Sticajem okolnosti, u novom sazivu Skupštine Crne Gore sam najstarija među izabranim poslanicama i poslanicima. Po Poslovniku, do izbora novog predsjednika Skupštinom predsjedava najstariji poslanik. Tako je moja prva obaveza, kao članice Parlamenta, bila predsjedavanje konstitutivnom sjednicom. Obaveza i čast.
Smatrala sam da treba, u tih približno sat vremena predsjedavanja, da dam, makar simbolički, doprinos koji je zasnovan na na načelima oko kojih je formirana koalicija Demokratski front, na čijoj sam listi izabrana. Ova koalicija, po mome i mišljenju mnogih, donosi jedan novi koncept. Okupljajući parlamentarne i neparlamentarne stranke, grupu građana, kao i pojedinačne nestranačke ličnosti podržava građansko povezivanje i pomirenje. Podržavajući taj koncept koalicije, prihvatila sam ponuđeno mi članstvo u Savjetu Demokratskog fronta. Nakon formiranja Savjeta nastao je i Građanski klub, novi oblik nestranačkog angažovanja i povezivanja, čija sam takođe članica. Mislim da je Građanski klub nova narastajuća snaga Demokratskog fronta. Geslo Demokratskog fronta: Crna Gora svih nas, nije smišljeno radi predizborne kampanje. To geslo odražava koncept Demokratskog fronta.
Prije konstitutivne sjednice, zamolila sam da razgovaram sa gospodinom Rankom Krivokapićem, predsjednikom Skupštine starog saziva, a sada ponovo izabranog i u ovom sazivu. Razgovor je zakazan za 6. 11. u 11 sati i 30 minuta. Na početku razgovora, rekla sam da sam došla da nešto predložim i da zamolim da prihvati. Predložila sam da se državna himna izvede samo instrumentalno. Prvo, ta forma je prihvatljiva i za onaj dio parlamentarne opozicije koji ima prigovor savjesti na dvije poslednje strofe himne. Saopštila sam mu da i lično imam prigovor savjesti na taj dio himne, jer se dovodi u vezu (bilo preko autorstva, ili na drugi način) sa ličnošću koja je tokom II svjetskog rata imala blisku saradnju sa ustašama i A. Pavelićem lično. Ova okolnost, naime vrijeđa moja antifašistička osjećanja i antifašističku tradiciju moje porodice, što je slučaj i sa velikim brojem građana Crne Gore. G. Krivokapić me je nakon toga, za trenutak neprimjereno podigavši ton, upozorio da ja vrijeđam i dovodim u pitanje njegova antifašistička osjećanja. On prvi ne bi dozvolio da himna bude dovođena u vezu sa ideologijom fašizma. Rekao je da te stihove nije napisao Sekula Drljević. Objasnio je da je to velikosrpska propaganda.
Ako ikada dođem do saznanja da je ova tvrdnja gospodina Krivokapića tačna, tj. da se tekst dvije poslednje strofe himne, bilo preko autorstva ili drugačije, ne mogu dovesti u vezu sa S. Drljevićem, izviniću mu se lično i javno, rekla sam. Do tada ostajem pri svom mišljenju. Ukazala sam zatim i na okolnost da se u tekstu druge strofe himne usvojene 2006, dakle na početku trećeg milenijuma, pominju samo sinovi. A više od polovine tih sinova su kćeri. Ili se možda žene uopšte ne računaju? U vezi sa takvom porukom himne imam prigovor savjesti. Gospodin Krivokapić je prokomentarisao da su mnoge himne anahrone, da veliki broj Francuza ukazuje na neprihvatljivost militantnih riječi Marseljeze. Primijetila sam da postoji razlika od dva vijeka između nastanka Marseljeze i usvajanja sadašnje himne Crne Gore. Gospopdin Krivokapić je rekao da, iako nije predviđeno Poslovnikom, izvođenje himne na konstitutivnoj sjednici je tradicija (dva puta horski izvedena himna u Skupštini 2006. i 2009.) i da je on predvidio da tako bude i sada. Ali, saopštio je da imam izbor: da ne predsjedavam konstitutivnom sjednicom ili da ne dozvolim izvođenje himne.
Rekla sam mu da neću učiniti ništa od toga što mi predlaže. Iako imam prigovor savjesti na sadržaj tri strofe himne, ne želim da ni jednim gestom povređujem osjećanja ljudi koji ne misle kao ja. Predsjedavaću sjednicom, dozvoliću izvođenje himne, iako nije po Poslovniku, neću spriječiti nastavljanje lijepe nove prakse da konstitutivna sjednica počne himnom. Doduše, mislim da svečanost ne bi umanjilo to da se himna izvodi instrumentalno, što bi bilo za sve prihvatljivo.
Na kraju razgovora obavijestila sam gospodina Krivokapića da ću o svojoj inicijativi i obavljenom razgovoru obavijestiti Skupštinu. To sam i učinila i tri minuta izlaganja, nakon što smo saslušali himnu i nastavili radni dio sjednice. Krivokapić je bio, ili mi se tako učinilo, iznenađen i ljut zbog tog mog saopštenja. Veoma žalim što je montaža tog dijela materijala data na TV “Vijesti” u vijestima u pola sedam 6.11.2012, sasvim nejasno prikazala događaj. Namjerno ili slučajno, ne znam.
Kasnije saopštenje gospodina Krivokapića da se u prvoj strofi državne himne odaje najveća počast ženi kao majci, potvrđuje našu bolnu stvarnost. Potpuno izostavljanje rodno senzitivnog principa počev od jezika, pa dalje. Gospodin Krivokapić je, naime, poručio ženama Crne Gore: poštovane ste kao majke. Izvan te uloge žena nema šta da traži!? Kontinuitet ovakvog tretiranja žene pratimo od praistorije. U modernijim vremenima, recimo u Njemačkoj tridesetih godina. Ali, ovo je vrijeme kada se građanska Crna Gora, mukotrpno, okuplja i nastoji da bude Crna Gora svih nas.
Bonus video:
