Ti, koji čitaš ovo, a još se dvoumiš da li da kreneš put Trga Republike, bio moj sugrađanin ili neko iz ma kog mjesta naše lijepe ali duboko nesrećne zemlje, treba da imaš na umu sljedeće.
Živimo u zemlji u kojoj je postalo poželjno biti gnjida, a ne čovjek, jer su sve ljudske osobine ponižene, a afirmisani su lopovluk, nemoral i bestiđe. Nije više problem samo jedan čovjek čije je ime i prezime sinonim za režim. Problem su oni koji su se stopili sa sistemom i braneći njega, oni brane sebe, svoje nezaslužene privilegije, poslove i pozicije jer su bez toga niko i ništa. Mi ne živimo u zabludi da naš diktator može da se promijeni, kao ni ljudi oko njega. Moramo da promijenimo sistem koji su oni izgradili. A kako ga možemo mijenjati. Upravo tako. Zajedno. Ti i ja, zajedno. Svi lideri opozicije, zajedno.
Sve partije, zajedno. Jer šta nam ostaje ako ovu stvar ne dovedemo do kraja. Partije, ko će za njih mariti. Lideri, ko će njih još sjećati. Ti i ja, ko će za nas mariti. Naša djeca, ko će za njihovu budućnost mariti. Samo na talasu naše pobjede, biće moguće izgraditi sve. Jer će ona biti zajednička, naša, crnogorska. Ali ona crnogorska koja poštuje i srpsko i muslimansko i bošnjačko i hrvatsko i albansko, jer samo demokratsko može biti crnogorsko.
Kreni, jer nije normalno da vlast u jednoj zemlji ne može da se promijeni 25 godina, a da je pri tom promijenila sve ideologije. Bili su velikosrbi i ratni huškači, pa postali veliki Crnogorci, navodni garant stabilnosti u regionu. U 25 godina organizovali su dva referenduma. Na jednom su bili za savez sa Srbijom u drugom su bili za raskid saveza. Danas se prvog referenduma stide, a na drugi se pozivaju kad god su im ugrožene pozicije. Iz oba referenduma su lično profitirali, a mi osiromašili. Krug njihovih obmana će nastaviti da se vrti ako ga mi ne zaustavimo. Ti i ja, zajedno.
Jasno je da je pitanje državnog statusa Crne Gore završeno i to je sada međunarodni fakat. Uvjeravam te, nismo mi protiv države. Mi smo protiv tekovina njihove vladavine, šverca duvana, pljačke državne imovine, ubistva novinara, inspektora, protiv korupcije, njihovih “korektnih momaka” Šarića, Keljmendija, Kalića, bratove Prve banke, i sestrine prve familije, protiv Limenke, pljačke Telekoma, KAP-a, Željezare... Nema vremena za čekanje. Ako Đukanović politički preživi, Crna Gora sigurno neće preživjeti njega.
Razmisli dobro kakva je to vlast koja šalje armiju policije da prebija mirne demonstrante, poslanike, novinare, samo što se ne miri sa tim da postoje ljudi koji prkose njenim ciljevima. Kakva je to država u kojoj policija služi kao privatna garda jednog čovjeka. Zapitaj se šta će biti i sa Tobom kad mu se nađeš na putu. Proći ćeš kao mi onoga jutra 17. oktobra kada su odredi njegove garde mučki upali pred svitanje i brutalno tukli svakog ko im se našao na putu. Pokazao nam je da je suprotno mišljenje nedopustivo. Ne smijemo pokleknuti, jer nam takva Crna Gora ne treba.
Dođi da mijenjamo ne samo sadašnju, nego i svaku buduću vlast koja ne bude radila po volji naroda. Neka te ne brine ko će doći posle. To je stvar budućnosti. Jedno je sigurno. Ko god da dođe, neće biti gori od Đukanovića. To je nemoguće. Ako i ti koji dođu posle njega ne budu dobri, neću čekati da me zovneš da ih mijenjamo. Čekaću Te ponovo na Trgu Republike i njih ćemo mijenjati zajedno.
Ovog puta broj je bitan. Masovnost je garant mirnog raspleta. Ako okreneš glavu i ostaneš kući, pomažeš im da opstanu, a ja se bez Tebe ne mogu izboriti za Tvoju slobodu.
Zato, kreni ako želiš da Crna Gora pođe naprijed. Čekam Te na Trgu, jer Crna Gora čeka na sve nas.
Bonus video:
