Ekonomskog diva izuzetnih mogućnosti sputali su ratovi, politika i neinventivno rukovođenje. Poslije decenija bježanja od rješenja, namjerno ili ne, Institut Igalo je došao do linije ponora. Sa ogromnim troškovima, a niskim cijenama usluga, postao je ekonomski neodrživ. Bitiše žrtvovanjem zapošljenih i zaduživanjem. Sa velikim teretima ograničenja na njegovu imovinu spreman je za stečaj. Ogroman, naročito ljudski, potencijal zahtijeva kompetentan i nadasve dobronamjeran i odgovoran odnos vlasnika ove renomirane institucije. U cilju njegovog spašavanja! Želimo li to ili se ponovo sprema nešto drugo?
U nadi da je svima dosta propadanja zajedničke imovine apelujem na nadležne institucije i pojedince da konačno krenu u smišljenu akciju spašavanja ovog izuzetnog (humanog i jedinog ekološkog) preostalog giganta nekadašnje crnogorske privrede.
Nema više vremena za tapkanje u mjestu već se mora na revolucionaran način prići problemu. Jedan od načina bio bi podjela Instituta na tri ekonomski i vlasnički nezavisna djela:
1. Vila “Galeb” (Titova vila) sa pripadajućim zemljištem,
2. II faza (Mediteranski zdravstveni centar) i Diječje odjeljenje sa pripadajućim zemljištem
3. I faza (stara zgrada i soliter) sa pripadajućim zemljištem i učiniti sljedeće:
1. Prodati vilu “Galeb”” zajedno sa izuzetno vrijednim zemljištem za što veću cijenu. Partner mora dokazati potreban ekskluzivitet u poslovanju. Zemljište oko i ispred vile treba prethodno urbanizovati uz omogućavanje ograničenje gradnje. Ostvarena sredstva uložiti u regulisanje dugova i hipoteka ostatka Instituta. Ako je moguće, isplatiti i što više dioničara Instituta.
2. Dugova osobođenu tzv. II fazu, ponuditi na upravljanje ili prodaju najeminentnijim strateškim partnerima koji se bave zdravstvenim turizmom. Ako se mora, cijenu sniziti i do 1 eura ukoliko se radi o najznačajnijem svjetskom ili evropskom operateru koji ima najbolji RevPar (prihod po raspoloživoj sobi), obezbjeđuje nova tržišta i cjelogodišnju aktivnost.
3. Tzv. I fazu rekonstruisati i obezbijediti medicinsku uslugu Fondovima zdravstva CG i regiona, sindikatima i ostalim tradicionalnim partnerima. Ukoliko za adaptaciju radi neophodnog podizanja nivoa usluga nema dovoljno sredstava ponuditi pripadajući soliter tržištu nekretnina. Tako bi se obezbijedila sredstva za podizanje njenog nivoa na barem 3+ zvjezdice radi dostojanstvenog smještaja i rehabilitacije naših i građana drugih zemalja. Bez želje da spekulišem zašto ovo, ili nešto slično, nije ranije urađeno naglašavam da bi ovim rješenjima bilo očuvano ogromno znanje, iskustvo i tradicija fizikalne medicine kao i međunarodni značaj i položaj ovog kraja, ostvaren prvenstveno zahvaljujući Institutu Igalo. Okruženje ispod vile “Galeb” i Instituta bi bilo izmijenjeno u korist visokog turizma i većih finansijskih efekata. Lokalna zajednica bi profitirala višim cijenama smještaja i usluga, tj. posjetama klijentele veće platežne moći.
Konačno, turizmom se danas bave svi. Kod nas u novije vrijeme većinom priučeni i nestručni ljudi. Zdravstvenim turizmom i rehabilitacijom bave se samo oni koji to znaju ili koji ulažu ogromna sredstva da bi to naučili. Samo neznaveni ili neki drugi sebični i pohlepni ljudi uništavaju velikom mukom stečeno znanje i ogromna ulaganja u Institut Igalo koji bi ponovo mogao postati motor razvoja ovog kraja. I biti primjer kako se to radi. Ako pripadamo svijetu civilizovanih i odgovornih ljudi?
Bonus video:
