Šamar Vujanoviću, poruka Stankoviću

Demokratska partija socijalista (DPS) i Milo Đukanović indirektno su saopštili vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću da ne treba da izda upustvo specijalnom tužiocu Milivoju Katniću kojim bi spriječio pritvaranje Nebojše Medojevića, kao što je to uradio prije dva mjeseca u slučaju Andrije Mandića i Milana Kneževića.

To se može zaključiti iz preksinoćnjeg saopštenja DPS-a objavljenog sat prije ponoći u kojem se navodi da pismo predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića upućeno Stankoviću “nema nikakve veze” sa tom partijom ili Đukanovićem.

Vujanović je ranije prekjuče od Stankovića zatražio da izda uputstvo prema kojem bi lideru PzP-a bilo dozvoljeno da se brani sa slobode, a što je prethodno zatražila cjelokupna opozicija i značajan dio civilnog sektora.

Zbog toga je u javnosti u prvi plan izbila činjenica da je Đukanović opalio javnu pljasku Vujanoviću.

DPS je saopštio da je “mimo zdravog razuma i pomisao” da bi ta partija ili Đukanović mogli da zatraže od Stankovića da izda takvo uputstvo “kad je u pitanju opskurna politička figura kao što je Nebojša Medojević”.

Zbog toga se može zaključiti da Đukanović podržava Katnića u najavi da uhapsi lidera PzP-a. Istovremeno, iz navoda da DPS “nikada nije ni komentarisao, a kamoli uticao” na odluke tužilaštva, “ni kada se radilo o funkcionerima naše partije, ni kada se radilo o odluci Tužilaštva kojom su privilegovani lideri DF-a u odnosu na druge građane Crne Gore”, može se zaključiti da u vrhu te partije smatraju da je Stanković doveo Mandića i Kneževića u privilegovan položaj time što je Katniću zabranio da traži pritvor za poslanike DF-a.

Osim toga, nije tačna tvrdnja DPS-a da nijesu komentarisali odluke državnih organa i tužilaštva. Tako je Đukanović prije dva mjeseca javno prozvao Stankovića nakon odluke o Mandiću i Kneževiću. Đukanović je tada kazao da je u odluci Stankovića da zabrani hapšenje poslanika DF-a, više bilo politike, nego prava i da je, ako je već donosio takvu odluku, “trebalo da se konsultuje sa onima koji su relevantni politički činioci ovog života”. “Mislim da u budućnosti treba povesti razgovore sa Stankovićem o razlozima koji su ga opredijelili za takvu odluku", kazao je tada Đukanović. DPS nema mehanizam da smijeni Stankovića. U amandmanu 4 na Ustav navodi se da Skupština dvotrećinskom većinom i u drugom krugu tropetinskom većinom svih poslanika “bira i razrješava” VDT. U konkretnom slučaju to bi značilo da za smjenu Stankovića mora glasati 54, odnosno najmanje 48 poslanika. DPS sa partnerima ima 42 poslanika.

Istovremeno, opozicija i civilni sektor zamjeraju Stankoviću što se ne bavi i sankcioniše one koji su dozvolili zastaru afere “Limenka”, postavljajući pitanje šta je sa slučajem “Telekom”, garancija za KAP… Đukanović je svojevrememeno opominjao i Katnića. Šef DPS-a je prije oko godinu i tri mjeseca kazao da se Specijalno tužilaštvo „malo zanijelo” u odnosu prema policiji, nakon što je Katnić uhapsio dvojicu policajaca zbog krađe dokaza, i aludirao da policija vodi protiv njega specijalni rat, kada je bio suočen sa višemjesečnim opstrukcijama u formiranju specijalnog policijskog tima.

Katnić je tada, uglavnom, istraživao ili najavljivao istrage slučajeva u koje su umiješani funkcioneri DPS-a ili osobe blisku Đukanoviću.

“Tužilaštvo i policija moraju da shvate da moraju da sarađuju. Tužilaštvo jeste pokrenulo procese koji vode ka jačanju vladavine prava, ali mora da sarađuje sa policijom. Svi moramo raditi uvijek sa sviješću da će sud o našem radu stići sada ili kroz izvjesno vrijeme”, kazao je tada Đukanović.

Ni premijer i Đukanovićev zamjenik, Duško Marković nije imun na miješanje u rad pravosuđa. Tako je ruskim komičarima u telefonskom razgovoru rekao da je optužnica protiv Kneževića i Mandića potvrđena, iako se to desilo 15 dana kasnije, dok je u nekioliko navrata u različito nijansiranim tonovima poručivao da će se tužilaštvo obračunati sa akterima tkz. državnog udara.