Područje Kotora je upisano u Listu svjetske baštine UNESCO zbog izuzetnih prirodnih i kulturnih vrijednosti još 1979. godine. Vrijednosti su sadržane u jedinstvenom skladu drevnih gradova, obalnih naselja, vrijednih palata i crkava i njihovoj harmoničnoj integraciji sa kultivisanim terasastim predjelom na obodima planina koje ga okružuju.
Prihvatanjem Konvencije o Svjetskom nasljeđu, Crna Gora je preuzela međunarodnu obavezu da štiti ovo područje, koje je od međunarodnog značaja, i da u zaštiti i očuvanju njegovih vrijednosti primjenjuje i međunarodne propise.
Evidentan je izazov nekontrolisane urbanizacije od početka ovog vijeka u zaštićenom području Kotora. Monitoring misija UNESCO-a je još 2003. ukazala na otvoreni problem nekontrolisane urbanizacije i potrebu integralnog upravljanja područjem. U UNESCO-u su razumjeli limitirani kapacitet nadležnih vlasti koje nijesu u stanju da omoguće opstanak zaštićenog područja i zato su pružili neophodnu podršku procesu izgradnje kapaciteta za upravljanje. Od tada teče proces usaglašavanja i diskusija pod monitoringom UNESCO-a. Menadžment plan prirodnog i kulturno-istoriskog područja Kotora kao osnovni instrument zaštite je usvojen od strane crnogorske vlade 2011. godine. U legislativnoj ravni usvojeni su Zakon o zaštiti kulturnih dobara (2010), i Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora (2013), sa ciljem postizanja pune zaštite područja sa statusom svjetske baštine.
Očigledno je da je područje svjetske baštine Kotora ugroženo neoliberalnom ideologijom Vlade Crne Gore, kao i lokalnih vlasti u Kotoru, koje su zakonski odgovorne za upravljanje datim prostorom.
Centralna vlast je odgovorna za izradu neoliberalnog produkta, Prostornog plana posebne namjene za Obalno područje Crne Gore (PPN OP CG), koji, prema njegovom nacrtu, otvara prostor za prekomjernu izgradnju i devastaciju zaštićenog područja. Isto tako, ona je odgovorna i za opstrukciju u primjeni Menadžment plana zaštićenog područja, koji je osnovni instrument očuvanja, razvoja i zaštite navedenog prostora, ali i za nepreduzimanje poslova na njegovoj prvoj reviziji, koja je trebalo da bude okončana prije godinu i po dana.
Devastacija prostora se ciljano vrši preko intervencija na planskim dokumentima nižeg reda, na nivou nadležnosti lokalne samouprave, u nedostatku adekvatnih strateških planskih dokumenata i tako obesmišljava proces planiranja. Primjeri devastacije po ovom modelu su Kostanjica, Škaljari i Dobrota, aktuelni primjer je građevinski zahvat na Turskom rtu (Verige), a budući vjerovatno u kontakt zoni Starog Grada, od Peluzice do otvorenog bazena.
U svjetlu gore naznačenih devastacija u zaštićenom području, posebno treba podvući odgovornost Savjeta za upravljanje Područjem Kotora u implementaciji Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, kojim se uređuje zaštita, upravljanje i posebne mjere očuvanja zaštićenog područja pod zaštitom UNESCO-a. Između ostalog, Savjet ima nadležnost da vrši monitoring stanja Područja Kotora i zahtijeva od organa državne uprave, organa Opštine Kotor i javnih službi na državnom i lokalnom nivou preduzimanje mjera iz njihove nadležnosti u cilju zaštite prostora. Neodgovoran odnos vlasti i nepoštovanje zakona ogleda se u postupku formiranja Savjeta za upravljanje Područjem Kotora, s obzirom da je isti okončan sa zakašnjenjem od dvije godine u odnosu na rok utvrđen Zakonom o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora.
Od februara 2016. kada je Savjet otpočeo sa radom, ovaj organ ne preduzima bilo kakvu mjeru iz svoje nadležnosti, niti se oglašava u javnosti u vezi sa očiglednim devastacijama prostora u zaštićenom Području. On je po Zakonu projektovan kao veoma operativno tijelo koje se sastaje najmanje jednom mjesečno radeći poslove iz svoje nadležnosti. Kako Savjet sprovodi politiku šutnje, svjedoci smo da zainteresovana javnost, umjesto njega, preko društvenih mreža skreće pažnju na devastaciju zaštićenog područja Kotora.
Ako bi pojam budvanizacija podrazumijevao ciljano i sistematično narušavanje jedinstveno vrijednog područja na crnogorskoj obali sa ciljem brzog bogaćenja putem devastacije prostora i zatiranja postojećeg načina života, onda se može zaključiti da se dešava budvanizacija zaštićenog područja Kotora.
Bonus video:
