U Bijelom Polju u crkvi svetog Nikole ima zanimljiva freska. Prije više godina mi je na nju skrenuo pažnji bjelopoljski paroh. Freska se nalazi na zapadnom zidu, iznad stalka na kome se pale svijeće, desno od ulaza u crkvu. Zato je dosta začadila, a i inače je taj dio crkve nedovoljno osvijetljen.
Osim kad ima dosta zapaljenih svijeća za žive. Za pokojnike se pale na nižoj polici, te svijetlo ne dopire do freske. A na njoj je prikazana scena iz pakla. Šta čeka nepoštene krčmare i vodeničare. Prevedeno na savremeno poimanje, kaznene mjere u slučaju nepoštovanja zakona. Božijih, a i ljudskih – ne kradi i ne varaj. Da bi se radilo po zakonu i standardima struke.
Tek, vodeničara koji uzima više od dogovorenog ujma i potkrada pomeljare, sleduje da nosi oko vrata vodenični kamen. Slikovito prikazana kaznena mjera koja ga čeka na onome svijetu. I poruka da se to što je na ovome pogrešno radio, ne isplati. Jer na ovome smo svijetu mali dio datog nam vremena. A tamo je vječnost.
Krčmara koji je na ovome svijetu sipao vodu u vino, takođe čeka prikladna kazna. Na fresci je prikazan kako neprestano pije vodu iz vinskog bureta. Ovih fresaka, davno viđenih, sjetila sam se sredinom aprila. Poslije ži vopisnih predsjedničkih izbora održanih 7. aprila 2013. godine. I svega nakon toga, brojnih dokaza zarobljenosti institucija:
Ustavnog suda, Tužilaštva, DIK-a. Marionetsko pozorište na kome se permanentno prikazuje zarobljena sudbina Crne Gore. Prvom prilikom kad odem u Bijelo Polje, provjeriću da li ima na obližnjem zidu mjesta za fresku sa savremenom temom iz Crne Gore. Jer, sjetimo se, jedan vladar (tada nije bilo predsjednika) sa prostora današnje Crne Gore, pomenut je u Danteovoj Boža nstvenoj komediji. U dijelu Pakao.
Navodno je falsifikovao srebrenjake. A da je morao, nije. Imao je svoj rudnik srebra. A možda se radilo i o nelojalnoj konkurenciji u to vrijeme, koja mu je podmetnula. Ili o tadašnjoj destruktivnoj opoziciji. Ili slobodnim medijima koji uvijek kvare sreću vlastodršcima. Ili je barem pomute. Kako god, mogao je Dante na tolikoj razdaljini da kralja sa Balkana prikaže kao grešnika. Ovdje na domaćem terenu prikazani su, eto, u tim dalekim vremenima, samo vodeničar i krčmar.
Vratimo se predlošku za fresku sa savremenom temom. Predsjednik koji je razvodnio Ustav i pomoću takvog, razvodnjenog tumačenja, ostvario kandidaturu. A onda, po principu "siguran glas" pokupio glasova koliko je trebalo. Ovdje je, nalik vodeničaru, umjesto uobičajenog ujma zahvatio znatno više. Ovoga puta je ispalo da ni uobičajeno izborno "ugrađivanje" nije pomoglo. Zahvatilo se obilato u glasanje putem pisma, u glasove onih koji primaju socijalnu pomoć, koji strepe da će ostati bez rešenja za stalni posao... sve do glasova sa onoga svijeta.
Ipak, napredovala je Crna Gora od vremena kad su se u sceni iz pakla našli samo vodeničar i krčmar. Napredovala je i demokratija. I demokratski izborni proces. Ima li boljeg primjera demokratičnosti. Sad se za alegorijsku temu kažnjavanja za zemne grijehove može kandidovati i jedan predsjednik države. Pandan krunisanoj glavi.
Ponadasmo se da možemo očekivati kaznu sada i ovdje. Teško ide, proces je to. Zato kaznu isprojektujmo u onostranost. Tamo je izvjesna. A dok dočekamo da u Crnoj Gori bude kažnjena izborna krađa, prikažimo grešnika budućiim generacijama, na stari način. Freskopisac će naslikati predsjednika - grešnika sa vrećama punim glasačkih listića koje po kazni neprestano nosi na leđima, dok mu o vratu visi Ustav u vidu kamene ploče (savremenih Deset zapovijesti).
Bonus video:
