Mi smo baš jedan smiješan narod. S nama Hrvatima uvijek je nekakva komedija. Jedan vic, na primjer, mene ne prestaje nasmijavati, premda sam ga bezbroj puta čuo. Suprotno naravi viceva, koji se mogu samo jednom ispričati, svaki se put vedro zakikoćem, zagrcnem i suze mi od veselja pođu na oči kad čujem da nekakvi proleteri, čuvari parkirališta ili škovacini, cmizdre kako su loše plaćeni. Zaboga, pa naviknite se. To je jednostavni kapitalistički zakon ponude i potražnje.
Sedam prema 500 dolara
Na svijetu živi mnogo onih koji bi umjeli obavljati posao škovacina ili čuvara parkirališta i, slijedom toga, cijena te usluge je niža.
Želite li bolju plaću, trebali biste znali raditi nešto što drugi ne znaju, vladati nekakvom specijalističkom vještinom, neurokirurgijom, trgovačkim pravom, programiranjem ili nečim sličnim, intelektualnijim, čega je na tržištu manje.
U Velikoj Britaniji, Kanadi i Sjedinjenim Državama konobari, portiri, škovacini i čuvari parkirališta poslušno obavljaju svoje jednostavne poslove za mali novac i na pamet im ne pada svoju satnicu od sedam i pol dolara mjeriti s pet stotina, koliko za jednako vrijeme dobiva korporacijski odvjetnik.
Oni krotko prihvaćaju svoj život na socijalnom dnu ili se ubijaju radeći dva ili tri posla, kratko dođu kući samo da na brzinu pojedu jeftin obrok iz mikrovalne, poljube djecu i presvuku se iz uniforme vozača u uniformu poslužitelja u lancu restorana brze hrane, a sve da bi uštedjeli za školarinu sveučilišta, stekli kakvu perspektivniju kvalifikaciju i izbavili se od bijede.
Kod nas su, međutim, vozači autobusa nepomirljivo kivni zbog visokih primanja liječnika. Zapravo, svi u autobusu između Pazara i Lovrinca, i šofer i putnici, kojiput sudjeluju u gnjevnom ogovaranju preplaćenih gadova u bijelim ogrtačima. Ogorčeno uspoređuju svoje tri tisuće u autopraonici ili fast food kiosku s dvanaest tisuća jednog predstojnika klinike. Je li to pravedno?
Naravno da nije. Dapače, ja bih rekao da je takav nerazmjer prihoda upravo odvratan. Ali, opet, prihvatite to i šutite. Taj ste kapitalistički sistem sami, u velikom postotku, oduševljeno izabrali i on će prema vama biti još gori.
Imam prijatelja koji veći dio godine živi u Americi, a koji je prije nekog vremena u Zagrebu slomio ključnu kost i morao na jednostavnu operaciju, nakon koje je uslijedilo pet dana bolničkog oporavka. Kako nije imao dopunsko zdravstveno osiguranje, sve je to morao platiti. Kad su mu na izlasku pružili račun u koverti, s velikom ga je zebnjom otvorio.
Uskoro se, međutim, široko osmjehnuo. Pet dana prvorazrednog liječenja, u ugodnoj, čistoj i klimatiziranoj sobi, pod nadzorom stručnog i ljubaznog medicinskog osoblja, stajalo ga je manje nego da je pet noći spavao na postelji na kat u domu Ferijalnog saveza.
Devetsto pedeset kuna platio je nešto što u Americi ne bi bilo manje od četiri tisuće dolara. Da nekome našem mudrijašu bolnica naplati devetsto pedeset kuna, on bi zacijelo opsovao Boga i Bogorodicu lopovskoj državi i, gotovo sigurno, za sve optužio komuniste.
Priča o ključnoj kosti
Kako znamo, komunisti su za sve krivi. Makar je, po duši govoreći, za još uvijek niske troškove zdravstvenih usluga zaslužan upravo bivši, socijalistički sistem. Kapitalizam to ne poznaje. Kapitalizam boli dupe što ste vi siromašni.
Da nemate osiguranje, u Americi s plaćom konobarice ili čuvara parkirališta ne biste sebi mogli priuštiti liječenje slomljene ključne kosti. Mogla bi vam gnjila viriti iz ramena, sve s muhama uokolo, ali bez para bi vam ravnodušni specijalizant na hitnoj eventualno dao bočicu aspirina i zavoj.
Nemojte stoga kriviti liječnike da traže mnogo više nego što vi u autopraonici zarađujete. Tu ste nepravdu sami izabrali, i psujući komuniste svaki dan potvrđujete svoj izbor, i bit će vam, ne bojte se, svaki dan sve gore.
Nerazmjer plaća visokoobrazovanih i nekvalificiranih još će rasti. Dok god na tržištu ima dovoljno nezaposlenih bijednika koji su vaš jednostavni posao spremni obavljati za manje nego što ga vi obavljate, vaše će plaće i dalje padati, a vi se, ponavljam, naviknite na to. Prihvatite da ste nitko i ništa i prestanite pričati gluposti. Naročito one o komunistima. To je naprosto više gnjusno slušati.
Slobodna Dalmacija
Bonus video:
