Ljepota Boke Kotorske kakvu smo poznavali do prošle sedmice, više ne postoji. Od najljepše zelene oaze na primorju, Luštica se pretvorila u ocrnjenu pustinju sa golim kamenjarima i sprženim ostacima bilja, Donji Grbalj nalikuje na ratno poprište na koje su bacane napalm-bombe, rane u pejsažu Krtola zarastaće decenijama, a na vrhu Obosnika Crna Gora je zahvaljujući „mudroj i spremnoj“ reakciji naše Vlade, dobila novu prirodu i turističku atrakciju - jedini aktivni vulkan na Jadranu. Užareni Obosnik u noći, sa stubom dima koji se vije kilometrima u nebo, nije ništa manje atraktivan od lavom okićene Etne na Siciliji...
Milioni kvadrata spržene zemlje, spaljenih borovih šuma, u pepeo pretvorenih stoljetnih maslina i mediteranske makije, izgorele kuće i objekti, „ranjeni“ rezervat prirode Solila, u posljednji čas natčovječanskim naporima vatrogasaca spašene i već pomalo oprljene crkve, kuće, radari i TV repetitori, rezultat su „profesionalne, efikasne i patriotske“ reakcije Vlade i njenih službi na katastrofu kakvu Boka ne pamti decenijama. Što bi tek bilo da je ta reakcija bila manje „profesionalna i efikasna“, ne usudim se ni pomisliti...
Dovoljno sam naime, prateći pet dana direktno na terenu sva ova dešavanja, zgrožen i prvi put u životu iskreno uplašen od toga u kako nesposobnoj i manjkavoj državi žive naša djeca. Ocjene o profesionalnoj i nadasve požrtvovanoj reakciji na vatrenu katastrofu u Boki - vidio sam to svojim očima - nikako ne mogu da stoje uz Vladu i njene službe, već samo uz brojne pripadnike lokalnih profesionalnih Službi zaštite i spašavanja i njihove kolege iz Dobrovoljnih vatrogasnih društava u Krtolima i Perastu, Upravu pomorske sigurnosti, Vojsku CG, Kontrolu letjenja i vatrogasce aerodroma Tivat, te stotine dobrovoljaca i ovdašnjih firmi koji su pohrlili da pomažu gdje su god mogli i kako god su umjeli. Profesionalni, efikasni i požrtvovani bili su i vatrogasci sa sjevera CG koji su iz Bijelog Polja, Rožaja, Plava, Pljevalja, Berana... došli da pomognu kolegama u Boki, iako mnogi od njih mjesecima platu nisu vidjeli. Sa druge strane svog njihovog truda stoji ogromni neprofesionalizam, nesposobnost, osionost, čak i čisti bezobrazluk koga su proteklih dana u praksi na terenu, ili u medijskim nastupima demostrirali Vlada, MUP i, nadasve, Direktorat za vanredne situacije (DVS).
Pojava ministra Mevludina Nuhodžića na požarištu, drugog dana katastrofe, u uštirkanoj košulji i koloni skupih automobila koji su ga pratili, te poruke koje je poslao o „požarima pod kontrolom“ i potrebi da opštine „više ulože u svoje Službe zaštite“, uz istovremeno izbjegavanje svake odgovornosti, čak i davanja iole smislenih odgovora na pitanja o manjkavim pripremama DVS za požarnu sezonu, balansirala je između vrhunske groteske i otvorenog bezobrazluka. „Aeromiting“ koga su u momentima ministrovog deklamovanja pred kamerama o novom Zakonu o zaštiti kojim brižna Vlada namjerava poboljšati položaj vatrogasaca, tada izvodili protivpožarni avioni MUP-a kojih prethodno nije cijelog dana bilo nad Bokom, djelovao je otužno čak i za posmatrača sa strane čiji je koeficijent inteligencije manji od broja ministrovih lakiranih cipela. Trio fantasticus iz DVS - direktor Mirsad Mulić, načelnik za civilnu zaštitu Ljuban Tmušić i nadasve, načelnik za operativne poslove Radomir Šćepanović, osim šetanja novih unifromi po požarištu, svađa sa novinarima i lokalnim vatrogascima jer im se nisu sviđali njihovi nastupi u medijima, pokazali su apsolutnu nesposobnost da se na iole organizovan i smislen način nose sa situacijom koja je imala sva obilježja vanrednog stanja. I više od toga - (ne)aktivnosti DVS u normalnoj državi kakva Crna Gora na žalost nije, podrazumijevale bi momentalnu istragu i podizanje optužnica za nesavjestan rad u službi, zloupotrebu službenog položaja i izazivanje opšte opasnosti!
Pođimo redom: Frapantan je podatak da cijelo vrijeme trajanja vatrene stihije u Boki, požariše koje je bilo dugo 15 kilometara (!) nema osnovnu stvar - KOMANDANTA POŽARIŠTA koji će sa jednog mjesta upravljati gašenjem, određivati što će se svjesno žrtvovati, a što braniti, koja će se i kada sredstva koristiti i kako će ko djelovati. To je sve DVS prepustio na leđa komandira lokalnih Službi zaštite, a pritom se prva dva dana trajanja požara nije potrudio čak ni da nad njega pošalje policijski helikopter radi izviđanja i sticanja cjelokupne slike o situaciji. Sebi je DVS ostavio monopol određivanja gdje, kada i koliko je potrebna pomoć dva protivpožarna aviona MUP-a tipa Air Tractor koji imaju samo 3 (!) osposobljena pilota od kojih je jedan inače, isti onaj koji je u ljeto 2015. grubom početničkom greškom ostavljanja izvučenog stajnog trapa dok je hidroavionom slijetao na Skadarsko jezero, uništio 2,5 miliona eura vrijedan Air Tractor. Osoba koja se nakon takvog incidenta u „pokojnoj“ JNA više ne bi smjela približiti ni hangaru, a kamoli avionu, danas je rukovodilac letačke operative Aviohelikopterske jedinice MUP-a! DVS nije u sred požarne sezone obezbijedio alternativu za jedan nedavno oštećeni „dromader“, a jedan od Air Tractora danima je bio van funkcije zbog sudara sa pticom, pa je sav potencijal države za borbu protiv požara i vazduha bio sveden na JEDAN operativni avion. Koliko je i on bio dobro obezbijeđen resursima za nesmetanu upotrebu, najbolje pokazuje to što je MUP u četvrtak tražio i dobio „humanitarnu pomoč“ od Hrvatske u obliku šest guma za točkove Air Tractora. DVS i MUP su tek kasno popodne drugog dana požara, nakon evakuacije preko 300 ljudi sa Luštice i apela tri bokeljska gradonačelnika Vladi da traži stranu pomoć jer CG očito sama ne može ugasiti požar, tu pomoć konačno i zatražili. Nuhodžić je populistički obećao dolazak pomoći već iste večeri, ali je ona stigla tek više od 24 sata kasnije, u obliku ukrajinskog aviona An-32P koji je sa gašenjem međutim, mogao početi tek četvrtog dana požara ujutro. MUP i DVS više od 48 sati nisu obezbjedili nikakvu odmjenu premorenim profesionalnim i dobrovoljnim vatrogascima iz Boke, nisu prstom mrdnuli da se za snage gasioca na terenu organizuje lanac snabdijevanja hranom i pitkom vodom, smještaj za jedinice koje su došle sa sjevera ili iz inostranstva, ili smještaj i pomoć za domicilno stanovništvo i turiste koji su morali biti evakuisani sa dijela Luštice. Sve to ostavljeno je na teret lokalnim službama zaštite i opštinama koje kako je Vlada u četvrtak zvanično konstatovala „nisu dale adekvatnu podršku iz nadleđnosti lokalnih organa“?! Bezobrazluk ovakve konstatacije kabineta premijera Duška Markovića ravan je njegovom šetkanju i ispijanju šampanjca pored Lima u novom hotelu „Berane“ dok mu istovremeno gori pola Boke, ili Vladinoj konstataciji da su u medijima tokom gašenja požara „kontinuirano plasirane dezinformacije“.
E nisu, drage dame i gospodo ministri, tu vam dobar stojim, nego naprotiv, mnoge po ugled države i njenih službi KATASTROFALNE i porazne informacije, čak nisu ni plasirane u izvještajima sa požarišta, upravio da se ne bi širila panika. Oko toga (ako ga zanima jer je prezauzet Sinđom i državnim udarom sa praćkama i namudnjacima) stojim na raspolaganju i specijalnom državnom tužiocu, ako želi da čuje kakva mu je zapravo ta državna uprava koju po dužnosti, brani. I da konačno neko u ovoj zemlji iz nesposobnog državnog aparata, dobije nogu u stražnjicu, ako već ne može prugasto odijelo sa brojem!
Bonus video:
