crnoj Gori vezali te Vaše dvije pasije? Očekujete li u tome podršku nove Vlade?
Oduvijek su kultura i životna sredina povezane. U pozorištu naših života, kultura predstavlja scenario, a životna sredina dekor. Sa Crnom Gorom imamo priliku da imamo jedan od najljepših dekora, ne propustimo scenario i sačuvajmo ovaj jedinstveni dekor. Zato kultura i obrazovanje igraju glavnu ulogu. To je ono što me animira od trenutka kada sam ponovo otkrio zemlju mojih predaka, najprije kroz projekat Bijenala, a potom sa našom Fondacijom. Nadam se da će Vlada nastaviti da podržava Fondaciju i projekte koje dijelimo sa brojnim partnerima.
Bili ste komesar na EXPO u Dubaiju. Kavi su Vaši utisci?
EXPO Dubai je bila jedna lijepa prilika za valorizaciju Crne Gore. Zahvaljujući mladoj i motivisanoj ekipi, ali i impresivnom dizajnu, naš je paviljon bio jako dobro posjećen i dobro ocijenjen. Imali smo priliku da ostvarimo odlične kontakte sa novim partnerima. Za mene je bilo važno da napravim promociju ekologije i da uspostavim kontakte sa različitim malim zemljama koje su pioniri u ekološkoj tranziciji, kao što su Kostarika, Singapur, Ruanda, Butan, Finska, Slovenija, Švajcarska, San Salvador … Organizovali smo brojne debate i okrugle stolove pod nazivom “Malo je lijepo” na temu ekološke države za koju se nadam da ćemo je uskoro moći razviti u Crnoj Gori.
Vidite li sebe u još nekom angažmanu, kako biste pomogli kulturnom i ukupnom razvoju Crne Gore?
Kroz Fondaciju smo realizovali i podržali preko dvjesta projekata u oblasti solidarnosti, ekologije i kulture. Volio bih da sam više prisutan u Crnoj Gori, kako bih mogao da razvijam partnerstva u svim tim različitim oblastima. Prije svega mislim na obrazovanje, jer će biti potrebno da pripremimo nove generacije za ekološku tranziciju koja nam se nameće.
Da li bi, prema Vašem mišljenju, neka lokacija kao što su Njeguši (postojbina Vaših predaka), mogla da se valorizuje kao destinacija kulturnog turizma i sl?
Njeguši su visoko mjesto u istoriji Crne Gore i moje porodice. Ovo magično mjesto bi trebalo da bude posvećeno poeziji, duhovnosti, kulturnim i istorijskim događajima. U tom smislu sam dao više predloga i nadam se da će Vlada podržati ove predloge koji će omogućiti da se oživi ova baština i ukaže čast našem velikom pjesniku.
Priznanje Francuske simbolično ispravljanje ogromne nepravde
Francuska Vlada odlikovala Vas je 2017. u znak priznanja Vašoj posvećenosti vrijednostima dijaloga i razmjene i zalaganju za razvoj i jačanje veza između Francuske i Crne Gore. Šta to priznanje znači Vama, a šta državi Crnoj Gori?
Ova je svečanost bila izuzetno dirljiva iz više razloga. Prije svega, zvanično priznanje uloge Francuske (i njenih saveznika) u procesu nestanka malog kraljevstva Crne Gore, žrtvovane na oltaru izgradnje prve Jugoslavije, je za mene bilo simbolično ispravljanje ogromne nepravde. Ovo priznanje gospođe (Florans) Manžen u salonu Mira Ministarstva spoljnih poslova, u prisustvu predstavnika Vlade Crne Gore, je zasigurno bio jedan značajan čin koji bi trebalo da omogući ispravljanje ove stranice istorije na evropskom nivou.
Tokom ovog svečanog trenutka osjetio sam da je ovo odlikovanje namijenjeno i mojoj porodici koja se propatila u nepravednom izgnanstvu, namijenjeno i junačkoj Crnoj Gori koja je žrtvovana interesima velikih sila. Mislio sam na kralja Nikolu prema kome je konačno ispravljena nepravda, na svog oca i svoju majku koji su bili jako hrabri u trenutku njemačke okupacije. Pružila mi se prilika da ja budem taj koji će nositi ovu čast koju sam podijelio sa brojnim građanima Crne Gore, na što sam bio i srećan i ponosan.
Princ Nikola odlikovan je najvišim odlikovanjem Francuske – Nacionalnim ordenom Legije časti.
Već dvije godine rekonstruišemo arhive Cetinjskog bijenala
Ima li nade za obnovu Cetinjskog bijenala umjetnosti, čiji ste Vi jedan od glavnih osnivača?
Već dvije godine a na inicijativu Instituta savremene umjetnosti, rekonstruišemo arhive Cetinjskog bijenala kako bismo sačuvali taj dio našeg savremenog kulturnog nasljeđa. To podrazumijeva sakupljanje različitih dokumenata, ali i kontakata stotine umjetnika, kustosa, kulturnih institucija, međunarodnih medija koji su učestvovali u različitim bijenalima. Oni su temelj Bijenala i neophodni su za oživljavanje ovog događaja.
Drago mi je što nova ministarka kulture, ali i grad Cetinje žele obnavljanje Cetinjskog bijenala, iako će ovo obnavljanje zasigurno zahtijevati i vremena, a i druge modalitete.
Bonus video:
