Svjetski poznat dizajner Mirko Ilić, održao je na Cetinju predavanje neshvaćenim umjetnicima i govorio im o građanskim dužnostima umjetnika dizajnera. Najviše pažnje, Mirko Ilić je poklonio sve većoj pojavi simbola mržnje u svim republikama bivše Jugoslavije.
Jedna od najinteresantnijih stvari koja vezuje rad Mirka Ilića i naš prostor jeste njegova intervencija kad je uklonio orlove sa znaka srbijanskog Ministarstva kulture. Neshvatljivo mu je bilo da ptica grabljivica predstavlja kulturu.
Šta bi tek rekao za Crnu Goru i koliko bi imao intervencija, ne samo sa orlovima, već sa petokrakama koje i danas krase mnoge grbove, simbole preduzeća i zgrade. Možda petokrake ne treba ni dirati, jer je istinita izjava Nenada Čanka: „Mi ne možemo ni da okrečimo ono što su oni pod petokrakom sagradili“.
Mirko Ilić je zbog svoje angažovanosti dobijao prijetnje, najviše od onih koji se protive gej paradi i propagiraju nasilje noseći Nike Air Max patike kalifornijskog dizajnera, otvorenog homoseksualca. Isti paradoks se javlja kad ljudi sa ovih prostora, kad potomci boraca protiv fašizma propagiraju ideje zbog kojih su stradali njihovi preci.
Nakon paradoksalne pojave fašizma u Poljskoj i Rusiji, zemljama gdje je taj pokret najviše žrtava odnio, došao je izgleda red i na nas. Ilić je govorio o infiltriranju skinhedsa u navijačke redove, o povezanosti i snazi neonacističkih pokreta i njihovim simbolima. Da slični pokreti nisu mimoišli ni nas, dokaz su grafiti i simboli koje je Ilić uočio čim je krenuo sa aerodroma ka centru Podgorice.
On je upozorio studente i skrenuo im pažnju da im se „pod nos“ dešava čudo i da treba da budu svjesni da su odgovorni i oni kao umjetnici koji mogu da odgovore na pojavu tih simbola.
Većina ljudi u Crnoj Gori posmatra grafite i simbole kao da se to djeca igraju. Da kojim slučajem fudbalski klub “Budućnost” dočekuje češće klubove iz regiona, vjerovatno bi vidjeli na stadionu i oko njega proizvode svih znakova i organizacija.
Upravo te grupacije banalnih imena, povampirenih simbola u svojim redovima imaju nezadovoljne jake momke koji su spremni na sve ne bi li se popeli na njihovu društvenu ljestvicu. Mozak im obično ne smeta u tome.
Od filma American History X, pa do filma Šišanje Stevana Filipovića, samo se nižu primjeri koliko je malo potrebno da dječja igra preraste u opasnu organizaciju koju često znaju da preuzmu moćnici i upravljaju njome.
Takvi filmovi skreću pažnju da država mora reagovati jer je posrijedi udruživanje na nivou mržnje, što dalje vodi u rasizam, diskriminaciju i sve oblike huliganstva koje se brzo širi.
U Podgorici možete naići na zgrade na kojima je ispisano jedno do drugog: Zagorič Gheto, pa odmah pored toga Zagorič Getto, dok je ovo prvo precrtano. Većina smatra da to neće dugo i daleko, jer je čak iz dva pokušaja pogrešno napisano.
Međutim, sjeme je posijano u glavama mladih, nezadovoljnih i ne pretjerano inteligentnih. Možda kad porastu ožive sjećanja na svoje heroje koji su bitisali često u Spužu pa napišu pravilo GHETTO i povežu se sa još nekim istomišljenicima.
Oni brzo rastu. Čini mi se da je o tome govorio Mirko Ilić na Cetinju, a pitanje je koliko su naši umjetnici smjeli i angažovani da bi se uhvatili u koštac sa tako osjetljivom temom. „Ko će sad o tome radit'?“
Bonus video:
