Po datumu na novim kalendarima, u novoj godini sam. Po temama u medijima, koji prenose informacije svih naših svetih, javnih, tajnih i inih, ne bih bila tako sigurna. Povik Premijera LI-GA, da je Vlada koju on vodi, ona koja nastavlja gdje je prethodna stala, pa ponovo, ponovo i ponovo - odzvanja kroz sve medije.
Premijer je rekao tuđi planovi, ocjene i procjene moje. Bivši potpredsjednik Vlade, kontinuirano ponavlja da je posvećen, posvećen, posvećen istini i pravdi, nadi u odnosu na svoju krv i svoje prijatelje.
Posvećeni od devedesetih posvećeno radi na krvi. Ratimir, ranije nije dijelio iskustvo sa drugima kada neko drugi vuče konce. Sa svake livade i brda viri kost onih koji i danas traže svoje najmilije i nadaju se pravdi i tražeći od inih ratimira da prihvate odgovornost za to što su vukli konce.
Apelacioni sud u Crnoj Gori, sud u Bijelom Polju još nisu stigli do te tačke gdje i bivši potpredjednik - nisu posvećeni pravdi - neLGBT, maju dokaza. Možda ipak čuju bivšeg koji se poziva na božiju kada nema ljudske. Zanimljivo!!!
Mitropolitičar, kontinuirano proklinje, proklinje, proklinje sve/kog. Žene, LGBT, je prokleo davno. Od učitelja u vjeri, do običnoga plaćenog lelekača - ali je sam kriv. Što li mu misle fanovi?
Nama sa njim ne prestaju devedesete koje je pomagao i pothranjivao u svakoj kletvi, kojima je zaslužio vlast, ali i zadužio tako da ni porez država ne traži da plati.
Predsjednik Crne Gore se tada nije ljutito brecnuo i rekao da je izašao iz religijskih poruka, sad se nastavlja igrati žmurke - pu za mene - i mijenjati i mjeriti, popa iznad popa.
Onaj koji je prije par godina verbalno počastio neistomišljenike rekavši da ih treba objesiti za Vezirov most, pristao je uz vlast, od početka i vlast uz njega.
Tako da imamo državni program koji je transparentan kroz medijski horski visoki C, u svim informativnim programima i dnevnicima, s kojih nas u crveno obučene spikerice, kao uskršnja jaja farbana za napredak, koja stoje do narednog praznika, podučavaju po naredbi urednika, onome što uči vjeronauka.
Ovoga puta je bilo vidljivo koliko se vlast i njene crkve, podruku hvataju za moć svaka sa svoje strane i plešu politički tango montenegrino. Par dana javno, tek toliko da nismo na krivom kolosijeku.
Što je tu je, vjeronauka nam je i politički i obrazovni program iz udarnih termina javnog servisa i svih privatnih televizija - klero-fašistička ideologija. Kao i sistem, kao i budžet.
Kontinuitet Vlade Premijer LI-GA, ogleda se i u preživljavanju ministra za ljudska i manjiska prava. Bez iznenađenja nastavljamo da diskrminišemo i ponižavamo, slaveći plemenskotradicionalističke rudimente u „mudrim“ glavama tako da ga i brkati i čupavi satrapi cijene i hvale. Ovdje miš i mačka i lisica i vuk umiju zajedno osvanuti ugrijanih nogu.
A kontinuitet je i u samo jednoj ženi u Vladi, koju je u parlamentu predsjednik, a prihvaćeno je bez ostatka, definisao kao uljepšivačicu. Ne trepnu niko na to. Jedna jedina ministarka postavljena je da uljepšava i ukrašava Vladu kontinuiteta uz barbikijanski osmjeh 11% poslanica kojima je tog dana parametar za realnost očigledno ispario, pa su umjesto u operu zalutale u parlament.
Sve ljepša do ljepše. I sve se identifikovaše sa uljepšanim bedžom-ministarkom, kako to izgovori majstor za zdravi patrijarhat. Ne uzdrhta niko. A one zadovoljne priznanjem o ljepoti. Aferim.
Prije ove smicalice od vlade i interventnih kapuljača koje hapse rodbinu na i sa vlasti, opozicija je ljupko i kao da neće otvoreno bockala LI-GU, te je li on izvršilac radova i ima li nade da transplantacija srca ove vlade urodi životom, uz autentičnost novog političkog portreta.
Zaigrali se, pa onako zajapureni zaspali kada su dali svoj amin na kontinuitet Vladu. Taj politički porođaj trebalo je da traje makar do jutra, ali nam adoptirani očevi požuriše umorni od napora, pa novorođenče stiže vakuumom - nova-stara Vlada/novi–stari most.
Šteta, očekivala sam da se neprekidno priča od devedesetih do jutra pred novu, o tome ko i zašto brani lustraciju, ko i zašto ne dozvoljava suočavanje sa prošlošću, ko i zašto vrši pritisak na tužilaštvo i institucije sistema zloupotreblajavjući ih u ličnu korist, zašto smo najsiromašniji i oguljeni do gole kosti, a imamo najmoćinije platežnu elitu, u kojoj su nezaposleni vlasnici banaka, novokomponovani bogataši, zašto smo u tri naredne generacije onemogućili napredak i razvoj vitalnih disiciplina što ekonomskih, privrednih, naučnih, kulturnih i inih, kako smo ubili budućnost zaduživanjem, kako gradimo promašaje... I sve što se kaže je puko ponavljanje.
Ovo su godine koje se ne zovu NOVIM, zarobljena u istom krugu onih koji su mi devastirali sadašnjost i budućnost. Prolazile su mi kroz glavu sve ambicije i planovi koje sam imala dok sam gledala u vrata zatvorenih institucija praznikom i mislila na one koji vuku konce, na one koji su mi razoružali život.
Danas sam neambiciozna (kako bi mi rekao bivši potpredsjednik i digao lijevu obrvu da me podsjeti da sam nesposobna da se snađem), jer živim na mjestu gdje nema razloga za ambiciju sem kao skorojevički manir i gdje ćutanjem o onima koji vuku konce (nisam to izabrala) nosi nekoliko bodova, a već da molim dobila bih neki sitni novac da obnarodujem svoj talenat, ako ga imam, il' ga je ikada bilo, i da kolaboriram sa užetom dok se ne pretrže.
Ono što moram da radim je čisto preživljavanje sa punom sviješću da su najbolje godine prošle. Stara/nova vlada, meni zvuči poznato. Ni minut više ne dam!!
Bonus video:
