Razvlašćeni predsjednici mjesnih zajednica sa teritorije glavnog grada ovog ljeta ne idu na more, ni na planinu. Odmor za njih ne postoji. Put im je bijela, podočnjaci otekli, noćima vještičare, neformalni štabovi rade 24 časa po njihovim naseljima kako da se zadrži vlast u MZ. Tamne naočare za sunce nose navečer i danju da se ne bi vidjeli tragovi neprospavanih noći. Vampirskim životom žive. Brane se MZ, nije to slavna bitka kao Neretva, Sutjeska, iskrcavanje na Normandiju, ovo je bitka u sjenci gdje stradaju nervi, najviše. Puca se iznutra…
Nije to epopoja da pršti na sve strane, ovo je podmukla strategija čekanja da protivnik izgubi živce. Kao kad te boli zub pod plombom, a nemaš zubara u blizini i moraš da trpiš sa osmijehom na licu… To je kota u 21. vijeku koja ne smije pasti, sve može ali MZ....za srce da te ujedu. Kakva borba, bez oklopnih vozila, aviona, automata....ali puna strategije, drame...Samo da familija pretekne sav ovaj specijalni psihološki rat...
Kada se bude pisala nova istorija našeg naroda neki će nacionalni istoričar sigurno zabilježiti bitku za MZ ljeta 2016. Unučad će učiti kako su im đedovi na 40 stepeni Celzijusa žrtvovali odmor da bi sačuvali pečat, taj mač u kamenu MZ. Stratezi CIA i nekadašnjeg KGB-a, današnje GRU, dugo će izučavati ovu kompleksnu borbu za presto u podgoričkim MZ u kojoj opozicija nedozvoljenim sredstvima, mlako i neubjedljivo, juriša da ugrabi vlast.
Žene, razvlaštenih predsjednika MZ, također su neosunčane...Njihova ogovaračka pozicija po ženskim kružoocima u komšiluku je uzdrmana, nijesu više tako ohole, spustile su malo nos, pa su počele da se javljaju i komšinicama čiji su muževi iz opozicije…I djeca rezvlašćenih predsjednika MZ ove godine ne idu na festivale u Ulcinj, Nikšić ili na See dance... Ako i odu na jednu noć prate djecu čiji su očevi konkureti njihovim za presto MZ.
Do sela se ovog ljeta odlazi na obdan, i to malo vremena provedenog van grada, strijepi se šta li radi ona druga strana, da se slučajno ne domogne pečata, da ne razvale u prostorije, zabarikadiraju se, dođe CNN, brejking njuz, dževa da se digne, Amanpur da dođe....Zbog svega toga nema spavanja, nema opuštanja... Sve ovo oživljava one slike iz “Balkanskog špijuna” i Batu Stojkovića, briži se danju i noću, jer neprijatelj hoće da udari na osnov, na okupljanje građana po MZ, hoće to da kontroliše....Njihove namjere nijesu časne, to je svima jasno, osim onima koji očiju nemaju...
Najgore je kod nas što su oni strikovi u opoziciji, najčešće, ako oni nijesu, ujčevina garant jeste. Strina kad dođe, fol da traži cukar ili kafu, šara očima kao reflektor po Top Hilu. Tada samo blagi osmijeh, bez suvišnih informacija, daje joj se u ruke dupla doza kafe i šećera u odnosu na ono što je tražila, pali se usisivač, podiže se tepih, da primijeti da je njena namjera pričitana…
Zato ovi iz svijeta ne razumiju naše borbe koje su kompleksnije i teže od njihovih, nama porodica puca iznutra, od kada prihvatismo višestranačje.
Ma kakav Nušić, on je sve tjerao na šalu, ovo je mnogo ozbiljna stvar, MZ su u pitanju…
Predstavnici opozicije svakih sedam dana daju ultimatum predsjedniku Skupštine Glavnog grada Đorđu Suhihu da nabavi spiskove građana iz MUP-a kako bi se organizovali skupovi na kojima bi se birali novi predsjednici MZ.
Iz opozicije su optimistično najavljivali da bi nova rukovodstva mogli izabrati do kraja aprila…
U Odluci o mjesnim zajednicama piše da MZ ima pečat i štambilj.
“Pečat mjesne zajednice je okruglog oblika, prečnika 32 mm, sa tekstom: Glavni grad Podgorica-Mjesna zajednica (naziv mjesne zajednice) i grbom Glavnog grada u sredini.
Štambilj mjesne zajednice je pravougaonog oblika, dimenzija 30x70 mm, sa tekstom: Glavni grad Podgorica-Mjesna zajednica (naziv mjesne zajednice) i prostorom za datum i broj akta.”
Nije to pečat prijatelju moj, to je žezlo, kada kreneš niz ulicu, a komšije znaju kod koga je, drugačije te gledaju, prodavačice hljeba ti se ljepše javljaju, mlijeko i novine preko reda dobijaš...Ulični žbirevi su ti uvjek na usluzi... Nekako si duhovitiji sa tim pečatom, svakom možeš da prigovoriš, raste ti libido, osjećaš kako tvoj kraj diše…
Svjedoci pričaju da su to bile potresne i emotivne scene kada su razvlašćeni predsjednici MZ morali da vrate pečate Sekretarijatu za lokalnu samoupravu. Oni hrabriji, a ništa manje vezani za pečat, donijeli su ga lično, predavali nadležnom organu kao sablju koju su zaslužili u nekom epohalnom boju. Oni emotivniji, manje hrabriji, poslali su pečate po svojim zamjenicima, sekretarima, a priča se da je jedan od njih vratio pečat po ženi, toliko se čitava porodica vezala za njega, da je smatrao da je to i porodična stvar...A taman su planirali da sinu predaju to žezlo, da naslijedi…
Milioni se vrte na drugom mjestu, MZ su zločin iz strasti…
Opozicija je ušla u Vladu Crne Gore, ovi na vrhu vlasti su popustili, što zbog pritisaka spolja, što iznutra...Ali MZ se ne predaju tako lako, to su decenije i decenije odlučivanja na najnižem nivou ispred čije kuće će se postaviti kontejneri, dokle će se asfaltirati, kome će ulična rasvjeta bacati manje, a kome više svjetla, ispred čije kuće će biti autobuska stanica, gdje će saditi zelenilo…
Društvo, kada je doprinijelo da ovako navuče predsjednike MZ na vlast, treba da razmisli da izgradi neki centar za rehabilitaciju za odvikavanja od vlasti. Na nekom brdu da se sazida, u zelenilu, da se liječe.
I večeras još jedna vrela podgorička julska noć, ne spava se, što od brige ko će ubuduće udarati pečatom MZ , što od toga što se teško diše...
Bonus video:
