Dva potpuno oprečna osjećanja u proteklih desetak dana, podstakla su me da napišem ovaj tekst.
Prvo, teška nelagoda zbog sukoba građana u Dinoši usljed neriješenog pitanja korišćenja mjesne seoske crkve kao kapele. Djelovalo je da je to međukonfesionalni sukob između Albanaca katolika i muslimana. Ipak, ubijeđena sam da je jedna ignorantska vlast, namjerno ili ne – ko će znati, zanemarivala potrebe ljudi da dostojno isprate svoje bližnje sa ovoga svijeta. Sigurna sam da se kroz valjano urbanističko rješenje, na osnovu analize sakralnih objekata, ankete građana i utvrđivanja konsenzusom standarda u opremanju urbanog prostora za vjerske namjene, može naći dobro i prihvaćeno od svih rješenje. Ljudi žele da budu uvaženi. I imaju pravo na to. A ako su uvaženi, uvažavaju i druge. Uostalom iz neuvažavanja proizilaze razne vrste nasilja. A valjda je najtragičnije nasilje nad onima kojih više nema i nad mjestima sjećanja.
Drugo, prijatno, osjećanje je vezano za učešće u traženju i nalaženju rješenja da ljudi budu jednako uvaženi građani i kad odlaze sa ovoga svijeta. Za lični mali doprinos i podršku izgradnji gasulhane u Bijelom Polju.
Kad odem u Bijelo Polje obično odsjednem kod dragih prijatelja Ide i Riza Kasumovića. U posljednje tri godine imali su bolna iskustva odlaska sa ovog svijeta dva člana porodice i dva bliska rođaka. Razgovarali smo, prilikom moje nedavne posjete, o važnosti dobro uređene i primjereno locirane kapele ili gasulhane. Tako se čuva dostojanstvo ljudi. I onih koje pratimo, i nas koji ih pratimo.
Kapela na gradskom pravoslavnom groblju u Nikoljcu napravljena je 1984. Sa kapelom za građane islamske vjeroispovijesti, gasulhanom, potrajalo je mnogo duže. Završena je 2008.
Potreba da se nađe lokacija za gasulhanu nastala je odavno. Grad se povećavao, a to nije praćeno brigom za sve potrebe koje život donosi. Odlazak ljudi sa ovog svijeta takođe je potreba života. Gradske vlasti nijesu mogle (znale, htjele?) da nađu rješenje. Čak je predloženo da se lokacija za gasulhanu odredi kroz plan izgradnje privremenih objekata, što je bilo sasvim neprimjereno.
Sredinom 2001, u razgovoru sa svojim prijateljima Kasumovićima saznala sam da se Direkcija za građevinsko zemljište B. Polje, na inicijativu više uglednih građana Bijelog Polja, obratila za mišljenje jednom uvaženom crnogorskom profesoru, arhitekti i urbanisti. Inicijativa je bila da se sagleda mogućnost izgradnje gasulhane na lokaciji na starom muslimanskom groblju u Ćukovcu. Dobili su izričito negativno mišljenje. Zasnovano na tumačenju važećeg Detaljnog urbanističkog plana. Ovo me neprijatno iznenadilo. Naime, poznavala sam Bijelo Polje kroz genezu urbanog razvoja, a i važeći GUP i DUP centralne zone. Takođe sam uvažavala starijeg kolegu, ali ne i ovakvo mišljenje o lokaciji gasulhane. Prijatelji su me pitali da li da se Direkcija za građevinsko zemljišta obrati Građevinskom fakultetu i meni za mišljenje. Naravno, rekla sam. Uskoro sam razgovarala u Podgorici sa kolegom, arh. Rifatom Alihodžićem, prof. Rizom Kasumovićem i Ferkom Hajdarpašićem, inicijatorima izgradnje gasulhane (kasnije je arh. R. Alihodžić sa arh. I. Kasumović projektovao objekat gasulhane).
Upravo zbog uznemirujućeg sukoba građana u Dinoši oko pitanja koje se može urediti ako se principijelno i stručno razmatra, potražila sam tekst iz 2001. u kojem sam dala stručnu ocjenu i podršku lokaciji gasulhane u Ćukovcu. Iznosim bitne djelove koji prikazuju metodološki okvir sa dijelom urađene analize.
"Metodološki okvir za ocjenu mogućnosti lociranja objekta gasulhane na predmetnoj lokaciji postavljen je u okviru tri grupe parametara:
a) urbanistički; b) socio - urbanološki i c) kulturološki i etički.
Bijelo Polje ima dugu tradiciju gradskog naselja. U drugoj polovini 20. v., kao i mnoga naselja u Republici i Bijelo Polje je imalo period brze urbanizacije kao posljedice industrijalizacije, razvoja saobraćajne i druge infrastrukture i brojnih demografskih i socijalnih promjena.
Brze promjene u prostoru često su bile rezultat političkih odluka, a ne stručnih procjena, što je djelovalo destruktivno na staru urbanu matricu grada. Primjer starog muslimanskog groblja u Ćukovcu je samo jedan od niza primjera djelovanja na urbanu matricu jednostrano, bez sagledavanja čitavog spleta uzajamno prožimajućih parametara.
Nije sporno da razvoj svih gradova sadrži slične probleme, kada narastajuće gradsko tkivo obuhvati, 'usisa' u sebe ili istisne na neke druge lokacije različite starije funkcije naselja.
U konkretnom slučaju, brojno starosjedilačko gradsko stanovništvo islamske vjeroispovijesti u Bijelom Polju ostalo je u periodu od petnaestak godina (1945-1960) bez tri lokacije na kojima su bila muslimanska groblja. Od tih prostora su dva i lokacijski nestala, odnosno izgrađena drugim sadržajima, a treće koje se nalazi u Ćukovcu je konzervirano na jednom dijelu ranije površine.
Važeći DUP Centralne zone ne sadrži u poželjnoj mjeri rješenja za mnoge suptilne potrebe sredine koja je nekoliko stoljeća stvarala i čuvala ravnotežu između dvije, dominantne, konfesije. Bez sumnje je da je upravo u periodu od poslednjih deset godina, od kako je donešen ovaj DUP, došlo do ogromnih promjena u društvu. Bilo da su to poželjne promjene u smislu porasta svjesnosti ljudi, tolerancije, solidarnosti, nadilaženja kulturnih, vjerskih i drugih predrasuda, ili nepoželjne promjene u smislu dezorijentisanosti ljudi, siromaštva, uskogrudosti, vjerskog i nacionalnog fanatizma i dr, sve to se u znatnoj mjeri materijalizuje u prostoru.
U svim brojnim i isprepletanim procesima koji čine kontekst za urbani razvoj važe univerzalna pravila kao i za ljudska bića. Sve što je javno iskazano, objašnjeno i podložno provjeri i podršci zajednice daće dobar rezultat. Suprotno tome daće loš rezultat u materijalizaciji prostora. I dobar i loš rezultat imaju dugotrajno dejstvo na više generacija, o čemu i kao pojedinci i kao zajednica imamo bolna iskustva iz protekle decenije.
U kontekstu razmatrane lokacije važno je imati u vidu da građani bilo pravoslavne ili islamske vjeroispovijesti koji su starosjedioci u Bijelom Polju često nijesu mogli ni na koji način da izraze svoje stavove u vezi sa objektima potrebnim za svakodnevni život vjernika. Bez sumnje da je, u novije vrijeme, pojačana aktivnost na izgradnji objekata za vjerske potrebe prouzrokovana potiskivanjem tih potreba u prethodnom periodu. Međutim, to je realnost koju takođe treba odgovarajuće razmatrati i obezbjeđivati da se kroz urbanističke planove nađu dobra rješenja koja će doprinositi povećanju kvaliteta života čitave zajednice, bez osjećaja uskraćenosti ili zapostavljenosti jedne nasuprot povlašćenosti druge konfesije."
Bonus video:
