Ako su Crna Gora i Srbija najbliže u regionu, kao što se tvrdi i u Podgorici i u Beogradu, onda treba “resetovati” odnose i krenuti ispočetka.
Međutim, posjetom predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića ne počinje bajka u odnosima Srbije i Crne Gore, već se otvara realan prostor za učvršćivanje odnosa u obostranom interesu između dvije zemlje, upravo ono što očekuju i žele građani obje države.
Tako politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević i predsjednik skupštinskog odbora za međunardone odnose i poslanik Miodrag Lekić odgovaraju na pitanje da li će nakon posjete Milatovića Srbiji početi rješavanje otvorenih pitanja između dvije zemlje.
Crnogorski predsjednik je u nedjelju i ponedjeljak bio u dvodnevoj posjeti Beogradu, gdje je razgovarao sa srbijanskim kolegom Aleksandrom Vučićem i predsjednikom Skupštine Vladimirom Orlićem. Ishod je najava brze razmjene ambasadora, saglasnost oko snažnije infrastrukturne saradnje, ali i Vučićevog izbjegavanja odgovora o tome zašto njegova vlast nekoliko godina izbjegava zahtjev Podgorice za izručenje Svetozara Marovića.
Milatovićeva posjeta Srbiji propraćena je uglavnom optimistički, iako nije bilo crnogorske zastave na beogradskim kulama, kao prije godinu kada se time veličao dolazak Dritana Abazovića u glavni grad Srbije. Nakon nje, politički odnosi nijesu napredovali, Marović nije isporučen da izdržava kaznu u Crnoj Gori, Beograd i Podgorica nemaju ambasadore.
Da li će ovaj put biti drugačije, ne žele da tvrde ni Lekić ni Milivojević, ali kažu da ima osnova da se vjeruje u to.
“Iako ne vjerujem da jedan susret može da preokrene odnose između država, i smatrajući da dobre međudržavne odnose treba strpljivo i osmišljeno graditi - prvu posjetu predsjednika Crne Gore Srbiji vidim kao dobar početni korak. Uočljivo je da je tokom susreta u Beogradu prevladavo pragmatičan ton, i da su teme ekonomije bile dominantne. Sada treba vidjeti i realizaciju dogovorenog na tim sastancima,” rekao je Miodrag Lekić.
Na isto pitanje Cvijetin Milivojević odgovara kontrapitanjem - “šta vi mislite šta je danas u glavi gospodina Vučića”. On podsjeća da Vučić donosi sve odluke u toj državi, iako u njenom Ustavu piše da Vlada vodi unutrašnju i spoljnu poltiiku.
“Ako bismo govorili o tome šta ubuduće čeka odnose Srbije i Crne Gore, apsolutno te odnose neohodno je resetovati u dijelu koji se tiče čiste politike, a tu je otvoreno nekoliko pitanja. O nekima se razgovaralo i tokom susreta Vučića i Milatovića”, navodi on.
Milivojević podsjeća da je Vučić najavio da će Srbija imenovati ambasadora za 12 dana i očekuje da ta osoba bude suprotnost dosadašnjem diplomati Vladimiru Božoviću, koji je protjeran iz Crne Gore zbog neprimjerenih izjava i zabranjen mu je ulazak. Njemu je u međuvremenu i istekao mandat, jer je Beograd insistirao da on odande bude ambasador svoje zemlje u Podgorici.
“Ambasador Srbije u Crnoj Gori je osoba za koju to nije bilo primjereno jer je bio iz Crne Gore. Smiješno je da ambasador Srbije bude čovjek koji je iz Crne Gore, kao i obrnuto. Stvari treba vratiti na početak. Ako su dvije države, kako kažu u Podgorici i Beogradu, među najbližim prijateljima, treba onda to ispoštovati i poslati kredibilnu, relevantnu osobu od uticaja, nekoga ko ima senzibilitet za obije države i oba naroda. Nadam se da će to biti korak koji će biti ispoštovan”, kaže Milivojević.
Lekić je saglasan da i pitanje razmjene ambasadora sada ozbiljnije dolazi na dnevni red. “Odlaskom Đukanovića koji je faktički uvijek upravljao DPS vladama, a tokom kohabitacije posljednjih godina učinio sve da nešto podvali drugim institicijama nove vlasti, pa i u oblasti imenovanja ambasadora, dakle, njegovim odlaskom se otvaraju mogućnosti postavljanja ambasadora i u Beogradu i Podgorici. Tu, razumije se, određenu odgovornost ima srbijanska strana... I to će biti bez sumnje značajan momenat u revitalizaciji zapuštenih odnosa između Srbije u Crne Gore... Dalji spoljnopolitički učinici Crne Gore će zavisiti i od zrelosti i ozbiljnosti vođenja cnogorske državne politike, kao i funkcionisanja kohabitacije na visokom političkom nivou”, rekao je on.
Simbolički govoreno dobro je što se nije polemički razgovaralo o Mojkovačkoj bici, koju lično vrlo respektujem, već o platnom bliansu, mjerama koje će podstaći ekonomsku razmjenu, posebno o saobraćaju, dakle, o temama koje naviše interesuje građane dviju država, kaže Miodrag Lekić
Podgorica da bude suptilnija u vezi sa Kosovom, Beograd štiti Marovića
“Sa srpske strane ostaje problem neisporučivanja osuđenog crnogorskog političara kojeg vlasti u Beogradu iz nepoznatih razloga, po svemu sudeći, štite. Takvim odnosom Beograd otežava potpunu normalizaciju odnosa i nepotrebno stvara misteriju oko političkih razloga za to”, kaže Lekić, komentarišući Vučićevu najavu da će Srbija u vezi sa Marovićem “uzeti u razmatranje sve ono što Milatović govori i pružiti utemeljene odgovore”.
“Istina, dio odgovornosti za taj slučaj je i na vlastima u Crnoj Gori, u smislu koliko ih sve to zanima i kako obrazlažu takav zahtjev kada ga povremeno aktiviraju”, navodi on.
To što je ovaj problem Vučić okrenuo na problem Kosova, koje Crna Gora protežira u međunarodnim isntitucijama, Lekić dodaje:
“Ostaje i pitanje Kosova gdje bi Podgorica sa mnogo više suptilnosti trebalo da tretira to pitanje. Pritom ne remeteći svoje šire interese i regionalnu saradnju, ali ni odnose sa Srbijom. To sve nije lako, ali jeste i moguće, sa nešto više sposobnosti i ozbiljnosti. Očigledno je da svako ima neka svoja nezadovoljstva, i taj spisak treba smanjiti i u idealnom smislu svesti na nulu”, kaže on.
Milivojević ocijenjuje da “svako ko želi zdrave i poboljšane odnose Crne Gore i Srbije mora da odgovori na oba pitanja” - Marovića i Kosova.
“Iako nije krivica ni sadašnjeg predsjednika, ni sadašnje tehničke Vlade, Crna Gora priznaje Srbiju na užoj teritorji. To je vrlo ozbiljan problem koji u diplomatskom smislu reči podrzumijeva reciprocitet, što bi značilo da ako se u Crnoj Gori pojavi neka Malesija ili Stara Hercegovina sa željom za otcepljenje, treba li Srbija da prizna te pokušaje”, pita Milivojević.
On kaže da razumije što je Crna Gora, kako kaže, pod pritiskom Vašingtona priznala Kosovo, ali da ne mora da ga protežira za Unesko ili Savjet Evrope.
Bonus video:
