Tomislav Š. Dedić: ADVOKATSKE GODINE, Advokatska komora Crne Gore, 2016.
Kad se pod egidom humanističko-gnoseološke, i etičko-civilizacijske profilakse uma i ekspresije duha u Minervinu riznicu znanosti i mudrosti pojavi, u vremenu opšte atrofije aksioloških vrednota filosofije bitka i mišljenja i lišenog humanističkog obzorja i filantropsko-kritičkog stava spram čovjekove sudbine u prostoru i vremenu, duhovna tvorevina posvećena vrijednostima jurističke kulture i ideji pravde u službi razvića čovječnosti, slobode, pravde i jednakosti, knjiga što esencijalnom strukturom svoje supstancijalnosti nadvisuje ogoljene atavizme egzistencijalnosti i plutokratsku civilizaciju u kojoj novac i hedonizam zamjenjuju duh (homo consumens), onda jedno takvo djelo predstavlja kulturološki bljesak što unosi svijetlost u „mračne bezdane“ i uliva nadu u ljudsku dobrotu osvjedočivši misiju knjige da ona ne može popraviti svijet, ali može zauzdati mizantropiju i dati krila u jedra Kantovoj zamisli da forme ljudske egzistencije treba stalno da se kreću od nižih ka višim razvojnim oblicima.
Upravo, takva jedna knjiga - Advokatske godine, u ediciji Advokatske komore CG, što je na kraju kalendarske 2016. ušla u izdavačko sazvježđe tvorevina duha, djelo je njenog autora - Tomislava Š. Dedića, uglednog crnogorskog pravnika, briljantnog i priznatog odvjetnika, široke erudicije i lucidnog duha, vrsnog poznavaoca helenske književnosti, antičle filozofije i retorike, rimske jurisprudencije i latinskog jezika, te povjesti civilizacije, a osobito jurističke kulture i crnogorske pravne baštine i njene etičke i slobodarske tradicije, oratora, čovjeka prefinjene senzibilnosti i u mislima i u gestovima, otmenom dostojanstveniku čije gospodstvo, kako u ljudskosti tako i u naobrazbi, sua sponte, zahtijeva poštovanje.
Pojava navedene edicije uglednog crnogorskog intelektualca Tomislava Š. Dedića i svojom sadržinom i formom potvrđuje da je čovjek duh koji misli i da on izrasta iz trijade ratia: uma, svijesti i samosvijesti, da je ljudsko biće subjekt prirode i istorije, da je sami bitak društveno-istorijsko jedinstvo nužnosti i slobode (Marks), a sama istina - slobodna djelatnost koja misli i mišljenje koje djela, u osnovi čini filosofiju kao vrijeme obuhvaćeno mislima (Hegel). Tako je ova knjiga postala sjedinjenost istine sa ljepotom što je sama zadaća duha kulture, te ona kao ljetopisna hronika i povijesni anali jednog vremena, ali i kao autobigrafska retrospektiva čvornih tačaka najintelektualnije profesije slobode i hrabrosti, predočava crnogorskoj kulturnoj javnosti kroz 6 strukturnih djelova: 1. Motive za stupanje u advokatski red, 2. Autorovu djelatnost u organima Advokatske komore CG, Savezu advokatskih komora SFRJ, i drugim državnim oblicima u kojima je egzistirala CG, 3. Pregnuće na izradi Istorije crnogorske i jugoslovenske advokature, 4. Crnogorsko obilježavanje devedesete godišnjice Zakona o javnim pravozastupnicima, 5. Sjećanje na velikane crnogorske advokature, 6. Izabrane izabrane advokatske besjede u bogatstvu procesno-pravnih izraza u kojima su retorici i oratorstvu kao disciplinama potvrđeni najuzvišeniji stupnjevi autorove umnosti, erudicije i elokvencije, kojima je i po metodici svog iskaza naš autor duboko nadahnut velikanima antičkog besjedništva. Ovoj duhovnoj tvorevini, da bi i formom uzvišeno bila zaokružena, nedostaje jedan potpuniji impresum, indeks imena, i sam pregled sadržaja, ali to ni u čemu ne umanjuje vrijednosne ocjene i iskaze o njoj.
Ovo djelo istoriografski predstavlja pravu galeriju likova koji su dali snažan pečat crnogorskoj advokaturi i jurisprudenciji, kako iz redova živih, tako i onih što su se preselili u sjećanje, ali ostavili duboku stopu svojih tragova, ali i likovima najuglednijih advokata sa eks jugoslovenskog prostora što su svojim advokatskim odbranama supstancijalno ispunili semantičku dužnost svog profesionalnog reda. Knjiga svjedoči o visokoj uvaženosti i priznanju kojeg je jugoslovenska pravna kultura i advokatski red, kroz različite oblike svoje egzistencije, odali priznanje i počasti, causa honoris Dediću, kao personi od osobitog duha i dostojanstva, ali i kao dužnosniku advokatskog reda na najodgovornijim funkcijama u organima crnogorske i jugoslovenske advokature, a u svim njihovim oblicima, naš je uvaženi kolega bio njihov čelni čovjek - predsjednik. On nije zaboravio da iskaže kritički stav prema svom profesionalnom redu kada je 2008. na Skupštini AK Hrvatske, iskazao stav: ćutala je naša advokatura kada nije smjela, kada su potekle rijeke krvave od krvi nevinih žrtava. Ako je politika izabrala geslo homo hominin lupus, mi smo bili dužni reći - čovjek sam, i sve što je ljudsko nije mi strano... čime bi smo se odužili našoj savjesti i našoj profesiji. A prilikom riječi zahvalnosti za doprinos što je dao advokatskoj profesiji, on je istakao hrabrost advokatskog reda (Kongres advokata Srbije, 2014.) rekavši: „U vašem veličanstvenom protestu vi ste zastupali pravdu protiv nepravde, što je isijavala iz Zakona o javnim izvršiteljima na štetu advokata“.
Ovom knjigom kojom je, in publicum caritas, te in capite et in membris, briljantni kolega Dedić obilježio 40 godina advokatskog rada, 50 godina bavljenja pravničkim pozivom u predvečerje 80. obljetnice svog života, predstavlja pravi dijamant u kruni njegovog uzvišenog jurističkog poziva posvećenoj slobodi i pravdi, koji je obogatio čovječnošću, otmenošću i dostojanstvom, autor ovih redova sa osobitim poštovanjem iskazuje iskrenu radost za njegov stvaralački duh, kome će neki naredni naraštaj „vijenac dostojni saplesti“.
Bonus video:
