(Izmišljeni razgovor crnogorskog i srpskog predsjednika povodom nove krize u odnosima dvije države)
Vučić: Alo.
Đukanović: Alo. Genijalno ti je ono da brineš o ugroženosti prava na slobodu mišljenja Bećkoviću i ekipi... Ha,ha...
Vučić: Ha, ha... Jesu li se uvredili ovi tvoji dole. Decenijama, ma vekovima ih radiš na istu foru, čoveče. Baciš kosku oko crkve, Podgoričke skupštine... Svaka čast.
Đukanović: A, jesam li ti rekao. Narod pamti kao leptir. Zabranismo Irineju da dođe u „endehaziju“ pa sjutra kao da ništa nije bilo. Kažem ti, ne moraš svaki dan novu foru. Dobra je bila i ona Duškova za himnu.
Vučić: Nemoj mi Markovića hvaliti, molim te.
Đukanović: Ha, ha. Dobar je Dule, nije baš kao tvoja Ana. Ha, ha. Malo se u početku uživio u ulogu. Rekao sam ti, uvaliću ja njemu na Kongres Filipa i onog malog, Vukovića Belgijanca, tri potpredsjednika umjesto zamjenika. Da još jednom dobro razmisli o premijerskom mjestu.
Vučič: Ma uvali ti njemu bananu, kao ja Ivici. Svi su, bre, oni isti.
Đukanović: Da, da. Bananu ili cigaru. Vidi, da ne zaboravim, sad sa Mitrovićem, Vučićevićem i tom tvojom ekipom malo razradi ovo za Bećkovića, Antića... Onaj dio da moji organi u svakom konkretnom slučaju procjenjuju koja bi lica svojim djelovanjem mogla ugroziti Crnu Goru. Ono kao, naša ANB stalno prati Bećkovića... Da ti ne objašnjavam, ti si stručnjak za te stvari.
Vučić: Matiju stalno pratila mafija - Brozova, Slobina i Milova.
Đukanović: Ha, ha. Bravo, bravo, a ti si demokrata pa tvoje službe ne prate ni Bečkovića, ni Antića iako te stalno napadaju.
Vučić: A onda Voju nagovorim da te pljuje - Milo radi za CIA protiv srpske pameti.
Đukanović: Ha, ha. A što čini dobri Šešelj.
Vučić: Eee, nikad nećeš imati opoziciju kao ja.
Đukanović: Nisam ja kreten kao ti i Orban. Treba opet da mi skaču po glavi ove briselske birokrate.
Vučič: Da, da. Ti si fin u lepu za opoziciju. Zahvalio mi se Andrija za one pare.
Đukanović: Tvoj Andrej?
Vučić: Andrija Mandić za Srpsku kuću.
Đukanović: Aa, Rajo. Koliko je skupio potpisa da mi poništi odluku o Kosovu? Ha, ha... Jel’ to opet bio kod tebe?
Vučić: Jeste, jebote. Zaigraju se on, i posebno Milan, nemaju osećaj kad treba da stanu, njihovi kapiraju da je to stvarno. Kad pomenusmo Kosovo, sad ću da zovem Marića, idem večeras kod njega da kažem - Ne razumem, Haradinaja hapse Francuzi, a on šeta slobodno po Crnoj Gori, a oni bi da hapse naše intelektualce.
Đukanović: Ha, ha. Koji si ti manijak, kako ti ne dosadi stalno po medijima.
Vučić: Nećeš da priznaš da je to i tebi nedostajalo kad si se ono kobajagi povukao.
Đukanović: Pusti to... Samo nazovi na Kosovo da ne bi tripovali da se nas dvojica nešto domunđavamo mimo njih.
Vučić: Hoću, hoću. Korektni su to momci.
Đukanović: Ma znam. Stotinu puta su mi učinjeli za izbore.
Vučić: Ne bi verovao kako sam se lako dogovorio sa Tačijem o prodaji onog zemljišta oko Preševa. Kako tebi dole ide ova prodaja zemlje na moru, aerodromi i ostalo?
Đukanović: Što bi se reklo, planiranom dinamikom. Ko da je kome to interesantno u ovom ludilu. I vidi, molim te, nemoj preigravati ovo sa Bećkovićem, ova medijska mafija i soroševci već treći dan pišu kako je sve to naš dil, kako DPS radi sa DF-om, kako ti sad treba da mi vratiš Sveta kao kontramjeru. Postaje nam kontraproduktivna čitava stvar.
Vučić: Kapiram. Samo par dana. Onda ako zatreba možemo opet raditi kad bude utakmica, to mi makar nije problem sa fudbalom.
Đukanović: Izvini... Evo mi zvoni drugi telefon, neko me zove iz Dubaija, vjerovatno iz banke.
Vučić: Moram i ja provjeriti moje račune tamo kad budemo išli za Novu. Ajde, pa pozdravi mi šeike.
Đukanović: Ajde, pa se čujemo sjutra.
Bonus video:
