Već je vidljivo da neoliberalni kapitalizam produkuje najopasniji oblik fašizma. Pri pojavi, čak i blažih oblika fašizma, uvijek je neko (kroz istoriju) postajao žrtvom. U ranijim oblicima fašizma žrtvom se postajalo od tuđe, a u ovom neoliberalnom, jednako se strada i od tuđe, ali i od sopstvene ruke. U svakom obliku fašizma prateće pojave su iste – kompleksi o veličini nacije, države i religije. I, po pravilu, sve troje postaju žrtvom, ali onom geopolitičkom. Gdje je, u tom kontekstu, naš region?
Istorijski posmatrano, Srbi su pokazali da su veliki narod. Uspjeli su se oduprijeti sili i pritiscima i carizma i fašizma i očuvati svoj identitet. Ali, svijest o nacionalnoj veličini Srbe je permanentno gurala u politiku građenja „velike“ države. Antifašizam, kao vrijedno srpsko nasljedstvo, uglavnom je protjeran. A istorija, kao dobra učiteljica života, ukazuje da je svaki narod, pa makar bio i veliki, uz neotpornost na fašizam, kad god je pokušao napraviti „veliku“ državu ostao i bez one manje. Zbog „viših“ političkih ciljeva (onih velikodržavnih) Srbija je decenijama bila previše tolerantna prema ordiniranju crnogorske mafije na njenoj teritoriji. Uočljivo je da se Srbi, uglavnom, nalaze u kompleksu velike nacije, male države i ugrožene vjere. Srbija će, ubijeđen sam, uskoro ući u realnu državnu politiku i postati regionalni faktor stabilnosti.
I Hrvati, istorijski gledano, imaju sličnu sudbinu. Po svim parametrima mogu se nazvati velikim narodom. Ali, zbog osjećaja religijske ugroženosti nekih njihovih susjeda, mnogi Hrvati ne uspijevaju prikriti svoju religijsku aroganciju. Svaki pokušaj Hrvata da naprave „veliku“ državu, ugrozio je i onu postojeću.
Albanci su narod koji, istorijski gledano, zaslužuje divljenje. Strpljivo, sa velikom mukom i malom bukom, očuvali su svoje postojanje i svoj identitet. Ali, uz svijest o svojoj nacionalnoj veličini, potajno je tinjala politička želja za „velikom“ državom. Samosvijest o velikim religijama, kojima Albanci pripadaju, dodatno ih može uvesti u rizik pohoda na nešto „veliko“. Organizovani kriminal i korupcija i lobiranje su kancer neoliberalnog kapitalizma. A prostor, na kojem Albanci većinski žive, upravo je time kontaminiran. Rijetka su obilježja antifašizmu tamo gdje Albanci većinski žive. Na Kosovu bi se mogao desiti evropski „Izrael“ i evropska „Palestina“. Nekome bi to itekako odgovaralo, a EU toga nije dovoljno svjesna. Težnja za nečim „velikim“ Albance može uvesti u zonu geopolitičke žrtve.
Istorijski gledano, Makedonci su vodili divovsku borbu za svoj opstanak. Svijest o njihovoj ugroženosti od strane neke druge države, držala ih je u nekoj vrsti zavisnosti od drugih. Trajanje druge Jugoslavije je jedini period relaksiranog makedonskog trajanja. Borba oko imena, koju Makedonija danas vodi, tipična je geopolitička igra. Iako je Grčka članica EU i NATO, njen pravoslavni fundamentalizam je još snažan. Baš kao kod nekih pravoslavnih država, mnogo jačih i veoma zainteresovanih za balkanske prostore. Podizanje spomenika svojoj praistoriji širom Makedonije, a koji se dižu „do nebesa“, ukazuje na komplekse „malih“ u redovima vladajuće elite. Takvi kompleksi redovno proizvode eksces prznice. Ti ekscesi se veoma vješto mogu iskoristiti kao geopolitička zamka.
BiH je prezasićena svim vrstama kompleksa: velikih i malih nacija, velikih i malih država, te velikih i malih religija. Sve do 1991. godine Jugoslavija je bila jedini okvir mira i spokoja u istorijskom trajanju BiH. U svim drugim periodima BiH je služila za „namirivanje“ nečijeg kompleksa „veličine“. Antifašizam, kao naslijeđeno blago, uglavnom je zaboravljen.
Malo koji narod, kao Crnogorci, se može podičiti svojim slobodarskim identitetom. „Svoj na svome“, vjekovna je konstanta crnogorske samobitnosti. Posljednje dvije decenije, ta samobitnost je naopako izvrnuta. Decenijski nesmjenljiva vlast duboko je ogrezla u sve devijantnosti novog vremena. Teške posljedice počinjenih ratnih zločina bez poznatih počinilaca, desetine ubistava bez poznatih počinilaca, šverc kao državni projekt bez poznatih izvršilaca, organozovani kriminal i korupcija bez poznatih izvršilaca, te raširena regionalna mafijaška hobotnica, koja redovno ima vezu sa Crnom Gorom ili Crnogorcima, ozbiljno prijete temeljima crnogorskog nacionalnog bića. Aktuelna vlast sve to vješto pokriva pričom o Crnoj Gori, kao o svjetskom čudu demokratije i prosperiteta. Čitav svijet zajedno ne koristi pojam „lider u regionu“, kao što ga rabi aktuelna vlast. Reklo bi se „mala zemlja, a zemlja velikih čuda“. Kompleks vlasti o svojoj sopstvenoj veličini postao je pokazatelj stanja duha kod dijela građana. Dok većina, u isto vrijeme, svakojako pati. Radi se o sirovom opstanku na vlasti. Neoliberalna fašizacija zabrinjavajuće ugrožava crnogorsko društvo.
Malo koji narod na planeti je osjetio muke različitih pritisaka i opasnost od fašizma, kao što su osjetili Slovenci. Uspjeli su opstati i sačuvati svoj nacionalni, državni i vjerski identitet. U čemu je formula? Formula je u činjenici da Slovenci (u svojoj istoriji) nikada nijesu patili niti od onih viših niti od onih nižih kompleksa, koji inače produkuju svijest o velikoj ili maloj državi, naciji ili religiji. Siguran sam da će Slovenci prvi dići glas protiv novofašizma kojeg je produkovao neoliberalni kapitalizam. Slovenija i Slovenci su najpouzdaniji svjedoci koji su iznutra doživjeli sve vrijednosti i sve slabosti bivše Jugoslavije i sadašnje EU. Oni nikada neće dozvoliti da budu geopolitička žrtva. Visok stepen neofašizma, koji se sada nadnio nad Slovenijom, i „kumstvo“ nekih krugova sa crnogorskim režimskim klanom, građani Slovenije će znati savladati. Ubijeđen sam da će oni biti pokretači reformisanja društvenih sistema, kako zemalja EU, tako i ex-Yu prostora.
Očigledno je da neoliberalni kapitalizam produkuje opštu fašizaciju na planeti. A svaka fašizacija sa sobom nosi velike žrtve. Posebno one geopolitičke. Kako umanjiti štete i kako otvoriti vrata sigurnijoj budućnosti? Nemam dilemu da je Yugo regija u EU najveći politički projekat XXI vijeka na evropskom prostoru. Usuđujem se tvrditi da je taj projekat najveća garancija, ne samo za održanje EU, nego i za njenu opštu društvenu reformu u kojoj će neoliberalni kapitalizam biti protjeran sa evropskog prostora. U taj projekat će biti ugrađene sve najbolje vrijednosti EU i SFRJ, kao što su: antifašizam, poštovanje različitosti, te socijalna pravda za sve. Neće biti niti „velikih država“, niti „velikih nacija“, niti „velikih religija“. Ali, zato će ČOVJEK BITI VELIKI! U protivnom, velika je opasnost da prostor Zapadnog Balkana postane dugoročna geopolitička žrtva, koja bi se pretvorila u razornu minu evropskog kontinenta. Približava se dan kada će, u civilizovanim i demokratskim društvima, sazreti spoznaja da je razbijanje SFRJ bio društveni, pa čak i civilizacijski, zločin. Došlo je vrijeme za velike odluke.
Bonus video:
