Četrdeset godina je od kada sam u Crnoj Gori, a dojmovi su skoro nepromijenjeni. Puno ljudske dobrote i puno ljudskog pokvarenluka. Atipična je toplina crnogorske dobrote. A u životu, a posebno u analitici, oboje su inspirativni. Ono prvo da se čovjek za njega bori jer dušu nadahnjuje, a ono drugo da se protiv njega bori jer dušu truje. Iako su i jedno i drugo dio ljudskih svojstava, izbor je jednostavan – uzmi ili ostavi. Međutim, u Crnoj Gori je i to specifično. Ljudski pokvarenluk bi se mogao zaobići da nije duboko prodro u biće i društvenog i političkog života. I to odavno.
U vrijeme velike jugoslovenske krize, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, oni koji su polagali nadu u opstanak zajedničke države, nadali su se u crnogorsku dobrotu. A rušenje SFRJ je, nažalost, 20. avgusta 1988. godine, upravo otpočelo u Crnoj Gori. Pokvarenlukom i vlasti i ulice, završilo se puškom. A svrgnuta vlast se vremenom uglavnom dodvoravala onoj kasnijoj – uličarskoj.
„Dva oka u glavi“, SRJ, samo je formalno stvorena olovkom, ali, DPS i SPS politikom „rata za mir“, suštinski je napravljena puškom. Građani su je formalno održavali olovkom, ali je svoje trajanje završila puškom. Međusobnim obračunima i likvidacijama oko ratnog i švercerskog plijena. Zajednica Srbija i Crna Gora je, DPS kombinatorikom, opet stvorena olovkom. Međumafijaškim obračunima umalo da nije završila puškom.
Samostalna i međunarodno priznata država Crna Gora, na sreću i Srba i Crnogoraca, većinskom voljom građana i pod međunarodnom kontrolom, stvorena je olovkom. Na povjerenje je data dobroti građana Crne Gore. A međunarodna zajednica je Crnu Goru promovisala u faktora stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Na njenom evropskom putu, metodom štapa i šargarepe, Srbiji je dodijeljena uloga prve pratilje.
A DPS vlast je, na njoj svojstven način, izigrala povjerenje i građana Crne Gore i međunarodne zajednice. Slično kapetanu kruzera Costa Concordia, državu Crnu Goru i njezine građane nasukala je na hridine političke, društvene, bezbjednosne i ekonomske pučine. Čime drugo nego pokvarenlukom. Između ostalog i kroz privatizacionu pljačku. Ulogu faktora stabilnosti na Zapadnom Balkanu, Crna Gora je, nažalost, izgubila.
Odavno sam na sebe navukao animozitet dijela mojih sunarodnika, jer, kroz institucije i javno, upozoravam na opasnost velikosrpskog projekta i na opasnost od fašizacije naroda kome pripadam. Ali, kada to čujete od DPS vlasti, koja se iz tog istog gnijezda i izlegla, onda znajte da će neka DPS lopuža od države nešto oteti.
A Srbiju će bučno okrivljivati da ugrožava Crnu Goru. A Srbi u Crnoj Gori na taj trik nasjedaju li, nasjedaju. Do mjere da neki, prema sopstvenoj i rođenoj državi Crnoj Gori, imaju animozitet. Glupo da ne može biti gluplje. Ne uočavaju da upravo treba ustati u odbranu etničkih Crnogoraca jer DPS pokvarenluk najviše ruži baš njih.
Kada od DPS moćnika čujete da oni, kao odgovorna partija, za nešto preuzimaju odgovornost, znajte da iza toga stoji preuzimanje (bolje reći preotimanje) državne imovine, ali u lični posjed. A kada se neki novinari usude otkrivati DPS poharu, očekivati je njihovo ili prebijanje ili ubijanje. Od strane onih kojima je mafijaštvo zanat, a neofašizam ideologija. A vlast će uvijek ponavljati isto - da se radi o izolovanom slučaju.
Predsjednik Vlade Crne Gore je 29. februara ove godine u parlamentu iznio ocjenu da je za uvođenje međunarodnih ekonomskih sankcija 1992. godine kriva opozicija. U pitanju je, ili teško neznanje (bio je tek osnovac), ili grubi DPS pokvarenluk, jer ove opozicione partije tada čak nijesu postojale. Tada su DPS i njen politički blizanac SPS bili svekoliki vlasnici života i smrti građana i Srbije i Crne Gore. Pa i šire. Ali, njima je, za sve i svašta, uvijek neko drugi kriv. Njihovi medijski specijalci su usavršili zanat paker majstora. Milom ili silom, takvoj politici je kraj.
Kako dalje? Dileme nema. Antifašizam je temeljna evropska vrijednost. Crna Gora i Crnogorci imaju sreću da tu vrijednost imaju u nasljedstvu. Ali, ova vlast kidiše i na to naslijeđeno bogatstvo pa je prva nakaza već rođena – Crnogorac, a neofašista. Nova politička snaga će ovo prepoznati i stati na čelo kolone svecrnogorske antifašističke borbe.
Bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti je, od jugoslovenskih rušitelja, proglašavano komunističkom demagoškom floskulom. DPS puškari, iako se deklarativno žele prikazati mirotvorcima, suštinski su nacionalno uniformisani. Nijesu svjesni da, uvažavanje i poštivanje svačije drugosti, a posebno one nacionalne i političke, filozofski je postulat za očuvanje onog svoga. Pokvarenluk im nadvladava dobrotu. Nova politika će znati uvažavati i poštivati sve različitosti. U zajedničkoj državi to je nazivano toplijim imenom - bratstvom i jedinstvom.
Klasna borba je ključna odrednica svakog društva od njegovog postanka. Bogata država siromašnih građana je proizvod totalitarnih sistema. Siromašna država prebogatih pojedinaca, a osiromašene većine, je proizvod mafijaško-špekulativnih politika. Iz tih golemih problema se može izaći jedino revolucijom. I najčešće puškom. Ali, posljednji je čas da se to uradi olovkom. A sve u cilju građenja države socijalne pravde i jednakih šansi. A ova to sada nije. Nova politika će i ovo znati prepoznati.
Odmazde su prateća pojava svih revolucija koje se izvode puškom. Društvene i političke promjene u Crnoj Gori su na pragu. One revolucionarne. U kojima dobrota mora poraziti pokvarenluk. U kojima se olovkom moraju poraziti puške. U kojima će se izbjeći bilo koji vid odmazde prema bilo kome.
Posebno prema onom zdravom tkivu partije koja je na pragu da bude proglašena kriminalnom organizacijom. Formula za sve to je jedna jedina: „Na izbore svi, za DPS niko“. Ovo je jedina formula kako DPS spasiti od DPS-a. A sve u cilju da se olovkom iz naoružanja zauvijek izbace puške. U protivnom, svrgavanje DPS vlasti je neizbježno. A u bilo kom svrgavanju olovke se malo koriste.
Bonus video:
