Prelazim odmah na stvar: mislim da nam, kao društvu, promiču dramatične stvari ispred nosa. Kad kažem dramatične, to zaista i mislim, imajući u vidu kolike će posljedice imati po sve nas. Evo samo (!) dva primjera uvođenja Crne Gore u stanje latentne diktature:
1. Vlada skinula oznaku tajnosti sa dokumenta u kom se nalaze spiskovi imena ljudi koji su tužili državu. To su zapravo hiljade ljudi koji se spore sa državnim institucijama, iz ovog ili onog razloga. 2. Aplikacija DIK-a koja je prouzrokovala haos proteklih dana, osim što je napravila štetu u opoziciji, učinila je nesagledivu štetu običnim građanima, ni krivima - ni dužnima.
Evo o čemu se radi: u oba slučaja su ljudi koji se nalaze na jednom ili drugom spisku, najjednostavnije rečeno prokazani, i stavljeni ne samo na stub srama, već na stub - straha.
U prvom slučaju će vlasti krenuti da se obračunavaju sa ljudima koji su ih tužili zbog, recimo, mobinga na poslu, neplaćenog radnog vremena, nedavanja odmora, bolovanja i slično, te na taj način naplaćivali svoje boli.
U drugom slučaju, zahvaljujući neustavnoj i bezobrazno-kreiranoj aplikaciji DIK-a će svaki poslodavac, poput, recimo, vlasnika koji zapošljavaju i po 2.000 ljudi, moći da provjeri kome su njegovi zaposleni dali podršku. Pogodite šta se dešava ako nisu dali njegovom favoritu.
Dakle, stvar je mnogo, mnogo dublja od “falsifikovanih” potpisa. Prosto je neshvatljivo kako neki stariji političari, pa čak i pojedini mediji, ne vide od sporednih stvari slona koji je ispred svih nas, i još važnije - slona koji će nam se, zbog međusobnog svađanja - vratiti kao bumerang direktno u glavu.
Državna izborna komisija (DIK) kao državna institucija koja funkcioniše u okviru Ustava je dužna da se stara, prati, sprovodi, potvrđuje, odbija i kontroliše sve izborne procese u zemlji, pa samim tim i ove danas, predsjedničke.
Na početku priče o DIK-u treba ukazati: radi se o instituciji koja je sve izbore (predsjedničke, parlamentarne i lokalne) u proteklih trideset godina proglasila regularnim. Da, čak i izbore u kojima je Lekić potukao Vujanovića, što govori da se radi o instituciji bez ikakvog integriteta i autoriteta. Ipak, i kao takva, ona je naša realnost. Stoga, da bi učestvovali u nekoj trci, konkretno govoreći o predsjedničkoj, potrebno je dostaviti određenu dokumentaciju, koja podrazumijeva, između ostalog, i 8.000 potpisa podrške za kandidaturu određenog kandidata.
Tri opoziciona predsjednička kandidata su to i učinila. Odgovor od DIK-a je odmah stigao, i glasio je, parafraziram: ‘’Nakon provjere validnosti vaše dokumentacije, izdaje se pravnosnažno rješenje da je vaša dokumentacija ispravna, te ste, samim tim, postali zvanični kandidat za predsjednika Crne Gore’’. I sve bi išlo ustaljenim tokom, da se u igru nije uključila NVO Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Ta NVO se, nakon već započete predsjedničke trke, (ne)pozvana da iskreira ambijent haosa, umiješala u nju sa svojim adutom: aplikacijom.
A onda je počela luda žurka: počeli su da se javljaju ucveljeni funkcioneri drugih partija, navodni zabrinuti građani, javne ličnosti, pa čak i 80-ak službenika iz suda, na čelu sa njihovim predsjednikom, žaleći se da su njihovi potpisi zloupotrijebljeni, odnosno prepisani iz biračkog spiska. E sad, postavlja se pitanje: ko vjeruje u tezu da je neki predsjednički kandidat sjeo za sto, uzeo birački spisak sa 530.000 imena, i pincetom izvlačio imena 80 sudija, javnih ličnosti i političara, te ih ubacio u potpise podrške za sopstvenu kandidaturu? Iako zvuči robinhudovski, mislim da to niko zdravorazuman ne bi uradio.
Ko se, sa druge strane, zapitao odakle se stvorila pomenuta aplikacija koja je napravila haos dominantno među opozicijom? Ili po kojoj odluci je ona usvojena, po kom tenderu nabavljena, po kom kriterijumu je dobila pravno dejstvo, te kako da u njoj nema imena onih koji su zaista dali potpis, i najvažnije: kome je najviše odgovarao njeno puštanje u rad? Odgovora, naravno, nema. Ili naprosto ne želimo da ga vidimo.
Ipak, imajući u vidu da živimo u državi u kojoj se trideset godina nije promijenila vlast, imajući u vidu da živimo u državi u kojoj je sve rasprodato, pokradeno, u državi u kojoj se čak i ono najsvetije, poput jezika i crkve, falsifikuje, onda elementarno vaspitanje nalaže da se ovakvim vrstama podvale, naprosto, ne vjeruje. Ili jednostavnije rečeno: došli smo u situaciju u kojoj lopov na ulici viče: ‘’drž’te lopova!’’
Nadalje, još jedan pokazatelj otkriva zašto ova aplikacija odgovara samo režimu: pored toga što je zaokružila svoj izgled tkz. softverske verzije afere ‘’Snimak’’, ova neustavna aplikacija flagrantno krši zakon o zaštiti podataka, pa čak i o tajnosti glasanja. Naime, svaki poslodavac u svojoj kancelariji drži radne knjižice svojih zaposlenih, odakle može uzeti njihove matične brojeve. Onda fino sjedne, uključi aplikaciju DIK-a, ukuca matični broj i u roku od odmah provjeri kome su njegovi zaposleni dali potpis. Zvuči sjajno iz očiju režima, zar ne?
Na kraju, afera ‘’Potpisi’’ odiše mnogim kontradiktornostima, ali se jedna posebno izdvaja: među najglasnijim hajkačima su se posebno istakli oni prema kojima se hajka u posljednje vrijeme vodi. Oni su, na neshvatljiv način, aminovali aplikaciju DIK-a, povjerovali u nju, i, još gore: presudili pomenutim kandidatima u ime režima. Možda se i tu krije dio odgovora na pitanje kako Đukanović vlada skoro tri decenije.
Ipak, cjelokupan galimatijas sa potpisima nije samo afera - on je savršen odraz našeg stanja, duha, poraza, nesloge i naše beskičmenosti. Umjesto da opozicija, makar se i mrzjela među sobom, zakopa ratne sjekire i jednom za svagda pošalje ovaj režim u ružnu istoriju, ona se još jednom zakrvila, zaboravljajući da jedni bez drugih ne mogu ništa.
Dok god je tako, Milo će biti sit - a mi na broju.
P.S. I vuna za šišanje nam polako nestaje.
Autor je generalni sekretar Prave Crne Gore
Bonus video:
