U postizbornim mjesecima domaća politička arena sve više podsjeća na ring u kojem se bodu junoše izborne volje građana kako bi dokazale kome su u međuvremenu narasli veći i obimniji rogovi. Rastaljivanje u raspodjeli fotelja i funkcija doima se kao sajam kiča i taštine, u kojem preovladavaju agresivnost, govor mržnje, podvale, podmetanja i različite druge trice i kučine iz repertoara bosanskohercegovačkog političkog kulinarstva.
Imaju oni preča posla
Sve ono što su bila predizborna obećanja, puna usta hvale za promjene koje navodno uvijek dolaze, ostale su puste izgovorene riječi u prazno, kojih se danas uglavnom niko i ne sjeća. Predizborne kampanje ovdašnjim političkim predstavnicima služe samo kao rituali za bacanje prašine u oči javnosti, da bi - čim bi zgrabili svoje mandate i poslaničke klupe - nastavili tamo gdje su i stali u svojim prethodnim vladajućim tiradama.
One se, prije svega, sastoje u obezvređivanju kako građanske volje, tako i samih institucija sistema, jer služe uglavnom za privatne interese stranaka i njihovih pulena. Građani kao i uvijek ostaju potpuno skrajnuti iz fokusa političkih predstavnika, oni prosto nemaju vremena baviti se onima koji su im dali mandate da ih zastupaju i za njihova se prava i sigurnost zalažu. Imaju, takoreći, preča posla, upravne i nadzorne odbore, te upravljanje raznim drugim profitabilnim državnim tijelima, kojima sebi priskrbljuju novi prostor za nova podjarmljivanja ove gotovo opustošene zemlje.
Budući pak da građani ni tri decenije od prvih višestranačkih izbora kod nas nisu pronašli mehanizme kontrole izabranih predstavnika vlasti, onima koji su izabrani ostaju odriješene ruke da se ponašaju isključivo sukladno vlastitim i interesima političke organizacije koju predstavljaju. Tako iz godine u godinu imamo sistem presipanja iz šupljeg u prazno, stagnaciju i degradaciju države, njenih institucija i građana zbog kojih svaka vlast valjda i postoji. U takvoj raspodjeli snaga mi ostajemo dugogodišnji zatočenici nakaradno postavljenog sistema vlasti koji je prije svega svrha sebi samom. Drugim riječima, mi još nismo došli ni blizu stvarnog posjedovanja demokratske volje, one koja leži u rukama građana, odnosno birača koji svoj glas daju kao povjerenje onima koji će zaista zastupati njihova prava u institucijama sistema. Umjesto toga, izabrani predstavnici se već u trenutku spoznaje da su dobili mandat građana, koje su bacanjem prašine u oči zaveli, postaju antigrađanski elementi čija je jedina briga jačanje vlastite pozicije u vrzinom kolu postdejtonske države, smorene aferama i ojađene korupcionaškim mešetarlukom.
Prazne šarade i lažne fanfare
Dugo godina sve oko nas liči na neukusni cirkus kojim se zamajava sluđeni puk, a umjesto ozbiljnih političkih debata koje bi polučile bar neki zametak ideje novog društva, prilagođenog zahtjevima vremena u kojem živimo, imamo prazne šarade i lažne fanfare demokratskog dijaloga. Cijela javnost pri tome je usmjerena u istom tom pravcu, svi pratimo svakodnevne skandale i skandalčiće, deklarativno ih se gnušamo i osuđujemo, a već sutra nastavljamo ići za njima i iznova ih isticati kao društveno važne i nužne za naš opstanak. Imajući na umu te okolnosti, posve je jasno da ovo društvo još nije dobacilo ni do početnih tačaka istinskog demokratskog ustroja. Mi živimo palanačku logiku kvazidemokratskog balona, koji se po svaku cijenu nastoji održati kao dominantan i nezamjenjiv. Dok sistem uspijeva generirati iz godine u godinu estradnu skandalizaciju kao svoj suštinski izraz, kojim se zapaljuje neuki glasački puk, imaćemo poludruštvo, poludržavu i polusvjesnost o tome šta zapravo znači uređen državni sistem koji postoji zbog ljudi koji čine jednu zajednicu, ka njima je usmjeren i pred njima je odgovoran.
Bonus video:
