Izgradnja autoputa će dati samo kratkoročne efekte i to dok bude građen, plus vrijeme grejs perioda; poslije će bar za deset godina biti dodatni teg o vratu slabašne nacionalne ekonomije, a tek nakon toga će se osjetiti (spori) efekti
Davno sam čuo izreku: “Tri puta mjeri, pa onda sjeci”. Dakle, treba dobro izanalizirati, pa onda donositi odluke, posebno kada su u pitanju složeni i skupi infrastrukturni projekti. Nažalost, često puta nije tako - donose se ishitrene odluke, bez adekvatnih detaljnih analiza. Izgleda da je važnije izaći pred narod i najaviti izgradnju nekog važnog projekta, pa da poslije vrijeme “ocjenjuje” njenu ispravnost. Bilo je toga, nažalost, i u nedavnoj prošlosti, za vrijeme komunističke vlasti. Tako smo izgradili veoma krupne projekte teške industrije - crne i obojene metalurgije, zatim tekstilne industrije i drvoprerade.
Danas najveći dio njih zvrje prazni i predstavljaju spomenike jednom minulom vremenu. Što je još žalosnije, sve smo to izgradili na uštrb razvoja sela i poljoprivrede, odnosno proizvodnje hrane. Narod je masovno pohrlio u grad da se bavi industrijom, a sela su ostala raseljena i pusta. Kao rezultat takve pogrešne ekonomske politike, Crna Gora je danas srazmjerno broju stanovnika najveći uvoznik hrane u regionu, bez obzira na fantastične resurse u tom pogledu.
Ali - bilo pa prošlo. Aktuelan je možda najkrupniji infrastrukturni projekat u novije doba - izgradnja autoputa Bar-Boljari, investicija zvanično vrijedna blizu milijardu eura, a koliko će stvarno koštati vidjeće se po konačnom završetku, ako se to nekada ipak desi - daj Bože. Dobro bi bilo i to bi bio najljepši poklon Crnoj Gori u prvoj polovini XXI vijeka. Cesta bi povezala razvijeni jug sa nerazvijenim, ali veoma bogatim prirodnim resursima, sjeverom koji prosto vapi za njihovom što skorijom valorizacijom. Povezala bi i more sa planinama, urbana i ruralna područja i postala najbolji promoter dugoročnog razvoja proizvodnje hrane i turizma.
Sve je to dobro i idealno zamišljeno, sigurno da protiv toga nije niko - naprotiv. Ali, prije svega mnogo je pitanja koja traže odgovor, bez obzira na činjenicu što određene Vladine službe tvrde da je sve to izanalizirano do u detalje. Uopšte ne sumnjam da se tom poslu nije prišlo sa najvećim uvažavanjem. Ipak, postavljam pitanje: “Da li je crnogorska ekonomija sposobna da od danas, pa za narednih desetak godina isprati ovaj projekat bez većih ekonomskih potresa?” Dobro se zna na šta aludiram, ali ipak da objasnim. Naša ekonomija tek izlazi iz faze recesije, sa pretpostavljenim dosta niskim stopama rasta BDP-a u narednom periodu. Karakteriše je dosta visok stepen spoljne zaduženosti (i ako još uvijek u granicama Mastrihta), sa tendencijom daljeg pogoršanja, kao i vrlo nepovoljan bilans ekonomskih odnosa sa inostranstvom (uvoz pet puta veći od izvoza), i na kraju alarmantno nizak stepen likvidnosti. Uz to, i prilike u regionu ne idu na ruku.
Ovo su, nažalost, činjenice i trebaju godine ubrzanog razvoja za prevazilaženje situacije. Još jedno vrlo važno pitanje - da li smo poslednjih godina stvorili pretpostavke za brži razvoj realnog sektora i na taj način počeli da stvaramo uslove koji će moći da u narednom peirodu servisiraju eventualno nova vrlo visoka zaduženja, odnosno otplatu anuiteta po osnovu izgradnje? Mislim da nijesmo.
Takođe, pitanje je da li će Vlada u narednom periodu uz obezbjeđenje budžetske likvidnosti (plate, penzije, socijalna davanja, dospjeli anuiteti...) biti u stanju da sevisira i dodatne anuitete po osnovu kredita za izgradnju autoputa, a da to ne ugrozi likvidnost budžeta, odnosno da sve te obaveze zajedno ne dovedu do vrlo neprijatne situacije koja ima svoje ime - a strah me da to izgovorim. Bez obzira što ne sumnjam da će se Vlada zadužiti pod najpovoljnijim uslovima, pretpostavljam da će rokovi otplate biti povoljni, uz niže kamatne stope od pretpostavljene stope rasta DBP-a.
Činjenica je i da će za vrijeme izgradnje autoputa, kao i tokom grejs perioda, biti vrlo povoljnih efekata. Prije svega, zaposliće se ogromna domaća građevinska operativa, što će imati i direktne i indirektne efekte i po sam Budžet. Ali, završetkom grejs perioda i otpočinjanjem otplate kredita - eto dodatnog tega o vratu državi, bar za dvostruko duži period od ugovorenog roka. Kažem, dvostruki period iz razloga što će se država morati dodatno zaduživati, ovog puta u cilju refinansiranja - to je neminovnost. Kada sve to prođe, a biće teško, počeće pravo efektuiranje investicije i to dugoročno.
Dakle, da zaključim, prava je sreća imati jedan ovakav autoput, a da li je sada vrijeme za njegovu izgradnju - mislim da nije, ima prečih stvari, treba sačekati bolja vremena.
Bonus video:
