Dan pred praznik državne nezavisnosti, na Cetinju će biti održana svečana sjednica državnog parlamenta, na kojoj bi Filip Vujanović trebalo da se zakune na novo, petogodišnje predsjednikovanje Crnom Gorom. Njegovo pravo na novi mandat su iznenađujuće ispravno osporili predstavnici SDP-a. Odluka Ustavnog suda kojom je Vujanoviću priznato to pravo nije bila unutar onoga što bi se, ponavljajući tu sintagmu, moglo nazvati iznenađujućom ispravnošću. Kako god posmatrali stvari, jedno je sigurno. Ukoliko se desi da Vujanović ostane na mjestu predsjednika Crne Gore sljedećih pet godina, njegov mandat će, ukupno zbrojen, iznositi punih dvanaest godina. I to u nezavisnoj državi. Ovoj od 21. maja 2006. godine. Tih dvanaest godina vršenja uloge predsjednika Crne Gore se matematički teško mogu sabiti u Ustavom ograničeni rok od dva mandata od po pet godina. U toj igri prostih brojeva, nadmašen je i Svetozar Marović sa svojim briljantnim znanjem računanja koje je pokazao prilikom šeretskih nastupa u kampanji. Paradoks sa kojim se suočavamo je posljedica kvazilogike u kom se, umjesto Ustavom precizno određenog trajanja predsjedničkog mandata, fokusiraju vrijeme ili uslovi kandidovanja. Da ne pominjem to što je u posljednjih sedam godina (koliko je trajao prvi petogodišnji mandat Filipa Vujanovića ) Vujanović često ukazom proglašavao zakone, primao akreditivna pisma, vršio brojna pomilovanja... Koliko dobar pravnik se mora biti da bi se razumijelo da tu nešto nije u redu?
Kada je zaštita Ustava u pitanju, SDP je, uz neke medijski eksponirane pseudopatriote, bio zapeti čuvar našeg najvišeg pravnog akta. To se odnosilo i na izazivanje identitetskih strahova od opozicionih stranaka kojima se disciplinovala podrška vladajućoj koaliciji. Svako ko je pročitao Ustav naše zemlje zna da se jedino mukotrpnom serijom skupštinskih odluka sa dvotrećinskom većinom (sve uz tropetinsku potvrdu na referendumu) mogu mijenjati identitetska određenja iz Ustava. Projektovanje identiteske ugroženosti je, zapravo, klasična politička manipulacija.
U teoriji, ustavni patriotizam je pristojnije političko pozicioniranje od drugih oblika iskazivanja državne vjernosti. Ustav je akt kojim se, iznad svega, štite osnovna ljudska prava i čuvanjem tog akta čuvaju se demokratske vrijednosti i procedure u nekoj zemlji. Najprostiji test o karakteru nekog društva je upravo po tom pitanju. Demokratsko je društvo ono u kojem se sprovodi i poštuje legalna procedura.
Ako se uzme u obzir to da je Vujanovićeva pobjeda na izborima vrlo, vrlo sporna, uz sporno dobijenu kandidaturu, inauguracija na Cetinju će biti jako zanimljiv događaj. Sa sve diplomatama i uglednim građanima. Čini mi se da će, kad se sve pobroji , inaugurativna svečanost najviše ličiti na komad iz programa „nove razvojne politike“ kulture na Cetinju. Na neki opaki performans. Ili vrlo savremeni teatar apsurda. U državnoj režiji, naravno. Na Cetinju, gradu kulture.
Dakle, osim što je pod znakom pitanja ko se to zapravo zaklinje, biće pod znakom pitanja i pred kim se Vujanović zaklinje, jer još nije poznato koliko će poslanika biti u sali. Ni ugrubo. Osim toga, nije poznato ni ko će predsjedavati zasjedanjem. Ni čitati tekst zakletve. S obzirom na Vujanovićevu potrebu (prošlog puta iskazanu) da svojim riječima obogati formalni tekst zakletve, izgleda da još ne znamo ni kakav će biti konačni tekst zakletve. Znamo mjesto, vrijeme i to da je sjednica svečana. To je sve za sada.
Ti piktoreskni detalji najavljuju novo vrijeme funkcionisanja ove, sve manje i manje, normalne države. Vrijeme prosipanja, žargonski rečeno. Iako smo navikli da SDP drži oči napola zatvorene (uz neumornu ruku na grudima), da li je moguće da će u svemu ovome ipak učestvovati? Koalicioni odnosi se, u normalnim zemljama raskidaju povodom nelegalnog postupanja nekog gradonačelnika, ambasadora, ministra... Ako Filipa Vujanovića, kao kandidata koalicionog DPS-a smatraju nelegalno (tačnije, neustavno) izabranim predsjednikom Crne Gore, kako mogu dalje vršiti vlast sa DPS-om? Odnosno pod Vujanovićem kao šefom države? Trebalo li pomenuti Katonovo pravilo ili citirati Valtazara Bogišića?
Predsjednik Crne Gore, shodno Ustavu, ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, predlaže mandatara za sastav Vlade... i mnogo toga još. Šef države nije baš toliko nevažan. Kao neki službenik ili namještenik koga mogu, bez naročitog napora, opkoračiti. Ili zaobići kao „biznis barijeru“. Je li moguće da će na Cetinju 20. maja ipak biti inaugurisana osoba koja je na to mjesto došla, kako tvrde visoki predstavnici SDP-a, kršenjem Ustava? Hoće li opet zažmuriti? U ime čega sada? Evropske budućnosti Crne Gore? Pravne države? Demokratije?
Bonus video:
