U Crnoj Gori se kao jedan od argumenata za članstvo u NATO često koristi teza da će NATO biti garant poštovanju zakona i vladavini prava, posebno u oblastima organizovanog kriminala i visoke korupcije. Ova teza se nerijetko može čuti u nastupima dijela etabliranih nevladinih organizacija, medijskih komentatora i lidera opozicionih partija koji su dokazali svoju demokratsku kredibilnost u otvorenoj borbi protiv koruptivno-kriminalnih devijacija režima Mila Đukanovića. Iako ova teza na prvi pogled može da izgleda uvjerljivo, za nju je teško pronaći konkretne dokaze osim vješto osmišljene političke retorike NATO zvaničnika, lobista i propagandista.
Jer, čak i kada bismo stavili po strani to da primarni motiv postojanja NATO-a nije promocija demokratije i ljudskih prava već vojna i obavještajna kontrola nad teritorijama i resursima, ostaje pitanje unutrašnjeg funkcionisanja unutar same NATO birokratije. Nju obilježava ekstremna tajnovitost i netransparentnost, a da nije imuna ni na kriminal i korupciju u sopstvenim redovima, pokazuje i slučaj holandskog potpukovnika i obavještajca Vilema Matsera.
Naime, Matsera je policija uhapsila upravo u njegovoj kancelariji u sjedištu NATO-a u Briselu trećeg februara 2003. godine. On je u tom vremenskom periodu obavljao odgovornu dužnost specijalnog savjetnika za Istočnu i Centralnu Evropu tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Lorda Džordža Robertsona. Upućeni tvrde da se sa Robertsonom viđao svakodnevno i da je imao dostup svim povjerljivim podacima.
O Matserovom visokom ugledu unutar NATO-a svjedoči i to da se i sada njegova studija o "novom strateškom partnerstvu" sa Rusijom iz 2002. godine još uvijek može naći na zvaničnom vebsajtu NATO-a. U ovoj studiji Matser se jasno profilisao kao jedan od ideologa ubrzanog širenja NATO-a na Istok i konfrontacije sa svima koji se tome suprostavljaju. Posebno izdvajajući za osudu ponašanje frakcije (bivšeg) premijera Jevgenija Primakova, Matser je polagao nadu u to da će ruski predsjednik Vladimir Putin (tada na polovini svog prvog mandata) nastaviti Jeljcinovim stopama u povlađivanju interesima anglo-američkog političkog, ekonomskog i vojnog establišmenta. To što se ovakvim viđenjem stvari pokazao kao slab geopolitički analitičar je, na njegovu nesreću, bio najmanji od Matserovih problema.
Mnogo veći problem, naravno, bila je policijska optužnica koja ga je teretila za pranje novca u visini od dvjesta miliona dolara. Naime, prisluškivani razgovori Matsera sa italijanskim mafijaškim bosom Pietrom Fedinom (koji je takođe uhapšen) i zvaničnicima rumunskog industrijskog koncerna Tender ukazali su na njihovu namjeru da prebace ovaj novac sa depozita u jednoj banci u Kolumbiji (povezanoj sa poslovanjem Kali kartela) u banku u Rumuniji. Novac je kasnije trebalo da se koristi u kupovini rumunske nacionalne naftne kompanije. Holandski i rumunski mediji su pisali da je Matser imao sastanke i sa tadašnjim rumunskim premijerom na kojima je pominjao cifre od 2-3 milijarde dolara.
Postavlja se pitanje odakle Matseru toliko novca i čiji je on u stvari bio glasnogovornik. Ironično je da je Matser u vrijeme ovih sastanaka bio zvanično poslat od NATO-a da obučava rumunske obavještajce o standardima u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. To je, naravno, najefikasnija zaštita: onaj koji je najviše korumpiran predstavlja se kao borac protiv korupcije. Imajući u vidu ponašanje NATO zvaničnika u čitavom nizu kriza poslije pada Berlinskog zida, očito je da oni funkcionišu upravo na ovaj način: agresivno optužuju svoje protivnike za ono što rade sami.
Da je Matser imao zaštitu ”odozgo” (iz vrha NATO-a), pokazuje i njegova dalja (izuzetno kratka) zatvorenička sudbina. Naime, na suđenju koje se održalo nešto manje od godinu dana poslije njegovog hapšenja, oslobođen je od glavne optužbe za narkotrgovinu i pranje novca i osuđen samo za relativno minornu prevaru i zloupotrebu službenog položaja. Pošto je već u pritvoru odslužio veći dio propisane kazne od 14 mjeseci, odmah je pušten na slobodu. Poslije toga mu se na internetu (a možda i u stvarnom životu) gubi svaki trag.
Kao što ponekad velika oluja izbaci na plažu rijetko viđene kreature morskog dna, tako je i slučaj Vilema Matsera na trenutak razotkrio zakulisne i pažljivo skrivane djelatnosti NATO birokratije: tajne i izuzetno opasne veze između političko-vojne moći i tokova novca, droge i nafte. U isto vrijeme je pokazao i slabosti zvaničnog pravosudnog aparata da se uhvati u koštac sa onima koji krše zakone i da ih pravedno kazni. Oligarhija iz sjenke je još jedanput ponizila i pregazila sve demokratske postulate. Sa sličnim stvarima se svakodnevno suočavaju i crnogorski građani i građanke. Nije fer stoga ubjeđivati ih da će ih od domaćih korumpiranih “krupnih riba” odbraniti i spasiti još krupnije i korumpiranije, natovske.
Bonus video:
