Recept vremenskih ne-prilika za mjesec maj u Podgorici glasi: četrdeset i pet minuta žaropeka, pa petnaest minuta pljuska, i sve ukrug, danima isto. Samo oni sa istančanim sluhom za autoironiju mogu da uživaju u mirisu kad prve kapi kiše počnu da padaju na vreli asfalt. Asfalt počne da diše, isparava, to neke truje, dok drugi uživaju. Sunce puta kiša daje dugu koja se obično pojavi iz pravca Skadra, negdje iznad Taraboša, ali nam tamo više ne valja ići, makar ne grupno i organizovano.
Samo u Podgorici su vremenske neprilike istovremeno i prilike, sunce se nadjačava sa kišom i oblacima i prepiru se po više puta na dan, dok momci šetaju gradom u uskim majicama kratkih rukava, noseći preko ruke debelu zimsku jaknu, za svaki slučaj. Nikad se ne zna i ništa se ne zna. I šta to nedostaje ovom gradu da bi postigao šmek velegrada? Sigurno je da ne može da preraste u velegrad, ali da ukrade malo šmeka, to valjda može, odnosno, mogao je.
Šta to nedostaje divljem taksisti koji je okružen brojanicama i ikonama, dok sa raspalih zvučnika sluša D+ i rimovane čestitke nečijem sklapanju braka? Ranije je bar malo uživanja mogao da priušti sebi dok gleda u autobus ispred sebe. Nije želja divljeg taksiste bila da postane vozač autobusa, on je gledao u reklame kojima je oslikan autobus. Nije to bio autobus sa UDG reklamom, mladi ljudi sa „American way of smeh“ su čak donijeli promjenu gradu, ipak je kružio autobus sa nasmijanim licima okolo. Najdraži autobus divljeg taksiste bila je četvorka oslikana sa voditeljkama emisije Glamour Noire. Kad god bi se uglavio iza harmonika busa sa njihovim likom, ne bi mu smetali izduvni gasovi i to što je spor autobus, taksista bi pomno pratio voditeljke i uljepšavao sebi dan.
I bili smo velegrad bar nakratko, baš kao Sara Džesika Parker u Njujorku, njih tri su se vozile Podgoricom. Istina, relacija je druga, ali njihove poze i izazovni pogledi prevazišli su i Samantu iz serije „Seks i grad“. To je bila prava Podgorica, samo eksplicitno. Tom emisijom probijale su se barijere! Moralo je tako, neko je morao preduzeti mjere, jer „niđe više golotinje, a manje seksa, nego u našeme gradu“.
Utegnute u kožna odijela, napućenih usana, tri kožne lavice mamile su poglede građana linijom četvorka koja se kreće čarobnim putevima ovog grada. Prva stanica je na kraju Konika, pa dalje kroz dio Starog aerodroma, pa kroz Pejton i Preko Morače do Kliničkog centra, pored Delte (tu su već svoje na svome) i City kvarta (simbolično) sve do posljednje stanice u Donjoj Gorici (UDG a.k.a Univerzitet Donja Gorica). Kao da je posrijedi ikona, nikad nije bilo blata i zalijepljene prašine preko njihovih tijela, ili je možda revnosni vozač vodio računa o izgledu zaštitnih lica njegovog autobusa.
Zašto nedostaju njihova lica baš u ovom trenutku? Razvijajući elitni turizam kao jednu iz niza genijalnih ideja naših mudrih vođa, Crna Gora je privukla i nekoliko svjetskih zvijezda, vjerovatno više svojom ljepotom, nego li čašćavanjem u vidu poreskih olakšica i heliodromima na krovu hotela. Prije nekoliko godina „Bred i Anđelina“ došli su nam u goste i voditeljke Glamour Noira su učinile sve da njih dvoje nidabogjaki ne zalutaju u neku staru kafanu gdje će ih ponuditi domaćim vinom, sirom i maslinama. Hitrom akcijom i reli vožnjom su pratili glumački par i ubrzavali duž lakat krivina ka našem primorju. Uspjele su i stigle ih, a Bred Pit je odreagovao malograđanski rekavši im „You're obnoxiuos“. Bilo je rasprava o značenju te riječi, ali oni koji znaju, nisu htjeli da se upuštaju u tumačenje, nije bilo potrebe.
Ovih dana posjetio nas je Pirs Brosnan, nekadašnji James Bond. Naš čovjek iz više razloga! Prvi razlog je glasina da je Fleming pisao James Bonda po iskustvima agenta jugoslovenske tajne službe, neki čak pominju i Ratka Draževića, direktora Avala filma za kojeg se pričalo da je ubio hiljadu ljudi i spavao sa hiljadu žena. Drugi razlog je jedan od nastavaka o Bondu, film Casino Royale iz 2006. godine. Čak je i na dnevniku prenošena informacija kako se promoviše Crna Gora u filmu o Bondu, prikazivali su isječak na kome se vijori naša zastava. Jedni što su preskočili je tema filma, da najveći kriminalci iz cijelog svijeta dolaze u hotel na crnogorskom primorju gdje ih čeka hostesa sa riječima: „Welcome to hotel Splendid, Montenegro“. Teško će da će se ikad znati koliko je koštala ta jedna rečenica u filmu, i još veća će misterija biti ko je platio tu rečenicu. Uglavnom, tih godina poznati smo bili po „epizodnoj“ ulozi iz filma o James Bondu, iako su kadrovi većinom snimani u Češkoj, dok „naša“ policija u filmu ima na rukavima oznake srpske policije. Uglavnom, mi smo se radovali što je naša država glavni lik u filmu Casino Royale, a otvaranju hotela Splendid prisustvovao je i glavni glumac Danijel Kreg.
I zaista je šteta što nema ko da pojuri našim vijugavim putevima Pirsa Brosnana, da se opet osjeti kao James Bond. Osvanula je njegova fotografija u novinama sa vlasnicima nekog lokala ili hotela u kojem je odsjeo. Svi smo srećni, krenuo je elitni turizam!
Fali Glamour Noir, i ako ga već nema u vidu TV emisije, treba makar vratiti slike na autobusima, da vozači budu raspoloženiji dok isparava asfalt poslije kiše.
Bonus video:
