Crna Gora je dio evropske parlamentarne demokratije koja počiva na tripartitnoj podjeli zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Ove tri vlasti nezavisno djeluju u okviru svojih nadležnosti, ali su i omeđene međusobnom kontrolom. Treba imati na umu da je još Monteskje rekao da u pravu niko ne može biti ograničen svojom voljom, nego samo tuđom voljom.
Prateći višemjesečnu krizu u odnosima između Skupštine i Vlade i unutar same Vlade, vidjeli smo da je početak kraja političke nestabilnosti nagovješten podnošenjem inicijative za izglasavanjem nepovjerenja aktuelnoj Vladi i inicijativom za smjenu potpredsjednika Vlade.
Kako god da se raščivija sudbina potpredsjednika Vlade, sljedećeg dana (4. februara), dobićemo odgovor na pitanje da li ova Vlada ima ili nema većinsku parlamentarnu podršku.
Ustav Crne Gore jasno kaže da ukoliko dođe do izglasavanja nepovjerenja Vladi, Vlada ostaje da egzistira do izbora nove. To egzistiranje se u teoriji često označava kao „tehnički mandat“ Vlade. Imajući u vidu da Ustav ne sadrži ovaj termin, a relevantnih zakonskih propisa (Zakon o Vladi i Zakon o Skupštini) nema, treba precizirati pojam „tehničkog mandata“.
Prije svega, treba reći i da ovaj naziv koji se odomaćio u političkoj teoriji nije sasvim tačan i ispravan. Prestankom mandata (izglasavanjem nepovjerenja), Vlada prestaje da radi u punom povjerenom kapacitetu. Mandat (latinski ex manu datum) znači doslovno dati iz ruke ovlašćenje za djelanje. Skupština daje mandat Vladi da radi u skladu sa Ustavom i zakonom.
Znači, prestankom mandata, gubi se osnov za djelovanje i „tehnički mandat“ ne treba doživjeti kao produženi ili privremeni mandat, već kao pravno uobličavanje međuprostora između rada dvije Vlade. S obzirom da ne smije postojati pravni vakum od raspuštanja stare do izbora nove Vlade, smisao termina „tehnički mandat“ jeste da pravno pokrije aktivnosti postojeće Vlade. Dakle, to nije nikakav skraćeni ili suženi mandat, već je u pitanju kolokvijalni naziv za obavljanje određenih poslova iz svoje nadležnosti do izbora nove Vlade.
Javnost je posebno zainteresovana za obim aktivnosti koje Vlada može obavljati u ovom međuprostoru. Kao što je pomenuto, ovu situaciju bi trebalo da reguliše Zakon o Vladi koji mi nemamo, pa smo prinuđeni da u ovoj materiji primjenjujemo standarde i pravna pravila parlamentarnih demokratija.
Mandat je vrijeme ovlašćenja, obaveza i odgovornosti nosilaca javne funkcije. Prestankom mandata prestaje i vrijeme ovlašćenja i Vlada gubi pravni osnov da vrši poslove iz svoje nadležnosti u punom kapacitetu. Tako joj ostaje formalni okvir u kojem se vrše samo tekući, neodložni poslovi.
U neodložne poslove ne spada ni predlaganje zakona ni donošenje podzakonskih propisa izuzev kada nastupe vanredne okolnosti. U tekuće poslove ne spadaju ni imenovanja ni postavljenja javnih funkcionera, ili zapošljavanje službenika i namještenika, a ni davanje predloga za raspuštanje Skupštine. U tekuće radne poslove ulaze isključivo oni poslovi koji doprinose očuvanju postojećeg nivoa angažovanosti, drugim riječima postojeća Vlada održava status quo stanje do izbora nove Vlade.
Konačno, iz postulata da su sve tri grane vlasti ograničene međusobnom kontrolom, proističe i da ponašanje bilo koje vlasti izvan Ustavom i zakonom propisanih pravila znači uzurpaciju nadležnosti, a uzurpacija nadležnosti je kraj pravne sigurnosti i početak kraja vladavine prava.
Autor predaje na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore
Bonus video:
