Ironija meteorologije je kad je umjesto pravog "proljeća" političkog prevrata, Podgorica dobila proljeće ako imamo u vidu temperaturu i vrijeme mjereno količinom neočekivanog sunca u novembru.
Bokeška ulica u Podgorici puna je stolovima na koje su naslonjeni laktovi poslovnih ljudi. U modi su karo košulje, strukirane i ništa osim mode tim lažnim japijima nije bitno. Na rate će da plaćaju cetinjskim šanerima te košulje, naočare takođe, ostaviće bakšiš dobar, glumiće hrabrost, ali zato nikad neće ništa preduzeti da na duge staze promijene stanje u društvu. Uhljebljeni laktovi iz Bokeške ulice sanjaju Hemeru jer tamo sjedi za jednim stolom Rankin mali, a za drugim stolom Ranko i Raško, odijela su im ozbiljna, a naočare "lude" tek toliko da razbijaju motoniju, njima dokazuju da nisu do kraja vlast, već da se izdaju kao opozicija. Sve ih sunce kupa u centru grada u kom je policija suzavcem svega par nedelja ranije okupala građane. Stampedo koji je uslijedio većina građana nije zaslužila, iako je meni žao što neka od konzervi suzavca nije u vr' čela strefila neke od ostrašćenih govornika, koji su svakako zaslužili da se o(ne)svijeste.
Ministar MUP-a pije kafu u centru grada, sunča se sa predsjednikom parlamenta, i to je ipak dokaz tolerancije, da ipak narod ne krivi njih, i to je dokaz da su ipak pioni i da svi znaju ko je dao zeleno svijetlo za suzavac i gaženje i gašenje mase. Zna se čiji prst pritiska najvažnija dugmad u Crnoj Gori i čija je obrva i banka Prva.
Nema za sad očekivanog proljeća, a i sunce se sprda sa nama, i ono radi za Mila, i sunce je crnogorsko.
Siguran sam da nekima još uvijek modrice nisu izblijeđele, ali zabolje za to ekipu iz Bokeške, ta ekipa prosperitetnih bankara koja drvi o procentima i kamatnim stopama uživa u mimikriji. Bitno je da se ostavi utisak stabilnosti i prosperiteta, utisak da su džepovi puni para, iako su njihov status i umijeće u poslu ravni prividu da je u Podgorici proljeće iako je sredina novembra.
Sunce se sakrije za dan, pa ga nema dugo i vjetar počisti Podgoricu, mete sve pred sobom i lišće i borove. Čini mi se da će ekipa u karo košuljicama iz Bokeške ulice postati nekad dio onih ljudi koji nakon vjetra šegaju oborena stabla i nose za ogrijev. U tome bi bili bolji nego u ekonomiji. Jedino što bi im bile potrebne malo deblje karo košulje, čvrste pamučne što ih nose kanadske drvosječe. Potrebno je da neko samo u pravo vrijeme vikne Kimbeee, a da to naravno ne bude Radunović, jer se za to pokazao totalno nekompetentan.
Bonus video:
