U ovom osvrtu opisana su tri kratkoročna prioriteta za odgovor na ekonomsku krizu izazvanu širenjem novog korona virusa, kao i tri dugoročna prioriteta kojima bi se trebalo posvetiti u vremenu oporavka. Prva tri podrazumijevaju: 1) povećanje resursa za zdravstvo, 2) podršku za likvidnost privrede i 3) pristup finansiranju budžeta, a druga tri: 4) diversifikaciju ekonomske aktivnosti, 5) podršku digitalim rješenima i 6) neohodnost dobrog upravljanja.
1. Povećanje resursa za zdravstvo
Resursi u zdravstvu ključni su za ograničavanje širenja virusa, smanjenje preopterećenosti zdravstvenog sistema i u krajnjem za dobijanje bitke u spašavanju ljudskih života. Osim zaštitne opreme i bolničkih kapaciteta, ekonomska isplativost od masovnog testiranja posebno je velika. Većina zaraženih ne pokazuje simptome bolesti, a istovremeno prenose virus na populaciju s kojom su u kontaktu. Pored opsežnog testiranja, do sada uspješni „singapurski model“ podrazumijeva i striktnu izolaciju zaraženih ljudi, i u mjeri u kojoj je to moguće, odvajanje bolnica i bolničkih timova, koji se bave samo oboljelima od korona virusa, što je od pomoći u suzbijanju epidemije među zdravstvenim radnicima i onima na liječenju od drugih bolesti. Takođe, s obzirom na rizik kojem su izloženi, bilo bi fer bolničkom osoblju obezbijediti dodatne nadoknade u doba pandemije. Oni su vojnici na prvoj liniji fronta. Potrebna im je adekvatna zaštita i kompenzacija. U nabavci lijekova i medicinske opreme - koodinacija između privatnih dobavljača i države je ključna. Privatni dobavljači posjeduju odavno uspostavljene kontakte i metode distribucije. Međutim, u ovim uslovima, država može ovdje odigrati ključnu ulogu u: (a) koordinaciji privatnih firmi u pogledu onoga što se treba nabaviti, (b) obezbjeđivanju obrtnog kapitala potrebnog dobavljačima za nabavku, (c) podršci u slučaju prepreka u međunarodnom transportu. Sve ove mjere omogućile bi bržu normalizaciju ekonomske aktivnosti.
2. Podrška za likvidnost privrede
Neophodna je kratkoročna podrška likvidnosti privrede kako bi se osiguralo da pogođene kompanije budu prisutne kada epidemija prođe i kada uslovi poslovanja postanu normalniji. Razvijene zemlje većinu podrške za likvidnost usmjeravaju prema malim i srednjim preduzećima, jer veće kompanije imaju bolji pristup tržištima kapitala. Ovo nije nužno slučaj i u Crnoj Gori. Ipak, selektivnost u podršci je izuzetno važna. Na primjer, iako je IT infrastruktura ključna u ovom vremenu “rada od kuće” i drugih “e-“ rješenja, IT kompanije sada uglavnom nemaju problema sa nedostatkom potražnje ili kreditnim ograničenjima. S druge strane, veliki dio ostatka crnogorske ekonomije - poput trgovine na malo, ugostiteljstva, raznih samostalnih djelatnosti (poput frizera, kozmetičara itd.) se gotovo preko noći suočio sa kolapsom. Ovdje treba koncentrisati podršku. Međutim, treba imati u vidu da svaki paket mjera podrške ima efekte preraspodjele prihoda/bogatstva, i u krajnjem ishodu one su političke prirode. Istovremeno, nečinjenje je isto mjera, i takođe će imati uticaja na blagostanje građana i učinak privrede.
3. Pristup finansiranju budžeta
Početni odgovor na krizu, bilo da se odnosi na unapređenje resursa u zdravstu ili podršku likvidnosti preduzeća (i građana) neko mora da plati. Da se razumijemo, taj trošak je vrijedno učiniti. Međutim, u kombinaciji s kolapsom poreskih prihoda (usljed smanjene ekonomske aktivnosti), zahtijevaće zaduživanje, koje neće biti jeftino. U situacijama poput ove, gdje postoji povećana neizvjesnost na međunarodnom tržištu kapitala, zemlje koje su percipirane visoko-rizičnim, poput Crne Gore, plaćaju dodatnu cijenu kroz veću kamatnu stopu. U ekstremnim slučajevima, moguć je i gubitak pristupa međunarodnim privatnim finansijama. Alternativna opcija je podrška institucionalnih kreditora, kao što je MMF. Za ovakve situacije, poput globalne pandemije, MMF ima posebnu liniju pod nazivom “Rapid Financing Facility” koja omogućava zemlji članici pristup brzoj novčanoj pomoći od 80% kvote bez dogovorenog programa reformi, što u slučaju Crne Gore znači oko 60 mn eura. Za veće sume kreditne podrške od MMF-a, država bi u principu morala da dogovori detaljan program reformi.
4. Diversifikacija ekonomske aktivnosti
Ekonomska kriza nastala zbog novog korona virusa u mnogim zemljama može dovesti do preispitivanja prevelike zavisnosti od međunarodne trgovine. Imajući to u vidu, aktivacija sektora u kojima zemlje nisu koristile dovoljno svoje proizvodne prednosti, uključujući izgradnju kapaciteta za supstituciju uvoza, vjerovatno će biti dodatno u fokusu u godinama koje dolaze. Istovremeno, kriza je takođe objelodanila rizik, i ekonomske posljedice, od prevelike koncentracije ekonomske aktivnosti u jednom ili više sektora (poput turizma). Ova tema, naravno, neće zaobići ni Crnu Guru. Kada je u pitanju samoodrživost, pitanje je koliko mala ekonomija poput crnogorske može uopšte smisleno razmatrati ovaj koncept, koji je u redovnim uslovima zasigurno neisplativ, ili bar dosta skuplje rješenje. Međutim, Crna Gora bi trebalo da bar bolje razumije i smislenije da upotrijebi različite aspekte svojih proizvodnih sposobnosti, uključujući ljudski i fizički kapital, institucije i infrastrukturu potrebne za njihov razvoj, te na taj način bar donekle diversifikuje svoju ekonomsku aktivnost. Istovremeno, strateško upravljanje rezervama u vremenu oporavka od krize postaće sve važnije, a u kontekstu osiguranja dovoljnih količina ključnih roba u slučaju nekih novih turbulencija u međunarodnoj trgovini.
5. Podrška digitalim rješenima
Ova kriza može i treba djelovati kao akcelerator za jačanje digitalizacije u različitim područjima. Iako je Crna Gora ostvarila značajan napredak u oblasti digitalizacije, te su uvedena brojna digitalna rješenja, njihova upotreba je i dalje relativno mala. Rad na daljinu bi mogao postati nova normalnost, omogućujući tako cijelom ruralnom stanovništvu bolji pristup tržištu rada. Takođe, digitalna rješenja koja uključuju e-potpise, e-trgovinu, e-bankarstvo itd. postaće nova poslovna norma. Istovremeno, e-uprava će dobiti na značaju kao važan način komunikacije između države sa jedne i stanovnistva i privrede sa druge strane, što će sa sobom donijeti veću transparentnost, umanjujući arbitrarnost u odlučivanju. Kriza će, takođe, uticati i na finansijske institucije da preispitaju upotrebu gotovine, tako pomažući ograničavanju sive ekonomije. Pored toga, online obrazovanje može postati redovnija pojava - na taj način pružajući dodatne mogućnosti posebno djeci iz udaljenih seoskih područja, naravno pod uslovom pristupa potrebnoj tehnologiji. S tim u vezi, odgovarajuća digitalna infrastruktura i razvoj regulatornog okvira biće presudni. Sve ovo može dati novi zamajac ruralnom i regionalnom razvoju Crne Gore.
6. Neophodnost dobrog upravljanja
I na kraju, privredni oporavak nakon krize zahtijevaće dobro upravljanje kao nikada u skorijoj istoriji. Usljed limitiranosti javnih finansija u kontekstu Crne Gore, investicije iz privatnih izvora biće ključne u fazi oporavka. Međutim, zbog povećane neizvjesnosti, međunarodno tršiste kapitala biće osjetljivije na deficit dobrog upravljanja, što će za rezultat onda imati veće negative posljedice za ekonomiju. Vladavina prava, vladina učinkovitost, sloboda od korupcije i politička stabilnost - biće važniji nego do sada za povećanje investicija - koje znače veći ekonomski rast, a ovaj veću zaposlenost, plate i budžetske prihode potrebne za finansiranje javnih dobara - poput kvalitetnijeg zdravstvenog sistema, čije je djelovanje ključno za fizičko i ekonomsko zdravlje društva. I to nas dovodi na početak ovog kratkog osvrta.
Autor je magistrirao ekonomiju na Univerzitetu Oksford, kao stipendista britanske vlade; radi kao ekonomista u EBRD
Napomena: Ovdje izraženi stavovi su stavovi autora, a ne nužno i EBRD
Bonus video:
