Naš premijer reče da je za crnogorske prilike gorivo luksuz , pa ga, shodno tome, treba dodatno oporezovati. To znači da je gorivo roba koja nije neophodna u svakodnevnom životu, odnosno da nam služi kao statusni simbol ili roba za dodatna uživanja.
Stremjeti ka Evropskoj uniji, a govoriti da je gorivo, odnosno automobil, luksuz , može samo neko ko je izgubio dodir sa realnošću. Automobil je danas nužna potreba, isto kao što su struja, mobilni telefon, televizija. Prevoz putnika i robe nije i ne može biti kategorija luksuza. Da ne govorim o privredi, koja zavisi od goriva. Ili premijer misli da koristimo što više gradski prevoz, za koji najaviše poskupljenje cijene karata usljed poskupljenje goriva. Možda je mislio da vozimo bicikle stazama kojih nema, možda da se vratimo konjima i magarcima, ili pješke, što je zdravo.
Kakve su nam plate, nama je luksuz i struja, telefon, meso. Zato predlažem premijeru da vrati genijalnu Lukšićevu kreaciju „euro po euro“ i da nam opet oporezuje brojila, telefonske parice, satelitske antene. Usput, neka bude ekstra porez na garderobu koja se ne prodaje na ulicama, pijacama i kineskim buticima ili nije polovna. Sve iz butika je luksuz ! Meso i mlječne prerađevine, osim parizera i tvrdog sira, treba dodatno oporezovati. Jogurt i viršla su luksuz ! Tako bi se za autoput nabralo oho-ho-ho eura.
Prosječna plata u Crnoj Gori jedva čini polovinu potrošačke (ratne) korpe, a kako u korpi nije obračunato gorivo, ono je - luksuz . Čista logika. Zahvaljujući takvoj i sličnim logikama, naš premijer nama vlada već 25 godina. Da smo mi, građani, bolji, zasluživali bismo boljeg premijera. Ovako, on je slika i prilika nas samih. Bolje od ovoga i ne zaslužujemo.
A zar nije, premijeru, luksuz potrošiti milijardu eura na 40 kilometara autoputa? Staviti omču oko vrata i nerođenim građanima već prezadužene Crne Gore. Graditi megalomanski projekat u vrijeme krize i prezaduženosti da bi se što više zadivili podanici koji vjeruju Vođi. Čisto iživljavanje! Odlika društva sa sitom vlašću i gladnim narodom, koji misli da je Vođa Bog, ili da ga je sam Gospod nama poslao. Poduhvat koji će ostati i posle premijera. Da pamtimo i posle njega da nam je to On sagradio!
U skladu sa politikom Vlade se ponaša i ministar Numanović. On, siromašak, nema za gorivo i svoje vozilo (to je luksuz ), pa u privatne svrhe koristi službeno. Ali on ide korak dalje, pa da ga ne bi kritikovala javnost zbog zloupotrebe službenog auta u privatne svrhe, on mijenja službene tablice na autu. Nečuveno! Ministar koji se služi sitnim prevarama! Štaviše, pojavljuje se nakon 15 dana mudrog ćutanja i saopštava kao da to nije uradio on, da neće komentarisati slučaj, jer je to, moliću lijepo, slučaj ispituje tužilaštvo, a on ne bi da na bilo koji način remeti rad tužilaštva. Kakvo licemjerje! Umjesto da javno saopšti je li mijenjao tablice da bi zavarao trag ili nije, on nam prodaje priču o svom odnosu prema državnim institucijama koje on duboko poštuje i u čiji rad ne sumnja.
Nažalost, ovakav vid ponašanja javnih funkcionera je postao model. Ko god dobije službeno auto koristi ga u privatne svrhe, bez pardona, o trošku države 24 sata dnevno, 365 dana u godini. U normalnim državama bi ovakav ministar, zajedno sa premijerom koji gorivo karakteriše kao luksuz i koji ga svojim ćutanjem i nečinjenjem štiti, morao podnijeti neopozivu ostavku. Kod nas oni mogu da očekuje nagradu. Premijer na sledećim izborima, a Ministar od Premijera za dovitljivost. Smislio je novi način kako da dođe do - luksuza!
Bonus video:
