Nije nam žao što nijesmo prihvatili ponudu Demokratske partije socijalista (DPS) da s njom nastupimo na prošle godine održanim parlamentarnim izborima, i o tome ne bih govorio kao o grešci.
To je za “Vijesti” ocijenio generalni sekretar i kandidat za predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP), Ivan Vujović.
On navodi da je više faktora uticalo na to da SDP ne pređe cenzus na državnim izborima, a prvenstveno, kako je rekao, neke “slabosti” te stranke “koje su došle do izražaja”. Međutim, nije precizirao o kakvim slabostima je riječ.
Upitan hoće li doći do spajanja njegove stranke i Socijaldemokrata (SD), o čemu se spekuliše, Vujović odgovara da će SDP biti otvoren za politička i idejna povezivanja na jasnim principima državotvorne i reformske socijaldemokratske politike, te da ta partija razgovara sa strukturama koje su joj programski bliske.
Kongres SDP-a na kom će biti izabrano novo rukovodstvo stranke, biće održan u subotu, 3. februara, u Podgorici.
Zašto ste odlučili da prihvatite kandidaturu za predsjednika SDP-a u teškim vremenima za partiju, koja je nakon 25 godina izgubila parlamentarni status? Šta mislite da Vas prepročuje za lidera SDP-a?
U SDP-u ima priličan broj ljudi koji bi jednako kao ja ili bolje mogli obavljati funkciju predsjednika partije. I baš to je veliko bogatstvo SDP-a, koji je uvijek imao kvalitetnu kadrovsku ponudu. Kod mene je prevagnuo osjećaj odgovornosti prema ipak respektabilnom broju ljudi koji podržavaju politiku SDP-a ili koji dijele vrijednosti SDP-a. Odgovornosti prema partijskoj istoriji, prema velikom broju ljudi koji su utkali sebe u biće SDP-a, ali što je još važnije - u biće građanske, evropske i moderne Crne Gore. Ne bježim od izazova i smatrao sam, na kraju, svojom dužnošću da baš kad je teško preuzmem odgovornost.
Zašto nema više kandidata za šefa partije?
Ako je neko u prošlosti imao često praksu da ima više kandidata za predsjednika, onda je to upravo SDP. Sjetimo se, bilo je više takvih situacija. Takođe, unutarpartijska demokratija i autonomnost mnogih organizacionih segmenata partije uvijek su bili karakteristika SDP-a. Moguće da je to nekad u našim specifičnim crnogorskim uslovima bio i limitirajući faktor, ali u mnogo čemu, pa i u tome, mislim da smo išli ispred vremena. To što sada nema više kandidata, mislim da je više stvar specifičnosti trenutka nego bilo čega drugog.
Kako je, prema Vašem mišljenju, došlo do toga da SDP ne pređe cenzus na parlamentarnim izborima održanim u junu prošle godine?
Više faktora je uticalo na rezultat. Ishod predsjedničkih izbora, nova partija Evropa sad koja je svim političkim subjektima “otkinula” dio biračkog tijela novim pristupom koji je ponudila i konkretnim učincima, ali i politikom sa primjesama populističkog... S druge strane, jedan dio rasutih glasova koji su prirodno gravitirali SDP-u, kao i grupisanje i koncentracija glavnih političkih igrača u velikim koalicijama. Naravno, i ispred svega toga - neke naše slabosti koje su došle do izražaja. Pokušao sam dati neku objektivnu analizu vanjskih faktora, a mogao bih govoriti i o mnogim nepravilnostima i dokazanoj krađi naših glasova. Ipak, ne želim da tražim opravdanje, jer uvijek kad se desi izborni neuspjeh razloge dominantno morate tražiti u sopstvenim redovima.
Je li bila greška što SDP nije prihvatio ponudu da nastupi sa DPS-om na parlamentarnim izborima?
SDP je izabrao teži, ali rekao bih čistiji put. Preciznije, iskreniji prema građanima, jer kad idete sa samo svojom programskom ponudom, onda je tu stvar jasnija i građani su načisto sa vama. Mnogi su se, gotovo svi veći igrači izuzev novih partija, grupisali i nastupili u velikim koalicijama ili blokovima. Neke partije, recimo, koje su imale gotovo svu vlast u državi, nastupile su u koaliciji.
Nije nam žao zbog toga i ne bih o tome govorio kao o grešci, već o potrebi da pred građane izađete sa svojom ponudom, pod svojim imenom, iako sa punom sviješću rizika jedne takve odluke. Iza nas nije stojao nijedan centar moći, nijedna vlast, ovdašnja ili iz druge države, nikakav kriminal ili sumnjivi aranžmani - sami sa svojim imenom i prezimenom i politikom smo ušli u trku i izašli pred građane. I pored svega toga, pa i toga što su se mnogi, pa i neki “partneri” potrudili da nam na razne načine odmognu, SDP-u je falilo nekih 50-ak glasova.
Najavili ste novu fazu partije nakon Kongresa. Šta to tačno znači?
Svako vrijeme nosi svoje izazove i potrebu određenog prilagođavanja, prije svega u načinu rada i djelovanja. Rekao bih i potrebu veće otvorenosti, posebno za ljude koji do sada nijesu imali dovoljno prostora da se iskažu, a koji zavređuju šansu. Temelji i magistralne vrijednosti SDP-a su nesporni, na njima ćemo posebno insistirati jer, kao što vidimo nažalost, još uvijek su žive i vitalne retrogradne nacionalističke politike koje ponovo prijete ne samo Crnoj Gori, već i regionu.
Sjajni ljudi mlađe i srednje generacije na kojima će dominantno počivati djelovanje partije, garancija su da će SDP biti najjači oponent novim-starim politikama nacionalizma i udara na građanske vrijednosti, ali i snažni zagovornik istinske socijaldemokratske politike - izgradnje pravednog, dekriminalizovanog i društva jednakih šansi za sve građane, bez obzira na bilo kakvu pripadnost.
Pominjalo se da bi moglo doći do spajanja SDP i SD-a, koji su nekad bili jedna partija. Hoće li doći do toga? Da li je bilo formalnih i/ili neformalnih razgovora (ako jeste, s kim i kada)?
SDP će biti otvoren za politička i idejna povezivanja na jasnim principima državotvorne i reformske socijaldemokratske politike. Razgovaramo i razmjenjujemo stavove posebno sa strukturama koje su nam programski bliske. Crnoj Gori je danas više nego ikada potrebna sinergija kvaliteta, znanja i ozbiljnosti. Svaka smislena i odgovorna politika mora biti usmjerena na budućnost, voditi aktuelne političke bitke, tražiti mostove i mogućnosti za dogovore u interesu zajedničkog cilja.
Veoma sam sklon da sa onima sa kojima identično ili slično razmišljam o krupnim političkim temama, sjednem i razgovaram i tražim najbolje modele i puteve. S druge strane, ni u najžešćim političkim oponentima ne vidim neprijatelje, već jedino to - političke oponente. Moj pristup politici generalno je takav, i želim da dam doprinos izgrađivanju takve političke kulture.
Da li je tačno da bi u neku vrstu socijaldemokratskog saveza mogle ući i neke druge partije i pokreti, poput Preokreta? Je li bilo razgovora na tu temu?
Vidjećemo šta će biti dominantne forme djelovanja SDP-a. Kao što sam rekao, sa nekim subjektima je bilo više neformalnih razgovora, dobrim dijelom i zbog toga jer smo trenutno fokusirani na održavanje Kongresa i unutarpartijske izbore. Vrijeme pred nama će dati odgovore i na ta pitanja. U kakvoj god formi djelovao, SDP i njegovi ljudi će djelovati na način da politika konačno počne da bude rad u javnom interesu, za razliku od dominantne dosadašnje prakse. Pomenuli ste neke subjekte u kojima ima puno ljudi koje poznajem i jako cijenim, i koji mogu puno toga dati Crnoj Gori i njenoj daljoj emancipaciji.
Ono u što sam siguran je da je Crnoj Gori potrebna snažna socijaldemokratska politika - politika koja će brinuti o onima koji žive od svog rada, ali na ozbiljan i sistemski način, politika koja će čuvati vitalne državne resurse, koja će graditi solidarno i socijalno pravično društvo. Politika koja će dići svoj glas protiv ponovo probuđenih nacionalističkih i velikodržavnih politika koje prijete građanskom biću države. Ali i politika koja će imati jasan stav i otklon od pogubnih koruptivno - kriminalnih praksi koje su u prethodnom periodu razorile mnoge segmente sistema i institucija.
Očekujete li da na narednim izborima partija vrati parlamentarni status?
SDP je vertikala građanske i evropske Crne Gore, naša politika je svojevrememo dala presudnu vrijednosnu boju strateškom usmjerenju države, kretanja prema evropskim i evroatlantskim integracijama. Zajedno sa LSCG (Liberalni savez Crne Gore) smo taj put trasirali prije više od tri decenije, i većinu tog puta kao država prešli. To nije bilo samo političko ni strateško, već rekao bih civilizacijsko usmjerenje praćeno konkretnim rezultatima. Dovoljno je da se samo zapitamo gdje bi Crna Gora danas bila u tom smislu da nije bilo SDP-a. Zato je Crna Gora danas na dobrom kursu, trenutno možda u nemirnim vodama, ali usmjerena prema pravoj, evropskoj, luci.
Takav SDP, bez obzira na mnogo toga što nam se može opravdano zamjeriti, bez obzira na greške i neka nesnalaženja, potreban je evropskoj Crnoj Gori. Potreban je Crnoj Gori ako ona hoće da ide prema civilizovanom svijetu, a uvjeren sam da je to naše trajno opredjeljenje. SDP sa takvim svojim nasljeđem, reputacijom, posebno na međunarodnoj sceni gdje se naš glas veoma dobro čuje, sa čistom prošlošću rastrećenom bilo kakvih afera, sa ljudima čistih biografija - uvjeren sam da je pred takvim SDP-om budućnost i da takav SDP može još mnogo toga da pruži Crnoj Gori. Naravno, nema nikakve dileme da će se SDP, odnosno naša politika vratiti na parlamentarnu scenu, i to snažnije nego ikad.
Vanredni izbori do kraja godine
Očekujete li vanredne izbore, odnosno da li mislite da Vlada može izdržati pun mandat?
Ne vjerujem u dug politički život parlamentarne većine. I previše je elemenata koji ukazuju da će veoma brzo doći do ozbiljnijih turbulencija, pa procjenjujem da nećemo dugo čekati na krizu vlasti i najvjerovatnije vanredne izbore.
Neke stvari vezano za glasanja u parlamentu koje su uspješno okončane i koje treba svakako pozdraviti, samo su manevri za zauzimanje boljih startnih pozicija u procesima koji slijede. Predsjednik Skupštine i Nove srpske demokratije Andrija Mandić i DF (Demokratski front) žele da se time kvalifikuju za brzi ulazak u vlast i da pokušaju naivne obmanuti da su privrženi našem EU putu. Zna se što je Mandićeva agenda, a to u stvari nije ni njegova jer se on tu ništa i ne pita, već onaj koji ga kontroliše, finansira i njime upravlja a to je - (predsjednik Srbije Aleksandar) Vučić. Bar je to svakome jasno, kao što bi trebalo biti jasno da će Vučić uraditi sve da sabotira ulazak Crne Gore u EU, kao i uostalom i Srbije.
Formalnim ulaskom u Vladu, Mandić dodatno snaži svoje pozicije. Njegova pozicija je i sada, nažalost, u striktno političkom smislu dominantna, zbog jake pozicije šefa parlamenta, konflikta između čelnika Evrope sad, što on vješto koristi, kao i političkog iskustva i jake ideologije kojom lomi meku strukturu kakva je Evropa sad, čime želi usmjeravati političke procese u samoj vlasti.
Sukob u samom PES-u (Pokret Evropa sad) između premijera i predsjednika PES-a Milojka Spajića i šefa države i zamjenika predsjednika PES-a Jakova Milatovića je, rekao bih, u terminalnoj fazi, pa je i to jedan od važnih momenata koji ukazuje na nestabilnu scenu i njenu neodrživost. Znamo svi šta znači takav sukob u vrhu u najjačoj partiji i kakve posljedice izaziva. Zato, ponavljam, vjerujem da su vanredni izbori do kraja godine najrealniji epilog.
Socijaldemokratija na ispitu
Kakva je budućnost socijaldemokratije u Crnoj Gori i u Evropi, u eri jačanja desnice u gotovo svim državama?
Negativni trendovi traju, nijesu od juče, sve je krenulo od globalne ekonomske krize, potom migrantske krize, razbuktavanja regionalnih sukoba... Na kraju imate i krizu kapitalizma kao sistema. Ipak, Evropa i zapadni svijet i pored kriza znaju pronaći i pronalaze odgovore. Socijaldemokratija je tu na posebnom ispitu. Na temeljima socijaldemokratskog pristupa je i izgrađeno blagostanje postratne Evrope i nađen sistemski balans tokom perioda globalnog jačanja komunističko-marksističke doktrine s početka 20.vijeka. Naravno da treba tražiti nove odgovore primjerene novom vremenu, ali humana, pravična, egalitarna dimenzija koju snosi u sebi socijaldemokratija mora biti temelj.
Jednom riječju, Evropa ipak ima snažan imuno sistem da se odbrani od izazova jačanja desnice. Najbolji primjer su nedavni masovni protesti u Njemačkoj kao odgovor na takve trendove. E, sada to što je nama u Crnoj Gori ta krajnja desnica u vlasti, to je pitanje za nas ovdje. Plašim se da se javnost pomalo navikava na tu vrsta devijacije i iščašenja i da imamo sindrom kuvanja žabe. Na sve to kod nas, kako rekoh, odgovor mora biti jačanje socijaldemokratske politike, objedinjavanje reformskog potencijala i dominacija ozbiljne, odgovorne i održive politike kojom će se baviti ljudi koji politiku ne vide kao cirkus i ulaznicu za minut slave, već kao težak posao pun odricanja i žrtvovanje za javni interes.
Bonus video:
