Tekovine antifašizma i danas, gotovo osam decenija nakon što je završen Drugi svjetski rat, prisutne su u Crnoj Gori, ali je posljednjih godina preko političkih predstavnika u javnom diskursu veoma vidljiv i istorijski revizionizam.
Poseban je i odnos mladih prema antifašističkom nasljeđu i onome što predstavlja kultura sjećanja antifašizma, što je jedan od ozbiljnijih izazova crnogorskog društva.
Ove tvrdnje sagovornika potkrijepljene su i u anketi na portalu “Vijesti”, u kojoj je učestvovalo 839 ispitanika, a u prema kojoj je 92 odsto odgovorilo da su im važni antifašistički spomenici, dok je 96,3 odsto ispitanika, sa veoma ili djelimično, odgovorilo da su im poznate ključne ličnosti i događaji iz borbe protiv okupatora od 1941. do 1945. godine.
Istoričar i docent na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Adnan Prekić, na pitanje šta je antifašizam u današnjoj Crnoj Gori, odgovorio je da nije siguran koliko se uopšte razumije značenje tog termina, kao ni da li se iz tog neznanja generišu i svi ostali problemi tumačenja antifašizma u aktuelnom društvenom ili političkom kontekstu.
“Za razliku od Crne Gore, u kome se termin antifašizam dominantno percipira kroz vizuru nasljeđa Drugog svjetskog rata, savremeni koncept antifašizma je mnogo širi. U naučno-teorijskom okviru sve ono što je vezano za period od 1921. do 1945. godine nazivamo Istorijski antifašizam, dok se kontekst antifašizma nakon 1945. može posmatrati isključivo kroz prizmu takozvane kulture sjećanja. Problem nastaje kad političari i drugi koji djeluju u javnom prostoru počnu koristiti nasljeđe antifašizma za legitimizaciju sopstvene politike ili ideologije. Zbog toga u crnogorskom javnom prostoru nikada nije bilo više ‘antifašista’, a nikada manje suštinskog antifašizma”, pojašnjava Prekić.
Jedno od pitanja u anketi bilo je - “Da li mislite da se antifašizam koristi u političkim narativima u Crnoj Gori? Ako da, u koje svrhe”, ispitanici su imali mogućnost da sami kreiraju odgovor i bilo ih je čak 147.
Mnogo ih je, međutim, bilo sličnih, jer je veliki broj ispitanika ocijenio da akteri na političkoj sceni Crne Gore zloupotrebljavaju antifašizam u dnevno - političke svrhe.
“Anitfašizam se koristi kao floskula, dok zapravo većina političkih aktera ne da ne baštini ideje antifašizma, nego su vrlo blizu suprotnom dijelu spektra”, jedan je od zanimljivih odgovora u anketi.
Još jedan ispitanik je imao jasan stav:
“Antifašizam je istorijska, herojska, slobodarska i moralna vertikala Crne Gore i Crnogoraca, kao i svih ostalih u Crnoj Gori koji baštine ove vrijednosti. Zbog toga, istorijskom istinom treba odbaciti zloupotrebe i pokušaje poništavanja antifašizma”.
Prekić smatra da je istorijski revizionizam postao dio javnog diskursa onoga trenutka kada su klero-nacionalisti zauzeli svoje pozicije na političkoj sceni.
“To nije ništa čudno, jer ova kategorija političkih djelatnika vjeruje da se prošlost nekom novom interpretacijom može promjeniti. Revizionizam je u Crnoj Gori prisutan decenijama, ali je posljednjih godina postao vidljiv jer je na javnoj sceni dobio svoje političke predstavnike, koji su postali dio vladajućih struktura. Naravno, to nije specifičnost samo Crne Gore, ali rijetko gdje ćete naći društvo koje ima tako snažnu potrebu da savremene političke procese i odluke posmatra dominantno kroz optiku prošlosti”, naveo je on i pojasnio da svaka generacija “ima transfer traume od predaka”.
“Traume ili istorijske istine naših predaka ne mogu da budu odgovor na savremene izazove jednog društva, i tu je po mom uvjerenju, Crna Gora u problemu. U tom kontekstu, dodatni problem je i pogrešno predubjeđenje intelektualne javnosti o potencijalu tih desničarskih, odnosno klero-nacionalističkih snaga. Naime, značajan dio crnogorske intelektualne javnosti tvrdi da je taj desničarski potencijal ograničen i da je isključivo instrument političkog djelovanja. Smatram da je to pogrešno predubijeđenje i da je desničarski potencijal u Crnoj Gori mnogo širi, snažniji i uticajniji. Slično je i sa takozvanom prozapadnom orijentacijom Crne Gore koja se često uzima kao polazna tačka za savremeno određenje položaja Crne Gore u Evropi i tu tezu jednako afirmišu domaći političari, ali i naši zapadni partneri. Mislim da je to potpuno pogrešno predubjeđenje i da bi svaka ozbiljnija istoriografska ili sociološka analiza pokazala da je prozapadna orijentacija Crne Gore incident, a ne pravilo”, smatra istoričar.
Predsjednik SUBNOR-a Crne Gore Radojica Radojević smatra da je strateško pitanje - veće uključivanje mladih u zaštiti i promociji antifašizma kao savremene vrijednosti, slanje poruke mlađim generacijama da vide i znaju koliko vrijedi sloboda i kolika je cijena za nju plaćena.
“Smatram da ni u školama nije dovoljno zastupljena narodnooslobodilačka borba, što je neprihvatljivo. Moramo tražiti da naša slavna NOB-a i revolucija bude sadržana u udžbenicima i u obrazovanju mladih naraštaja i da ima drugačiji tretman i da se tome mora posvetiti posebna pažnja. Ako nema nastave - predavanja na mjestima gdje se nalaze značajni spomenici iz NOR-a, ako nema saradnje sa muzejima, i ako nema nastave o lokalnom antifašističkom nasljeđu, antifašizam nikada neće biti adekvatno prezentovan”, pojasnio je Radojević.
On je osudio slučajeve vandalizma i skrnavljenja spomenika i spomen-obilježja kao i pokušaje rehabilitacije ratnih zločinaca i pozvao sve antifašiste da se uključe u borbu protiv, kako je rekao, povampirenog fašizma bilo koje vrste, nacionalizma i istorijskog revizionizma.
“Desnica ne želi da se priča o herojskim danima Drugog svjetskog rata, oni veličaju one koji su bili na strani zla i nepravde. Poraze pokušavaju da pretvore u pobjede. Mi imamo dužnost da čuvamo sjećanje i istinu na najsvjetlije dane naše istorije. Pozivam civilno društvo, organizacije veterana, antifašista, sindikate, organizacije za zaštitu ljudskih prava, pokrete i inicijative mladih generacija da se ujedinimo. Moramo izgraditi mrežu i pokrete otvorene za sve ljude koji su spremni da brane demokratiju, slobodu i politička i socijalna prava svih ljudskih bića u regionu u svojim zemljama. Dužni smo da čvrsto stojimo na pozicijama protiv narastujuće opasnosti ekstremne desnice”, poručio je Radojević.
Fašizam uzeo maha, od zločinaca prave žrtve
Predsjednik SUBNOR-a Crne Gore Radojica Radojević navodi da je ponosan što predstavlja antifašističku organizaciju, koja se zalaže protiv nacionalizma, mržnje, rasizma za beskompromisan otpor zlu i nepravdi.
“Živimo u vremenu kada pojedinci i grupe pokušavaju negirati našu slavnu antifašističku prošlost, kada je fašizam uzeo maha, kada se pokušavaju veličati one ideje onih koji su bili na strani zla i nepravde, poraženi u Drugom svjetskom ratu, a blate se oslobodioci i rodoljubi a nerijetko skrnave spomenici i spomen- obelježja iz Drugog svetskog rata”, navodi Radojević.
On tvrdi da je danas najvažniji zadatak za antifašiste “velika borba protiv revizionizma”, mijenjanja i falsifikovanja istorije i vraćanja neonacizma na istorijsku scenu.
“Uočljivo je od pojedinaca, kako posljednjih godina uporno pokušavaju od žrtava napraviti zločince, a zločinci se pokušavaju prikazati kao žrtve. Ovo nas treba
zabrinuti i biti signal da se svijetle tekovine NOB-e, kao dio naše istorije, ne smiju dovoditi u pitanje, da se mora što više i organizovanije raditi na daljoj edukaciji i promovisanju antifašističkog pokreta kod nas i u regionu i mjesta i uloge koje su naši prostori imali u tom pokretu, prije svega kod mladih naraštaja. Sa jasnim znanjem o našoj slavnoj prošlosti, treba da budemo okrenuti budućnosti i da se borimo za bolji život svakog građanina, za bolju prosvjetu, kulturu, zdravstvo, privredu”, smatra prvi čovjek SUBNOR-a.
Očigledno je da postoje i struje koje rade na osporavanju tog nasljeđa i suprotstavljanje takvim strujama jedino može biti: veći naglasak na obrazovanje, veća zaštita lokalnog antifašističkog nasljeđa, posjete mjestima stradanja, odnosno sjećanja, predavanje sa posjetama muzejima...”, poručuje Radojica Radojević
Desničari usavršili narativ o “našim i njihovim”
Istoričar Adnan Prekić primjećuje da su vrijednosti antifašizma već decenijama pod snažnim pritiskom desničarskih ideologija, koje sve otvorenije i agresivnije zastupaju nacionalističke i šovinističke ideje.
Mladi u Crnoj Gori, pojasnio je, mnogo su konzervativniji nego njihovi roditelji i na to ukazuje niz istraživanja.
“Mladi to ne prepoznaju, jer su desničarske i klerikalne strukture usavršile modele komunikacije, kroz simplifikovan narativ o “našim i njihovim”, čime su kompleksne istorijske procese sveli na uproštene crno-bijele predstave, lišene istorijskog konteksta. Zato danas mladi u Crnoj Gori i pored obilja istorijskih dokaza, koji su im dostupni na dva klika na njihovim telefonima, slave kolaboracioniste i zločince iz Drugog svjetskog rata, nesvjesni opasnosti i posljedica koje takve ideje mogu prouzrokovati. Mladi u Crnoj Gori baštine konzervativne/tradicionalne vrijednosti, ubijeđeni u dekadentnost moderne evropske civilizacije, odbacuju lične slobode u korist zamišljenog kolektiviteta i niz sličnih ideja koje su u direktnoj suprotnosti sa onim što su tradicije antifašizma”, pojašnjava Prekić.
Bonus video:
