Iznenada i bez najave stiglo je prethodnog utorka saopštenje da je podgorički Hotel Hilton zvanično otvoren. Najluksuzniji hotel u glavnom gradu počeo je da radi bez presijecanja vrpce. O, zar se i to može! Političarima nije data šansa da u predvečerje izbora otvaranje luksuzne građevine iskoriste i predstave kao uspjeh svoje partije i svoj lični. Prisjetimo se, nije to bilo davno, kada je i kopanje rupe za hotel nekada bila svečanost. Slavna vremena.
Mogu zamisliti kako su se iznenadili oni koji su računali da će im parče svečane vrpce, na kojoj piše Hilton, ostati u ruci, pa bi ga pohranili negdje u ormaru, zajedno sa slikom, da pokazuju unucima. Možda se više njih u potaji pripremalo za taj čin krijući od partijskih drugova svoja nadanja. Već su bili kupili najnovije odijelo i više košulja i čarapa, cipele, trošak je to, da zasijaju kao novi hotel, u najmanju ruku. Pretpostavimo da je više funkcionera već napisalo dobar dio govora kojim su željeli da pozdrave otvaranje elitnog hotela u gradu. Dotakli bi se vizije, naravno drugi je nijesu imali, pogotovo njihovi oponenti. Sve su to vježbali pred ogledalom naveče u svojoj sobi, pod budnim okom supruga. Svlačili čas pantalone, čas sako, ostajali u crnim čarapama, vešu i sakou, pa u trik-majici, pantalonama i cipelama bez čarapa. Gušila ih je kravata i čvor na njoj, ne daju da riječi izlaze iz njihovih usta koja su suva kao korito Ribnice u avgustu. Supruge su im uz opore opaske popravljale govore, ali i narube na haljinama koje su takođe kupile za pomenutu priliku, i sandale, tašnu, nov parfem, rezervaciju kod frizera… I makaze nove. Izdirale se na portparole svojih muževa koji su pisali govor. Eto toliko truda je uništilo jedno saopštenje prošlog utorka, vazda je bio baksuzan dan, da je Hilton u svom tom sjaju otvoren zvanično. A, najavili su iz hotela da će se svečanost održati 30. oktobra i bilo je još toliko dana da se govor popravi, da se ubaci nešto novo, svakodnevno se mijenja situacija na terenu, ovako sve uzalud i trošak i pisanje govora i izgubljeno vrijeme, živci, nervoza u braku… Sindrom ministarki je taj koji podiže pritisak na ekspres loncu unutarpartijskih trvenja i nervoza.
Može li se vjerovati ovim Amerikancima kada nas iznenadiše otvaranjem, i misle li oni hoće li im posao ići kako treba bez presijecanja vrpce? Možda, ipak, bude presijecanja vrpce, ima li nade zaboga?! Možda lično Paris Hilton dođe na otvaranje, pa sve ne bude uzalud, ni govori ni odjeća. Šaneri skupih odijela su profitirali jedino od ove gungule.
Postavlja se pitanje ko će od Podgoričana prvi prespavati u hotelu gdje se samo noćenje plaća od 150 do 200 eura po osobi, a predsjednički apartman se izdaje za sumu koju iz menadžementa hotela neće još da saopšte javnosti.
Ima naših sugrađana koje nazvaju “ljubičastima”, koji mogu dnevno da troše do 500 eura. Nije ih mnogo, ali takvi mogu sebi da priušte sve usluge nekadašnjeg Hotela Crna Gora koji još živi u sjećanjima većine građana Podgorice, a evo je vaskrsnuo kao Hilton. Stari hotel je bio srce grada, jeste patetika, ali mnogi su uz živu muziku prvi ples otplesali u bašti hotela, poljubili se u Karađorđevom parku, popili piće na terasi, zaljubljivali se i ugovarali poslove, slavili, ženili se… Nije ni čudo što je mala bašta ispred hotela ovih dana puna, ima onih koji je još smatraju i zovu terasom Crne Gore.
Hilton je simbol bogate klijentele i društva nejednakih, zato su i cijene u njemu visoke za naš radni narod. Svakog dana prolaznici svojim očima mogu vidjeti ko su pobjednici, a ko gubitnici tranzicije kod nas. Dok prvi ispijaju kafu, sokove i pića na terasi Hiltona, samo ih bulevar dijeli od radnika KAP-a koji redovno blokiraju saobraćajnicu u gradu kako bi se izborili za otpremnine zagarantovane zakonom. Bivši radnici KAP-a tvrde da taj zakon ne poštuje Vlada. Dvije su to Podgorice i Crne Gore na pet, deset metara udaljene jedna od druge. Dok se jedni oblače u seknd hend šopu, ili nose košulje iz SFRJ, drugi na terasi promovišu najskuplje svjetske brendove odjeće i obuće.
Predložio bih menadžmentu hotela da prvi Podgoričanin u njihovom predsjedničkom apartmanu bude Šomi Roganović ili neko njemu sličan. Tim potezom bi simbolično pokazali svakom običnom stanovniku ovog grada kako Hilton nije tuđi već naš, kako je stvarni nasljednik Crne Gore. Ne vjerujem da bi takav potez odbio ekskluzivnu klijentelu koja će odsijedati u tom najluksuznijem apartmanu. Gdje će neki milijarder Arapin, Tajlanđanin, Kinez, Amer, Japanac, Rus znati da se u toj kadi kupao Šomi i protezao po predsjedničkom krevetu. Mogao bi taj tretman i da ga časti neko od “ljubičastih”. I ne samo da prenoći, već gospodin Roganović da 24 časa koristi sve usluge hotela, spa-centar, masere… sve đakonije da proba što je i predsjednicima namijenjeno. Obavezno da puši kubanske cigare i da ga usnime paparaci u društvu makar tri starlete, neka sam odabere koje su mu najmilije. Neka šmeker iz Maslina bude Hju Hefner u životu makar jedan dan. Možda bi i Hju poželio da se mijenja sa Šomijem jedan dan i jednu noć?!
Tim činom okadio bi se novi luksuzni hotel koji je bio potreban gradu, i naši političari bi zaboravili ovaj gaf da svečana vrpca nije prekinuta. Nije ovo zbog nas koji smo porasli na obalama Ribnice i Morače, već zbog svijetle budućnosti hotela koji je tu pored nas, a valjalo bi da je sa nama i da smo mi dio njega. Nek je sa srećom što je otvoren, mada ćemo uvijek znati da je tu bila - Crna Gora.
Bonus video:
