Da ne bješe jedne moje drugarice ne bih se oglasila povodom ove teme koja mi je u podsvijesti već nekoliko dana.
Pošto sam skoro odradila pripravnički dan započinjem obično uz “nesicu” i laptop, odnosno, pomenutu kafu i sajt Zavoda za zapošljavanje.
Iako dosta ljudi (donekle i ja) smatra da ta državna ustanova uglavnom egzistira “pro forme”, svi smo ipak “osuđeni” na nju. Ono “donekle i ja” napisah jer ipak odnekle i ne mislim to. Znam (čak) za jednu osobu kojoj je Zavod bio “srećne ruke”.
Nego, da pređem na to što me je navelo da stavim koje slovo u Word sastavljući ovaj isprovocirani komentar.
Prije nekoliko dana listam i listam oglase ne tražeći struku i u moru namještenih oglasa (izvinjenje nenamještenim), tj. okačenih samo da bi ispoštovali zakonsku proceduru, što iz državnog što iz privatnog sektora, nabasah na oglas jednog udruženja koje se zalaže za bolja prava radnika. Vrlo poznatog nama u Crnoj Gori. Nema potrebe da ga imenujem, al' od ova 2-3 poznata ono najpoznatije je - eto da ih častim tom titulom.
Iznenadih se što me, ispod oglasa na kom je sve uredno ispunjeno (sem onog dijela mjesečna zarada), koji je posao posrijedi, na određeno ili neodređeno vrijeme, kontakt itd, dočeka - posao ističe za jedan dan! Mogli su makar staviti 3 ili ne daj bože 7 dana, pa nek istrpe tih nekoliko stotina mjelova koji bi im stigli.
Uvjerena sam da bi ih toliko bilo, jer sajt Zavoda pokazuje da trenutno ima preko 40.000 ljudi bez posla, s tim da stopa nezaposlenosti raste praktično iz dana u dan.
I sad, postavlja se logično pitanje - zašto su i oni “pro forme”? Čija to prava zastupaju? Onih radnika što do posla dođu preko ovakvih oglasa “za jedan dan” ili onih koji na posao čekaju mjesecima, da ne kažem godinama, i koji onda s mukom dođu do svojih 250-300 eura radeći često i preko zakonskih 40 sati u toku sedmice.
Nezaposlenost raste, prava radnika nikad gora, plate da i ne pominjem, a udruženja koja se, bar u očima javnosti, bore za radničku klasu oglase se samo kad dođe neki državni praznik s pričom da će sve firme koje taj dan rade biti kažnjene.
Iste te firme, svjedoci smo svi, iznađu način da se nagode sa zakonom te na taj dan rade ko i svaki drugi. “Radnička udruženja” su tu i na početku godine da iznesu njihov “uspjeh” za prethodnu godinu.
Obilježavaju se bitni datumi kao što je Prvi maj i još bezbroj nekih za koje nikad niko ne bi čuo da novinari, u nedostatku događaja, ne odu pa isprate njihove konferencije na kojima je glavna poruka da će nastaviti da još bolje rade svoj posao.
Iako me sad sajt Zavoda asocira na ovaj namješteni oglas, a ne bi da nije posrijedi jedna od većih ironija sa kojom sam se susrela, a koju ne mogah da zadržim samo na vajber prepisci, moraću da ga posjećujem i dalje jer alternative nemam!
Tamara Cupać
(elektronskom poštom)
Bonus video:
