Ukoliko DPS/SDP napravi Vladu sa manjinskim strankama, evropsko napredovanje Crne Gore će ući u fazu mrcvarenja i iznuda.
Dinamika reformi, u tom slučaju, isključivo će zavisiti od spremnosti Zapada da pritiska, i da tim pritiscima povremeno iznudi kakve-takve “mjerljive rezultate”. I baš kao što je evropsko napredovanje Srbije zapalo u kosovski ćor-sokak, tako će i naša evropska agenda zaglaviti u kriminalno-koruptivnom budžaku. Jer baš kao što je Kosovo duša Srbije, tako su korupcija i organizovani kriminal duša ovog DPS-a. Prosto - korupcija i mafija su Kosovo ovoga režima.
Bilo je očekivano, u zemlji koja počinje pregovore o članstvu, da baš evropska agenda dominira predizbornom kampanjom. Konačno – bira se Vlada kojoj će pridruživanje biti glavni posao. Demokratski front je evropsku agendu pokušao da nametne Programom 595 i stalnim pozivanjem na dijalog o sadašnjosti i budućnosti. Bježeći od takvog “suočavanja sa sadašnjošću i budućnošću”, režim je nametnuo identitetske teme i lažne interpretacije nedavne istorije, pozivajući DF da se “suoči sa prošlošću”. I nažalost, uspjeli su da na mjesto evropske teme suočavanje režima sa pljačkom, korupcijom i mafijom, u središte kampanje postave temu suočavanja opozicije sa simbolima i sa režimskom interpretacijom prošlosti. Ova režimska zamjena tema (prošlost umjesto budućnosti) je uspjela jer je bila većinski podržana od strane učesnika izborne trke, a DF je ostao usamljen u pokušaju da vodi dijalog o evropskoj agendi – o suzbijanju korupcije, o promjeni ekonomskom modela baziranog na zaduživanju, na potrošnji i uslugama, o borbi protiv organizovanog kriminala.
Zato se može konstatovati da je ova kampanja pokazala odsustvo reformskog interesa kod većine aktera, i to ne samo aktera iz reda vlasti (što je bilo očekivano), već i iz dobrog dijela opozicije. Naime, pokazala se da neki opozicionari vjeruju da se i bez strukturnih reformi i bez suzbijanja korupcije i kriminala – ipak može popraviti stanje njihove biračke populacije. Kao što se pokazalo i to da neki drugi bježe od reformskih tema u bljutavu patriotsku demagogiju – prosto zato što o tim reformama oni znaju malo ili gotovo ništa!
Ćutanje o svim pitanjima iz evropske agende, a posebno o evropskoj temi br.1 - borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije - preduslov je za one koji se nude DPS-u, i to su lideri manjinskih partija dobro shvatili. Zato smo posljednjih dana suočeni sa pravom inflacijom iskaza njihove snishodljivosti prema režimu i selektivnog pamćenja nedavne istorije. Šta reći o izjavama poput one da zbog Dubrovnika i ratnih 90-ih neće sa DF-om (Mandićem) nego će izabrati Marovićevu koaliciju! Ne manje licemjerna je i ona druga - da zbog Srebrnice, Bukovice i deportacije neće sa DF-om (Lekićem, Medojevićem i Kneževićem) nego će u koaliciju sa Filipom Vukovićem i Milom Đukanovićem i Filipom Vujanovićem! A tek je posebna priča to kako je - u ovom naporu bježanja od evropskih tema korupcije i kriminala - odnos prema Republici Kosovo izrastao u bezmalo kapitalni politički kriterijum! Prosto vas tjera da pomislite da će konačno imenovanje Azema Vlasija za ambasadora u CG odmah “zatvoriti” poglavlja 23 i 24 i da će istog trena duplirati potrošačku korpu u Plavu, Rožajama, Tuzima i Ulcinju!
Pojedinačno nejake i međusobno surevnjive, manjinske stranke u rukama imaju samo jedan stvarni adut – odluku sa kime će formirati Vladu, kada su u situaciji da od njih to zavisi. Nakon toga, one po pravilu nemaju snage da uslove većeg partnera, ili da preusmjere koaliciju ka “mjerljivim rezultatima”. Dakle, njihov adut je jednokratan, i zove se - biranja pravog partnera!
Zar im minule 23 godine, zar im Rožaje, Ulcinj i Tuzi nijesu dovoljan dokaz da DPS nije dobar izbor?! Pa zar im veza režima sa Šarićem, Kalićem, Keljmendijem, Subotićem, zar im naša zajednička sramota da Crnu Goru u svijetu nazivaju mafijaškom državom – zar im to ne govori da je DPS najgori mogući partner od svih koji su u opticaju?!
Ako uđu u režimski zagrljaj, manjinske stranke će nastaviti da budu ono što su neke od njih bile i u prethodnom mandatu - statisti režimskog samovlašća. I zaputiće se stazom kojom su prije njih već prošli brojni DPS sateliti, koji su zato nestali sa političke scene. S tim što se odgovornost današnjih aktera ovoga puta ne ograničava samo na sudbinu sredina u kojima žive njihovi glasači, već od ove njihove odluke danas zavisi čitava Crna Gora i njena evropska budućnost.
Zašto neko bira da bude DPS-ov statista ako mu DF ili PCG istovremeno nude da igra glavnu ili vrlo važnu ulogu? Samo zato što je to lagodno i stranački ili lično profitabilno?!
Ukoliko manjine odu sa DPS/SDP-om, Crnu Goru očekuje period mrcvarenja na evropskom putu, jer je to većinski interes režimske koalicije, a nema nikakve dileme da će se novi manjinski poslanici brzo utopiti u režimsku većinu! Vjerovatno će se oni glasnije verbalno zalagati za ispunjavanje evropskih zahtjeva, ali će praktično djelovati protiv našeg evropskog cilja, jer će na kraju ipak glasati za sve DPS/SDP opstrukcije ključnih evropskih obaveza. Time će manjinske stranke postati saučesnici u procesu zaustavljanja demokratizacije i evropeizacije Crne Gore. Previsoka je to cijena za par ministarskih stolica!
Bonus video:
