Hoće li astronomske cijene vezova najzad istjerati domicilno stanovništvo iz luka? Koliko dugo će kotorske domaćice još moći da idu na Markat? Hoće li država oduzeti zemlju građanima u Buljarici i na drugim mjestima, i tako potvrditi da su bili u pravu oni što su djedovinu na vrat na nos prodavali prije nego što vuk iznova izroni ispod jagnjeće kože?
Nakon konkursa za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje Miločerskog parka i prezentacije predloga uređenja Slovenske plaže, koji potpisuje višestruko kontroverzni arhitekta, razigrano Ministarstvo turizma i održivog razvoja - MORT, zaista je opravdalo akronim koji nosi i koji u prevodu znači - smrt. Potvrđuje MORT i onu znamenitu Eshilovu maksimu da se niko ne može smatrati sretnim dok ne umre. Tek kad se to desi, čovjek može vidjeti koliko je bio sretan. Tako i nama sada neopoziva konačnost omogućava da sagledamo kako su nekada sjajno poslovali Sveti Stefan, Budvanska i Ulcinjska rivijera, hoteli u Boki… Hvala MORT-u.
A kakav turizam smo razvijali posljednjih decenija slikovito prikazuje detalj o prošlogodišnjem prometu dvije reprezentativne budvanske firme. Nekadašnji turistički gigant, Budvanska rivijera, ostvarila je 14 miliona prometa, a vodeći gradski trgovinski lanac 27 miliona. Sasvim drugačiji „odnos snaga“ nego u nekom od svjetskih turističkih centara, u kojima je teško stići do velikih trgovina, a zaobići restorane i hotele.
Da se razumijemo, niko nema ništa protiv turizmu komplementarne trgovine, a posebno ne protiv preduzeća koje obezbjeđuje radna mjesta i plaća porez državi. Ovdje je riječ samo o neumoljivoj „logici brojki“, a u pitanju je samo jedan od desetine trgovinskih lanaca. To znači da Budva više nije dominantno turističko, već dominantno rezidencijalno mjesto. Uostalom, jedan od ministara MORT-a davno je zaključio da je Budva uništena i da je treba pustiti da ide do kraja.
A kraj se još ne nazire i „glad“ za izgradnjom stanova za tržište ne jenjava. I kad vam se učini da je broj neosvijetljenih prozora zimi ravan najboljoj sceni iz horor-filma, opet ima prostora za još jedan soliter i za još jedan nagrđeni resurs od nacionalnog interesa. Zato naš turizam, iako „svakog dana sve više napredujemo“, nikako ne može da „dobaci“ ni do one davno sanjane milijarde prometa, dok susjedna Hrvatska bilježi gotovo sedam i po milijardi. Zato MORT još jače upire u pogrešnom smjeru. Sve dok statistika i neumoljive brojke ne popuste.
***
A da je Eshil bio krvavo u pravu, može se osvjedočiti svaki običan građanin na ličnom primjeru. Od devedesetih pa na ovamo, svake godine po malo, građani su gubili pravo pristupa mogućnostima. Danas niko od običnih građana ne može ni zamisliti da se okupa na Svetom Stefanu, nijedno budvansko dijete ne može karolicom pecati sa rive, svuda caruju rampe i ograde.
Najnoviji primjer je budvanska gradska luka, koju je prvi zakupac tiho pretvorio u marinu. Istina, taj je zakupac uložio dosta novca u dokove i svake je godine mijenjao podvodne konope za privezišta. Cijene su bile astronomske u poređenju sa nekadašnjih tridesetak maraka za godišnji vez. Ipak, na meti su više bile jahte, a ostali su mogli plaćati u ratama, za nekoliko godina ili nikada. Kažu da su ponekad za vrijeme juga momci po cijelu noć spasavali otrgnute barke.
Međutim, da je bila u pitanju svojevrsna prethodnica istjerivanja domicilnog stanovništva, potvrdio je naredni zakupac. Nespretan naziv sad već s mora dočekuje dolaznika. Nije Budva, a nema veze ni sa Dukljom (Doclea). Etimološki značenja nema, a po izgovoru je ponajbliže prevodu Pačija (Duckley - Dukley) marina. U njoj su ronioci snimili trule konope, koje je trebalo promijeniti, iako hostese i gumenjaci treba da dočaraju svjetski nivo. Pa čak i da su astronomske cijene ostale iste, one su suštinski veće, jer je sigurnost manja. I to bez ikakve garancije za oštećenje plovila.
Onda se potegla stara priča o komunalnom redu i sivoj ekonomiji, o taksistima i komercijalnim ribarima. Ona uvijek dobro dođe kada treba zaustaviti bilo kakvu „kapilarnu“ raspodjelu novca koja vodi u džepove građana, i kad treba osigurati da novac teče jednom „venom“ u jedan (privatni) džep. Uostalom, da nadležni hoće da regulišu ovu pojavu, sve je lako riješiti sa jednim zaposlenim u luci. Međutim, bolje je sistematski izazivati haos, pa da se onda javi „spasilac“ u vidu koncesionara koje će „zapučiti“ svoj pašaluk od Zavale do Avale.
Tek kad čovjek umre, može se reći da je bio srećan. Hoće li astronomske cijene vezova najzad istjerati domicilno stanovništvo? Koliko dugo će kotorske domaćice još moći da idu na Markat? Hoće li država oduzeti zemlju građanima, u Buljarici i na drugim mjestima, i tako potvrditi da su bili u pravu oni što su djedovinu na vrat na nos prodavali prije nego što vuk iznova izroni ispod jagnjeće kože?
***
Sada je sve postalo luksuz, i gorivo i barka, i vez i pristup moru. Na narednu Strategiju održivog razvoja se čeka već treću godinu. Nikoga ne obavezuje ni Master plan ni Mediteranska strategija. I dok se građani iseljavaju, ovi koji ih vode nemaju gdje da odu, jer ih ni jedna tržišno orijentisana i na istraživanju i održivosti zasnovana firma ne bi uzela. Oni moraju ostati ovdje sa svojim vizijama „razvoja“, koje najčešće znače otimanje od usta crnogorskih građana.
A bahatost naprosto caruje. Jedan od mladića koji je nedavno nosio logo sa natpisom „Sirotinjo n…. se k….“, „velja“ se ulicama Starog grada, praćen jatom djevojaka koje teturaju na „koturnama“. Ljudi mu se sklanjaju s puta i potuljeno gunđaju.
I tako se Crna Gora pretvara u zemlju nataložene mržnje prema onima koji su za sebe pograbili sve mogućnosti i zapretanog straha građana od odmazde. A strah i mržnja narastaju i hrane jedna drugu. Na takvoj klackalici svako društvo sigurno tone u sociopatiju. Oštru kao nož i spremnu da zasiječe.
Bonus video:
