Nakon što je više stotina milionska prevara u i oko KAP-a zvanično obzanjena, otkrivena i prezentovana i kada bi zbog te prevare, u skoro svim zemljama đe ima struje, došlo do hapšenja, novih izbora, smjene vlade, nekih kadrovskih pomjeranja, izlaska na ulice - kod nas se, naravno, nije dogodilo ništa od toga. Naprotiv, dogodio se idealan redosljed događaja za defokusiranje, zamagljivanje, zaborav, te odavno epske krađe. Fokus pažnje javnosti hitno je sada pomjeren na podgrijavanje vječito profitabilnih priča o velikodržavnim projektima, dodat je materijal za pojačavanje konspiracije oko, skoro deceniju, nerazriješenog ubistva novinara, a kao šlag na tortu, dogodila se i budvanska Parada. Pritom, zna se, tradicionalna ljetnja omorina parališe ozbiljnije i šire društvene pokrete, trzaje. Idealan termin i odlični uslovi za igru…No, možda svi ovi događaji i nijesu ovako povezani i namješteni, ali, dozvolite, zar nije malo prejednostavno pomisliti da su se, eto, kao slučajno, u tom nizu, dogodili? Hm, stotinu mu stečajnih upravnika, iskreno, volio bih da je tako, ali s obzirom da nas vrijeme za nama tzv. pamćenje, uči o mehanizmima spinovanja u maloj, ošašavljenoj, poremećeneoj zajednici, ondak…dozvolite da Nam se obratim…
…počela je sezona proslava Dana Opština. Nakon oslobođenih Berana i slobodarski Plav je 26. jula obilježio svečani dan. Prisutni Predsjednik države, kao i million puta ranije, poziva na iskorišćavanje izuzetnih prirodnih resursa. Govor koji je identičan, samo se nazivi gradova mijenjaju, iz godine u godine. I iz opštine u opštinu. Stalno. Svi se u Plavu nadaju u dijasporu. Vjeruje se da bi iseljenici mogli donijeti koji euro i pomoći. Pogledajmo, na djelu, kolika je nemoć državnog aparata, a koji u liku aktuelnog Predsjednika, priznaje da nema mehanizama da, decenijama već, okoristi, uposli, prirodno bogati kraj. Smarajući kontinuitet promovisanja jedne te iste futurističke epopeje o boljitku - koji samo što nije, eosaće… resursni potencijli resursni potencijali Dokle, oca mu resursnog!? Ko sprječava razvoj i napredak Crne Gore? Ko uporno ne radi svoj posao, tj. ne koristi te resurse? Proglasite stečaj.
Koliko je među nama, mili čitaoci, onih koji se redovno, iskreno, kada se intonira crnogorska himna, naježe? A koji nikada nisu bili sjevernije od Radovča ili Rastoka? Nisu sprovedena (ada, što će nam?) dublja istraživanja o tome koliko građani Crne Gore poznaju svoju otadžbinu, ali u svakodnevnom međuljudskom saobraćaju, na sociološkim trotoarima, nerijetko ćete se sudariti sa već ostarjelima (+50, i više, čak) stereotipnim izbačajima o irvasima i stojserima. Sjeveru i jugu. Pa će vam, nedugo zatim, priznati da nikada nisu bili u polovini naših opština. Generacije se ne upoznaju valjano sa svojom zemljom, njenim specifičnostima i vrijednostima, oblikom i kontrastima ( da ne pričamo) niti u našem obrazovnom sistemu postoji kontinuirani rad kada je legitimno domoljublje u pitanje. To nepoznavanje elementarne slojevitosti jedne države i prostora, produkuje obilno neznanje idealno za rađaje stereotipnih obrazaca. Ne, nije kriza (gadura, kako nas osakati!) u pitanju. I u decenijama kada je mitologizovana SFRJ buktala nije se značajnija pažnja poklanjala istinskom upoznavanju domovine. Kratkotrajne ekskurzije sa kraja osmogodišnjeg i srednjoškolskog obrazovanja, bile su nedovoljne da bi se detaljnije upoznali sa brojnim specifičnostima sopstvene zemlje. Dakle, uokvirena kopija državnog grba u školskim učionicama, uglavnom iznad table, nedovoljan je podsjetnik o rodnoj grudi. Presmiješan. Pogotom je paradoksalan u situaciji kada je zemlja mala, kao što je ova naša. Premala, preslatka, a neistražena. Nepoznata sopstvenim građanima. Evo, ja prvi, nisam nikada bio u kanjonu Mrtvice, niti sam se ikada zadržao malo duže u cijelom pomenutom polimskom kraju. Što ćeš….
…vrijeme je ćirikavaca i njihovog upornog ritma…do kasno u noć, ljetnji posvunoć śednici. Transćirikavci. Rasgoropađujemo se, skidamo se i bukamo. Lubeničimo. Pojačavamo sopstvenost. Nasuprot zimske zakopčane, obučene ozbiljnosti. Vruće je, jadan! I svakako da bi većini bilo ugodno, evo freških informacija koje svjedoče našu izuzetnost. Ne prestajemo da briljiramo! U nimalo lakoj kategoriji, opet smo među prvima. U samom vrhu, no što! Podgorica je ovih dana najvreliji grad na evropskoj tabeli najtoplijih gradova! Na prostoru od 10 520 000 km² najvruće je kod nas. Na evropskom kontinetu, na kojem živi oko 730 000 000 ljudi, Mi, skoro 180 000 ljudi, živimo u najvrelijem glavnom gradu. Vrh!
Bonus video:
