Tko je ikad pomislio da bi se takvo nešto moglo dogoditi? Na tržištu rada manjak je čistačica. Nedostaje žena koje bi promijenile posteljinu, izglačale ručnike, oprale prozore i usisale sag u desecima tisuća apartmana za iznajmljivanje koji su se posljednjih nekoliko godina otvorili.
Informacije o vrijednim i pouzdanim higijenskim radnicama prenose se šapatom poput legendi o maskiranim pravednicima. Telefonski broj dobre čistačice nitko vam neće olako dati. To se krije, otkriva samo najbližima, kao broj vrhunskog liječnika, internista dijagnostičara, kardiokirurga ili stručnjaka za izvantjelesnu oplodnju.
“Ovo ti je njezin privatni broj, nemoj ga dijeliti okolo”, upozorava tetka ozbiljno, pružajući vam papirić s kontaktom žene koja je na engleskom Oxfordu prošla četverogodišnju specijalističku obuku iz čišćenja kupaonice, a na Harvardu u Cambridgeu, u američkoj saveznoj državi Massachusetts, s najvišim ocjenama subspecijalizirala ribanje kade. Ona uzima samo birane klijente, a ako uopće pristane raditi za vas, nećete je čekati manje od tri tjedna.
“A šta da joj ponesem, cvijeće, bombonjeru, viski, grafiku Mersada Berbera...?”
“Daj, nemoj bit smiješan.”
“Keš?” predložite vi plašljivo.
“Samo keš”, kimne tetka.
Cijena rada dobre čistačice već je sada, na početku turističke sezone, dvostruko viša nego lani, i do kolovoza će vjerojatno rasti. Za novac za koji bi vam nekad očistili cijeli apartman, da sve blista kao na reklami za Mister Muscolo, danas se dobije samo sažaljivi osmijeh, a nisu rijetke ni čistačice koje će dodati: “Moj prijatelju, neka ti mater za te pare čisti.”
Poznato vam je zacijelo kako čistačice znaju biti otresite i jezičave? Pa, sad su, čini se, u prilici biti i otresitije i jezičavije i teško im je to zamjeriti. Dapače, ima valjda neke više, božanske pravde u ovome neobičnom obratu na tržištu rada. Čistačice su zaslužile biti neodgojene nakon svih neodgojenosti koje su u svome teškom poslu otrpjele.
Naše budale, snobovi i skorojevići često ih ni ne primijete, kao da žene u svijetloplavim kutama imaju supermoć nevidljivosti. Prođu pored njih podignutog nosa. Niti im dobro jutro požele, niti se ispričaju što blatnjavim nogama gaze preko svježe opranog poda. Obratit će im se možda jedino da ih ukore, ljutito se izviču na jedno bespomoćno stvorenje jer im je ugodno osjećati se boljim od drugoga, pa bila to i nevoljnica s osnovnom školom koja za tri tisuće mjesečno riba stubišta.
Ima mnogo bezobraznika koji nisu ni redovito plaćali nezaposlene žene ili mlađe umirovljenice koje su im dvaput tjedno dolazile čistiti, prati i peglati. Odugovlačili su im, lagali i muljali, naprosto zato što su to mogli. Čistačice nije štitio ni HDZ, ni HVO, ni Nadbiskupija ni Hvidra. Sjetite se, napokon, prije nekoliko godina, esdepeovska je vlast htjela outsourcati čistačice u općinama, školama i bolnicama.
Outsourcing je bio veliki hit sezone, nešto kao “Despacito”. Svi su samo o tome jedno vrijeme govorili. Otmjena je engleska riječ trebala nekako učiniti čovječnijim odvratni plan da se ženama podijele otkazi i umjesto njih zapošljavaju vanjske suradnice bez mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
Premijer i ministri, naravno, nisu ni pomislili da bi mogli outsourcati zaposlene u nekom drugom zanimanju, uzimati vanjske liječnike, ili glumce, ili komunalne redare, ili vojnike, ili čak, zašto ne, angažirati u inozemstvu jeftinijeg, marljivijeg, stručnijeg i poštenijeg premijera i ministre. Ne, samo su žene u svijetloplavim kutama trebale ostati bez radničkih prava i redovitih prihoda.
I zato je dobro da na tržištu rada njih danas manjka, da je nečistih apartmana mnogo više nego žena koje bi ih očistile, da se i čistačice, nevidljive, obespravljene, jednom nađu u prilici da određuju cijenu svoga rada. Da ih šupci ne ucjenjuju, ne viču na njh, ne kore ih i ne nazivaju glupačama. Savjetovao bih im da budu strpljive i ne prihvaćaju prvu povišicu koju im ponude.
Pomalo, moje dame, nigdje vam se ne žuri. Zapalite cigaretu i popijte još jednu kavu, poslodavci vam mogu dati više. Ne bojte se, nazvat će oni ponovno. A nekima se ne morate više ni javljati. Snobovi i skorojevići zaslužili su da krepaju u prljavštini.
(slobodnadalmacija.hr)
Bonus video:
