Početkom maja prošle godine objavljen je izuzetno zanimljiv tekst Sjever na jugu, autora dr Branislava Radulovića. (Vijesti, 5.maj 2012, Forum, str.18). "U cilju dalje afirmacije regionalne saradnje na Balkanu kao primjer navodi se 'nordijski model' koji su uspostavile Danska, Finska, Island, Norveška i Švedska, kao i tri autonomne oblasti: Farska ostrva i Grenland (oblasti u okviru Danske) i Alandska ostrva (oblast u okviru Finske)", navodi autor teksta, pozivajući se na studiju The Balkan Trust for Democracy.
Regionalnoj međudržavnoj saradnji neminovno prethodi praksa regionalnog razvoja unutar nacionalnih teritorija. Regioni u jednoj državi mogu postojati u planerskoj praksi a da nijesu nužno i administrativno – političke cjeline. Ipak, odmah se nameće pitanje i određenih administrativnih i političkih atributa regiona, upravo zbog uključivanja građana u odlučivanje o prostoru. Nordijski model o kome govori dr B. Radulović, veoma je inspirativan, primjenljiv, a i sličan oblicima saradnje koja je postojala među nekadašnjim federalnim jedinicama SFRJ, u raznim oblastima. Podsjetimo se da su neki oblici saradnje preživjeli (tačnije rečeno reanimirani) nakon tragičnog raspada zajedničke nam države. Recimo, nekadašnje Sandžačke sportske igre, kasnije preimenovane u dva navrata, postoje i danas kao MOSI. U oblasti privredne saradnje, posebno korišćenja hidropotencijala, očigledna je potreba i neminovnost saradnje Crne Gore sa susjednim državama.
"Navedeni primjer nordijske saradnje mogao bi biti dobar putokaz za države bivše Jugoslavije. Uspostavom ovakvog ili sličnog oblika saradnje one ne bi povrijedile svoju stečenu suverenost, a vidno bi unaprijedile kvalitet života građana, posebno onih koji su po prirodi profesije ili porijekla upućeni na dva državna entiteta", ukazuje u pomenutom tekstu dr B. Radulović. Crna Gora je u tom smislu mogla da prednjači, nažalost nije do sada.
Imam zanimljiv primjer neprihvaćane inicijative da se upravo kroz kroz koncept zajedničkog planiranja i korišćenja traži rješenje za Prevlaku. Ponudila sam, prije petnaest godina, tekst pod naslovom Urbanološki esej za srećno rješenje Prevlake, g. Milanu Roćenu, tadašnjem savjetniku za spoljnu politiku g. Mila Đukanovića. Razmatrala sam sa stručnog, planerskog, aspekta mogućnosti korišćenja prostora Prevlake. Na obostranu korist zainteresovanih strana. Ponudila sam originalan model. Sve je i počelo i završeno ljubaznim prijemom od strane g. Roćena i prigodnim razgovorom o ponuđenom prostornom konceptu. Kasniji pokušaj da se, barem, u novinama (Vijesti, Pobjeda) objavi pomenuti urbanološki esej, bio je bez rezultata. Obrazloženja su bila neobična, što sada i nije bitno. Bitno je ćutanje javnosti o temi koja je važna za Crnu Goru. Međutim, još bitnije je da se javno razmatra, bez ostrašćenosti - ipak je u pitanju granica, tj. teritorija – kako naći rješenje da svima bude dobro. Vjerujem da takvi modeli postoje, a ovaj urbanološki esej je bio prilog tomne. Srećnom rješenju Prevlake.
Regionalno prostorno planiranje i u okviru nacionalne teritorije i regionalni planovi koji obuhvataju prostor sa obje strane državnih granica, u EU su već nekoliko decenija podrazumijevajući model prostornog razvoja. U tekućoj planerskoj praksi suočeni smo sa urgentnošću razvoja koncepta regionalnog planiranja. Tačnije je reći njegovog vraćanja u centar planerskih odluka. Crna Gora ima izvanredne mogućnosti da preko regionalnih prostornih planova otvori najbolji put ka Evropi. Recimo, regionalni plan Polimlja otvara perspektive razvoju tog dijela Crne Gore koji je već dvije decenije u procesu svekolike privredne i prostorne destrukcije. A slično je i u dijelu Polimlja na teritoriji Srbije. U važećem Prostornom planu Crne Gore date su smjernice za ravnomjerni regionalni razvoj. Ali, zakve su smjernice postojale i u (mnogo kvalitetnijem) prethodnom PPRCG iz 1984. godine. Doduše, tih su godina krenuli ozbiljni razvojni programi sa sjeverni region. A onda je, od početka devedesetih, ostala samo prigodna fraza o ravnomjernom regionalnom razvoju. Sa neprimjereno malo pozitivnih, a nedopustivo mnogo negativnih primjera odnosa vlasti prema sjevernom regionu.
Povezivanje po osnovu prirodnih, ekonomskih i kulturnih karakteristika regiona je evropska praksa. Ovaj model sve je manje zavisan od unutrašnjih administrativnih podjela ili državnih granica. Nadilaze se ograničenja koja nameću granice. Prostor se integriše na osnovu zajedničkih prostornih planova i različitih razvojnih projekata.
U Crnoj Gori postoje dvije poslovice koje sažeto saopštavaju važnost povezivanja i zajedničkog rada i pregnuća. U zemlji i narodu gdje je oduvijek bilo više oskudice i svakojake muke nego blagostanja, znalo se: Teško samu, i na vaganu.
Ili: Teža je inokoština no nemaština.
Na početku teksta pomenut je "nordijski model" kao dokazan, a primjeren za saradnju na Balkanu. Po mnogo čemu, Crna Gora je pogodna da inicira okruženju takave modele saradnje i sopstvene perspektive.
Bonus video:
