Ići sudiji znači ići pravdi

Od kada je dijeljenja pravde, od kada je suda i sudovanja, problem izbora izaslanika pravde ostaje vječna dilema. Tragali su za modelom izbora sudija, svako na svoj način i iz različitih, ponajviše ličnih interesa, i kraljevi i carevi, i demokrate i diktatori, i ustavotvorci i zakonodavci,…

Ali, očigledno, ta idealna magična formula ni do dana današnjeg nije pronađena.

Iskustva su različita, ali kada se detaljnije analiziraju do sada poznati modeli izbora sudija, svakome od njih se može prigovoriti mogućnost političkog uticaja na izbor sudija, odnosno na donošenje sudskih odluka.

Identična ocjena može se izreći i kada su u pitanju iskustva Crne Gore koja ima zavidnu istoriju i tradiciju u načinima dijeljenja pravde i pravice, a samim tim i u načinu izbora onih koji su pravdu dijelili.

Aristotel je baveći se problemom značaja i uloge njegovog visočanstva sudije, izgovorio onih pet nezaboravnih riječi: “ Ići sudiji znači ići pravdi ”, za koje jedan od najvećih živih pravnika na ovim prostorima profesor Slobodan Perović prije petnaest godina na Kopaoničkoj školi prirodnog prava mudro kazao “da je u njima smještena čitava civilizacija prava i pravosuđa”.

Može li Crna Gora, sada, konačno, u postupku revizije svog Ustava, napraviti taj mali korak i približiti se standardima izbora sudija i tužilaca koje poznaju zemlje razvijene demokratije? Ima li političke volje za takve reforme? Želi li režim da od tasa vage boginje Justicije odmakne svoj diktatorski prst koji je, na žalost, počesto opredjeljujući kako će pravda u Crnoj Gori biti izmjerena?

Ovo su samo neka od pitanja na koja treba dati odgovore prije nego se kroz izmjene Ustava Crne Gore, i konačno opredijeli model izbora, koji bi značio makar mali napredak u eliminisanju političkog uticaja na izbor sudija i tužilaca i na njihov rad.

Međutim, sudeći po onome kako je od strane Vlade sročena inicijativa za promjenu Ustava i koja su rješenja sadržana u Nacrtu amandmana za promjenu Ustava, koji su bili na javnoj raspravi, onda je nada da će se nešto bitnije promijeniti veoma mala. Ovo tim prije što, izuzimajući jedan jedini okrugli sto koji je organizovalo Ministrastvo pravde, javne rasprave o promjeni Ustava praktično i nije bilo.

Nacrtom amandmana predviđeno je da predsjednika Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužioca bira i razrješava Skupština Crne Gore. Uprkos činjenici što postoji predlog da šefa sudske vlasti i šefa tužilaštva bira Skupština dvo trećinskom većinom svih poslanika, očigledno je da je odnos političkih snaga opredjeljujući, ko će biti biran na ove značajne funkcije. Sama ta činjenica, iako je predviđena velika većina potrebna za izbor, ostavlja prostora za politički uticaj na izbor, i na one koji budu izabrani da vrše ove značajne dužnosti. Dakle, politička većina i dalje, preko svojih provjerenih poslušnika koje će birati na ove funkcije, može da utiče na sudstvo i tužiažtvo i na donošenje njihovih odluka.

II

Stoga, treba prihvatiti poznata rješenja gdje, nakon javnog konkursa, posebna stručna komisija sastavljena od pravnih stručnjaka iz ove oblasti, piše referat o prijavljenim kandidatima koji se javno objavljuje, i predlaže Skupštini ko treba da bude izabran za Predsjednika Vrhovnog suda, odnosno Vrhovnog državnog tužioca.

Gotovo identična situacija je i kada je riječ o sastavu Sudskog, odnosno Tužilačkog savjeta. Predviđeno je da ove dvije institucije u svom sastavu imaju po dvojicu poslanika Skupštine Crne Gore i po dvojicu članova koje imenuje Predsjednik Crne Gore.

Slično rješenje kod Sudskog savjeta bilo je prisutno i do sada.

Ostaje međutim, opravdana sumnja da se na taj način zadržava mogućnost političkog uticaja na rad ove izuzetno važne institucije i da se ovim rješenjima dovodi u pitanje njihova samostalnost.

Zbog toga treba uzeti u razmatranje i prihvatiti model da Skupština Crne Gore i Predsjednik Crne Gore biraju po dvojicu predstavnika u Sudski, odnosno u Tužilački savjet, iz reda pravnih stručnjaka, na osnovu javnog konkursa i javno objavljenog referata koji bi pisala posebna stručna komisija.

Nadalje, postavlja se opravdano pitanje, da li predloženi način izbora sudija i tužilaca obezbjeđuje njihovu samostalnost i eliminaciju političkog uticaja na njihov izbor i na njihov rad? U tom pravcu treba razmisliti o iskustvima koja govore o tome da izbor sudija i tužilaca, nakon javnog konkursa predlažu stručne komisije koje o prijavljenim kandidatima pišu referat koji se javno objavljuje, i predlažu Sudskom, odnosno Tužilačkom savjetu koji kandidat da bude izabran za sudiju, odnosno tužioca.

Na ovaj način obezbijedilo bi se da u prvi plan dođu obrazovne i stručne reference, odnosno stručnost i profesionalnost kandidata.

Poseban nonsens predstavlja rješenje da dvoje sudija Ustavnog suda Crne Gore bira Sudski savjet. Takvo rješenje stvara mogućnost da redovni sudovi utiču na rad Ustavnog suda. To je sa aspekta nadležnosti i položaja Ustavnog suda neprihvatljivo, jer Ustavni sud je posebna, nezavisna institucija u ukupnom pravnom sistemu organizacije vlasti i zaštiti sloboda i prava građana Crne Gore.

Dakle, namjere da se naprave neophodne reforme u pravosuđu Crne Gore su fingirane od strane režima. Očigledno da vlastodršci nemaju političke volje da olako ispušte poluge svog uticaja na sve segmente Crnogorskog društva, a posebno na pravosuđe.