Sa nekoliko relevantnih međunarodnih i domaćih adresa se skreće pažnja Vladi Crne Gore na značaj očuvanja statusa Kotora kao grada Svjetske kulturne baštine, na listi zaštićenih područja UNESCO. Tako je Društvo prijatelja bokeške baštine početkom aprila ove godine uputilo otvoreno pismo Komitetu za svjetsku baštinu u kome iznosi stavove i činjenice o ugroženosti područja.
Očigledno je da sadašnja politika Vlade Crne Gore podriva taj status. Novi zakon u vezi sa planiranjem prostora i građenja, koji je u koliziji sa Ustavom i ratifikovanim međunarodnim konvencijama, kao i način njihove primjene otvara prostor za dalju devastaciju prostora Boke.
Javnost u Crnoj Gori i Boki u velikoj mjeri pasivno posmatra devastiranje prostora prekomjernom gradnjom i narušavanjem obalnog pojasa. Moguće je da nedostatak motivacije za suprostavljanje ovakvoj politici leži u nerazumijevanju vrijednosti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora i nedostatku percepcije o odgovornosti sadašnje generacije prema potomcima.
Naime, sam pojam baština upućuje da se radi o dobrima i vrijednostima koje je sadašnji naraštaj građana Boke naslijedio od ranijih generacija, što bi iz ugla moralnog djelanja trebalo da upućuje na obavezu da se ta ista dobra i vrijednosti predaju sljedećoj generaciji.
Kako ovo područje ima izuzetnu univerzalnu vrijednost i predstavlja svjetsku baštinu, tako i međunarodna zajednica ima interesa oko njene zaštite. Konvencija o svjetskoj baštini, koju je ratifikovala Crna Gora, može se staviti u ravan sa
Konvencijom UN o pravu mora, po kojoj se taj resurs proglašava zajedničkom baštinom čovječanstva.
Iako se baština Boke, po prirodi stvari, ne može izuzeti iz suverenosti Crne Gore kao nezavisne države, kao što je to slučaj sa pravom mora, ipak država Crna Gora nebi smjela dopustiti aktivno uništavanje baštine od svjetskog značaja.
Ako neki misle i rade polazeći od stava da je devastacija baštine isključivi domen unutrašnjih poslova Crne Gore, koji može proći bez ozbiljnih posledica na međunarodnom planu, onda se veoma varaju. Tako se u članu 6, stavu 3
Konvencije o svjetskoj baštini navodi da se “svaka država članica ove konvencije obavezuje da neće namjerno preduzimati nikakve mjere koje mogu direktno ili indirektno izazavati negativne posledice na kulturnu i prirodnu baštinu... koja se nalazi na teritoriji države članice ove Konvencije.“
Kršenjem preuzetih obaveza i narušavanjem normi ove Konvencije, Crna Gora ulazi u rizik da joj se, kao odmetničkoj državi od UNESCO-a u perspektivi, blokira pristup Fondu za svjetsku baštinu i time ugrozi mogućnost sanacije i konzervacije objekata kao što su zidine oko Starog grada Kotora, koje su u alarmantno lošem stanju i čija obnova košta više desetina miliona eura.
Ovakvim ponašanjem Vlade Crne Gore prema baštini od univezalne vrijednosti teško se narušava međunarodni ugled Crne Gore.
Autor je politikolog
Bonus video:
